Koji tulum......

srijeda, 07.03.2007.

Baš sam se neki dan sjetila tuluma, prvog, a ujedno i zadnjeg tuluma na koji sam išla. Bio je 11. mjesec, imala sam tada 13 godina. Tulum je priredila moja tada best frendica Ana, kod sebe u stanu od oko 60 kvadrata. Starce je nekak natjerala da odu iz stana (tada su još imali povjerenja u nju) pod izgovorom da će pozvati 10-ak najfrendica povodom njenog ročkasa. Zapravo došo je cijeli naš razred i pokoji frend nekog iz razreda. Sve skupa bilo nas je oko 20.

Tek početak...

Tulum je počeo u 8, u subotu. Ko i obično zakasnila sam 15-ak minuta i kad sam došla...bio je mrak, samo je iz kuhinje dopirala trunčica svjetlosti, cajke su bile puštene do daske (čula sam ih još dok sam dolazila), ne znam kak su uopće čuli kad sam zvonila. Mjuza, ak se cajke upće mogu nazvati mjuzom, probijala mi je bubnjiće, bilo je fakat preglasno, al da su bar puštali neku kvalitetniju glazbu...ok. Tak je glazba pičila...dobro grickalice su bile sve po svud, čipsevi, smokići...na svakoj površini stolića, ormara...stajale su bar 7 flaša pive i ostali alkohol...bilo je tamo i ljudi koje nisam poznavala...cure su bile u majcama na bretele i minjacima da im se vidi š....sve, štikle, špićoke...(ne zaboravite išli smo u 8. razred!) No zato su naši odvratni, gadni, bahati, dečki uživali. Moš mislit uživancije...
Cure su tresle sisama, mrdale guzicama, dečki cu dirali cure, cure su dirale cure i dečke i...ma nisu više znali kaj da smisle...

(Navinite ovo smeće do daske i onda čitajte ovaj post. Inače ja mrzim cajke al stavila sam ovu da vam bude lakše predočiti si situaciju u kojoj sam se nalazila.)
Na tulumu su ineće većinu vremena slušali baš ovu:

Cigarete....

Cigarete ne moram ni spominjat, neki su počeli pušit u 5-om razreda, a oni koji nisu su u 7. I mene su jedno vrijeme nagovarali, al kad sam im par puta jasno dala do znanja da ne želim...onda su me još malo i...pustili su me. Previše sam svoja, tvrdoglava i kad nešto (ne)želim ustrajem u tome. Ja nisam ni probala jer me cigarete upće ne zanimaju i u njima ne vidim nikakvu zabavu. Uostalom mogu probat kad kod hoću, ako ću baš željeti. Sam da se zna nemam ja niš protiv pušača.

Jedna frendica Petra koja je inače bila ovak, malo otkačena, pisala je pjesme, drukčije se oblačila, al imala je super ukus, kraće-bila je svoja i nije je smetalo što će drugi reći. Uglavnom, ona je baš voljela pivu, nije pila sam zbog drugih...rekla mi je da će mi napravit votku juice i ajde ok...da probam tu njezinu spaćku. Popila sam par gutljaja i...bilo je odvratno. Bila je to fakat votka juice al votku mi je napunila skoro do vrha i stavila 3 kapljice onog soka fruits od grejpa tek tolko da to sranje dobije boju.

Nije dobro...

Svi su pili iz flaša...ono tko prvi njegova, pa ostaviš na nekom stolu, dođe drugi kreten i popije ostatak iz te flaše...Oko 9 svi su bili mrtvi-pijani...no neke cure su još uvijek vrtile guzicama, još uvijek je treštala mjuza, neki su se žvalili, jedni su bili blizu toga da se pojebu, dvije cure su bile u bad-u i na balkonu su pričale o dečkima...

Štrepsa?

A ja? Gdje sam ja bila???

Ja se uopće nisam zabavljala. Trčala sam od Petre do moje best frendice Ane (koja je organizirala taj „fenomenalni“ tulum).
Ana je bila u najvećoj komi, napila se vjerojatno zato da svima pokaže kako nije štrepsa jer smo na takvom glasu bile nas dvije još od nižih razreda. Inače, smo bile nerazdvojne još od jaslica, al se ona jednog ljeta totalno promjenila. Uglavnom, poslije tuluma Ana je porasla u očima ekipe iz razreda, al ne i u mojim, baš naprotiv. Petra je za razliku od Ane koja se trudila plesati i očajnički tražila žrtvu koju će zbarit spavala na Aninom krevetu i povremeno se zbljuvala. Ana me svaku minutu, ma šta minutu, svaku sekundu ispitivala koliko je sati da bi mi nakon svakog mog : „9 i 10min“ ona odgovorila: „ok, onda dobro moji dolaze tek u pola 1“.

Alkohol...

Petra se u jednom trenutku ustala s kreveta i pokazivala tange i guzicu, a onda je natrag pala u tu bljuvotinu.
Ana se bacala po podu i jaukala svaki put kada bi se tresnula u oštri rub nekog ormara. Onda je otišla do petre u sobu, tamo se srušila na pod i obje su me tako preklinjale da im donesem još pive. Prvo sam im govorila da nema više, a onda sam se sjetila i napunila flašu pive vodom.

Jedine normalne...

Jedina osoba koja još nije bila pijana bila je Eni, al je ona sjedila u kutu i bila u badu zbog Tomija. Inače si nisam bila dobra s njom, ali sada smo mi bile tamo jedine kolko tolko normalne. Eni je često razmišljala o samoubojstvu, nije cijenila život. Zapravo nije cijenila ništa.

No tada smo oko 10 sati zajedničkim snagama počele skupljati boce i one prazne i pune. Boce smo odnjele u smeće u park jer ih je bilo toliko mnogo da smo popunile sve obližnje kontejnere. Kad smo se vratile one glupačice su rekle da su bacile stolce i tegle s cvijećem kroz balkon i jedva smo ih nagovarale da ih donesu natrag u stan (na prvi kat). Tada sam se čak i osmjehnula, bio je smiješan taj prizor, cure u minjacima, pijane, teturajući hodaju sa stolcima u rukama i cvijećem. Kada sam otišla do balkona posložiti te vaze i stolce imala sam što vidjeti. Više mi ništa nije bilo smješno. Sve ostale vaze bile su razbijene, zemlje je bilo posvuda, latica i lišća također. Otišla sam vidjeti u sobu kako je moja glupa Ana. Tada su mi se svi ljudi na tulumu još više zgadili. Možda će vama koji ovo čitate to biti smiješno ali u tome trenutku bilo je tužno. Ana je sjedila na plavom povraćanom trosjedu s glavom prema dolje (podu) na njenim leđima je bio nekoć bijeli tepih i svijetloplava stoličica, ovim idiotima iz mog razreda to nije bilo dovoljno pa su još cerekajući se bacali preostale kokice po njoj. Njima je to sve bila zabava al meni nije, ja sam dobro poznavala njene roditelje. Iako sam pokušala biti optimistična, znala sam da to nikako
neće dobro završiti.

Gdje je Petra?

Kada sam izbavila Anu iz tog smeća otišla sam potražiti Petru. Nje nije bilo u stanu pa sam otišla potražiti je van. Nije je bilo ni tamo. Optrčila sam oko svih zgrada, do parka, dućana, pseće livade, nije je bilo! Dok sam trčala po kvartu čula sam kako muzika trešti iz stana, čula sam zvuk glasniji od muzike, bio je to vrisak. Ana se derala jer ju je Eni išla oprati.
Pomislila sam: sam mi je još to trebalo, baš super sad ni ne znam gdje je Petra, ma ko zna što sad radi i gdje je
takva pijana. Počela sam plakati u tišini noći. Jecala sam ali znala sam da to nije riješenje. Vratila sam se u onaj pakao od stana. Onda sam nekako shvatila da je Petra u malom wc-u. Što je bilo najgore zaključala se!

Život je borba...

Bilo mi je užasno, trebala mi je pomoć i podrška, ali od koga? Anine roditelje nisam mogla nazvati čak i da sam znala gdje mi je mobitel, izdati sve? U ostalom i Eni ih je mogla nazvati. Ipak sam se borila sama, bez ičije pomoći. Bila sam potresena, nisam znala što da radim. Bilo je već oko 11:30. Tako očajna, sva pod stresom, nisam imala nikakvih izgleda popraviti tu situaciju, osjećala sam se odgovornom, na neki način i krivom jer ja sam inače u razredu bila jedina normalna, a kamoli ne u ovakvoj bezizlaznoj situaciji. Bila sam umorna, razočarana, nisam se nadala ovakvim sranjima. Suze su mi ponovno navrle na oči. To nitko nije primjetio u tom alkoholu, kada sam vidjela tu gomilu ljudi, oni su se zabavljali, cerekali se histerično, osjećala sam takav bijes, tako sam bila ljuta, obuzela me takva gorčina prema njima i prema Ani. Sama se uvalila u to, zašto sam joj ja sad trebala biti tu, zašto sam joj baš ja trebala pomoći? Ona mene nikada nije razumjela, nikada joj nisam mogla reći sve, podijeliti s njom one trenutke tuge i sreće jer ih ona uopće nije razumijela i nije suosjećala samnom. Razmišljala sam, pokušavala sam razmišljati, jako sam se trudila, mozak mi je radio 100 na sat, dok mi je sam se gušila u onom dimu cigareta. Bilo je teško napraviti bilo što pametno pod takvim šokom.

Petra...

Sjetila sam se da mi je Ana dala ključ wc-a, sobe od staraca i stana jer je znala da ona neće biti sposobna brinuti o sebi a kamoli išta drugo. Otključala sam Petru i tada su svi oni pijanci dotrčali vidjeti što se dogodilo. Lijepo od njih da su se sjetili!!!! Kada su se maknuli, vidjela sam Petru u tom sićušnom wc-u, kako skvrćena leži u povraćotini. Nisam bila sigurna da li je u nesvjesti ili je zaspala. Ili nešto gore? Nekako sam je uspravila i ne znam kako urazumila sam
još par cura koje su oprale i Petru. Ko i Ani obukle su joj piđamu, zamotali mokru kosu ručnikom i stavile je na krevet.

Još sranja...

Došla je i škvadra iz drugog kvarta. Inaće to su bili dečki ovih naših "prezgodnih" cura. Bilo je svima poznato da se naši uvijek potuku s njima. Uglavnom ti dečki su značili-frka (a meni je nje bilo i previše).
Ti dečki porazbijali su slike u stubištu jer ih s razlogom nismo pustili unutra, pa su se oni popeli u stan preko drva
i....evo njih na balkonu. Njihove "krasotice" konačno su nečemu poslužile, urazumile su ih i nekako istjerale van.

Čišćenje...bezuspješno

Brzo smo se bacili na posao. Izvukla sam metle, krpe, sauger, i dala normalnim ljudima da mi pomognu. Bilo je tu krupnog otpada i nije se to moglo sam posaugati.

Da ne duljim vrećica u saugeru je bila puna, a naravno nismo znali gdje stoje vrećice. Onda nam se sauger zaštopo s čepom od pive....

Tata...

Nazvala sam tatu da dođe po mene u vrijeme kad smo se dogovorili. Sutradan sam imala državno natjecanje iz karatea i možete pretpostaviti da mi je to bilo jako važno i morala sam se naspavati. (Znao je da sam na tulumu. Uvijek sam iskrena prema svojima, zato smo u dobrim odnosima)
Kad sam ga nazvala rekla sam mu da je koma, da je sve porazbijano, da su svi pijani. On se nije ljutio jer je znao da će to tako biti i da sam ja pametna i da se nisam opila.
No Petra koja je ležala pokraj mene čula je razgovor i kasnije je to rekla cijelom razredu. Ispalo je da sam ih ja tužila i da sam zvala tatu da dođe jer je tamo strašno.

Susjeda...

Svi dečki su otišli i oni prijatelji ovih iz razreda su zbrisali.Susjeda s drugog kata sišla je jer je čula buku. Dok su je neke cure zadržavale i pokušale uvjeriti da nije

ništa. Ani sam sušila kosu. Rekla sam joj da je došla Susjeda da se ponaša normalno...
Susjeda je ipak ušla u stan. Anu je pitala za broj roditelja ili bake. U početku Ana nije htjela dati broj-toliko joj je još pameti ostalo. I na kraju je ipak rekla....

Tata me nazvao na mobitel da se spustim. Do ovdje sam sve vidjela svojim očima, a ovo što sada slijedi ispričale su mi cure koje su još ostale kod Ane.

...kada su joj roditelji došli, naravno, bili su u panici. Ana je uvijek bila dobrica i nisu mogli ni zamisliti da joj se dogodi tako nešto. Histerično su se izderali na preostale cure iako su za to trebali okriviti sebe... Anu su odvezli u bolnicu dok su cure ostale čistiti stan. Petra nije željela ići u bolnicu pa su je bez puno nagovaranja ostavili u stanu. Inače tih 5 cura koje su ostale čistiti stan imale su dogovor da će nakon tuluma ostati prespavati kod Ane, na kraju tako je i bilo. Ostale su pod uvjetom da sutradan sve kažu svojima.

Ana...

Ana je završila na ispumpavanju s 2.5 promila alkohola na njenih 45 kila. Morala je ići i na test za drogu. Naravno nije je uzimala, ali kasnije su mi cure rekle da je bilo droge iako ja baš nisam sigurna koliko je to istinito.

Nakon tuluma...

Ana je jedno vrijeme govorila da više neće radit takve gluposti, a kad je neko spomenuo taj tulum nekako kao da je bila ponosna.
Ja Anine roditelje nisam imala hrabrosti pogledati u oči...

Ajme! Zvučim kao baka...!!!!!!!!!

Drago mi je da sam to nisam osjetila na svojoj koži kao Ana.
Ta večer bila je jedno novo iskustvo, ne baš lijepo ali iskustvo.
Za mene to i nije bio tulum. I takva vrsta zabave me baš i ne usrećuje. Alkohol je ok ali u umjerenim količinama.

Ipak ja ostajem pri kazalištu.