Čekajući da kolač malo odleži pa da bude spreman da navalim, nakon slatke zajebancije sa škampom u prošlom postu ovaj puta bez igranja stavljam par živih račića. Baš ih je lijepo vidjeti.

Izviješće dr o stanju jezika:
Dg: BO
TH: I dalje lizati

Krasan dan stvoren za morske atkivnosti. Dok su se Draga i njena sestra brčkale u toplom moru, ja sam odradio još jedan škamparski dan. Trebalo je uhvatiti kojeg škampa da mogu Dragu dostojno počastiti pravom buzarom. Nakanjeno-učinjeno. Škampi su uhvačeni i još ih je samo trebalo na pravi način pripremiti.

Draga sjedi za kompom a ja sam u kuhinji, zasukao rukave i prihvatio se posla. Ma šta pričam gluposti? Kako zasukao rukave i koje rukave kada kuham gol. Znači ja sam i gol protiv škampa. A škampi, dovota za vidjeti. I ne samo što su krasni nego su među nogama puni ikre. A kako ja volim ikru škampovu, e to je već priča za sebe. Obožavam im raširiti noge pa srkati ikru između nogu. Ma kada srčem među nogama sav se topim od miline.
Srčem ja onoga največeg, kada ni pet ni šest, zgrabi me kliještima za jezik. Tko nije probao kako oštra kliješta ima, taj nezna šta je ugriz škampa. Kada uhvati više ne pušta. A kliješta oštra kao igle samo prošla kroz jezik. Nema šanse skinuti ga sa jezika.
Dotrčim do Drage u sobi. Škamp se drži za jezik, krv cijedi a Draga raširila svoje crne oči pa u čudu gleda. Ljudi moji, kada je prasnula u smjeh ... A meni cijedi znoj ko grašak ... I umjesto da mi pomogne dohvati fotič da ovjekovječi tu krvavu scenu. Ajooooojjjj .....

Da vas više ne zamaram, uspjeli smo ga nekako skinuti zajedničkim snagama. Krv iz jezika cijedi kao da sam na kolinju.
Pronašla Draga negdije komad zavoja i lijepo mi zamotala ranu ljutu. I još je mašnicu na vrhu zavezala.

Vas sigurno zanima i kakva je bila buzara. Pojma nemam, još mi jezik utrnuo.

Nađemo se jutrom nas dvojca na vidikovcu nad morem. I gledamo i upijamo more.
I krenu misli niz morsko pavetnilo. Krenu priče o moru i uspomenama.
Pričam mu o burama, o jugu što nas uhvati tamo dolje ispod Plavnika. I o onom olujnom jugu koji je rušio sve pred sobom.
Pričam i o bonacama, o zalascima sunca nad morem zlata.
Pričam a on sluša.
Pričam o prekrasnoj ljubavi koja me ispunjava. Pričam o sreći. Stoji i sluša. Osjeti moju ljubav u mojim riječima.
Nasmijah se. A zašto ja to tebi pričam kada sve znaš kao i ja.
Smije se i on. Ma znam i ja sve to, ali lijepo mi slušati kada pričaš o ljubavi.
Obojca se nasmijasmo. A jesam lud. Smije se pa kaže: Oboje smo ludi.

Stojimo bez riječi i gledamo niz more. Ta šta će nam riječi kada znamo šta tko misli.
Ja mislim njegove misli a on moje. Mislimo istu misao u dvoje.
I lijepo nam je tako nad morem.
Zagrlismo se i krenusmo dalje našim, mojim, njegovim putem, istim putem.
Nas dvojca.

NEZNAM DALI STE PRIMIJETILI, ALI NESTALI SU SVI KOMENTARI MIRKECA,
KAKO ONI KOJE JE PISAO SA PRIVREMENIH BLOGOVA,
TAKO I ONI KOJE JE PISAO SA ANONIMNIH ADRESA.
AKO JE TO UČINJENO OD STRANE BLOGA, OD SVEGA SRCA ZAHVALJUJEM

Vjerujem da ste se mnogi zapitali: Kako prijaviti spam? kada vam prilikom prijave javlja da je to vaš komentar i da ga nemožete prijaviti. A ima komentara koji itekako zaslužuju da budu prijavljeni i da blog sa kojega je došao komentar bude zatvoren. Pismene prijave administratoru nemaju puno smisla jer ako bloger nije prijavljen kroz spam, sumnjam da administrator ima moć da tek tako zatvori nečiji blog. Kada bi to bilo moguće, tko bi nas štitio od prijava iz objesti, iz inata ili bilo kakvih drugih pobuda. Rješenje problema sa spamom tek je tri klika miša daleko od vas. Pa da krenemo redom.

Želite prijaviti komentar kao spam, a on vas odmah pita:

Vi kliknete da želite a on vam mudro kaže:

Pa kakav kurčev svoj komentar kada je to ostavilo nekakvo govno?
Sada lijepo otvorite blog editor i karticu Komentari

Obilježite komentar koji želite prijaviti i kliknete na spam

Kliknete OK i to je to. Dobijete zahvalu.

Samo brisanje komentara ne smatram dovoljnim jer time ostaje blog sa svim uvredljivim sadržjem, kao i mogučnost da bloger i dalje sere po svim blogovima do mile volje. Ružno je vidjeti kada blogeri ne uklone komentare uvredljivog sadržaja koji sa njihovim pisanjem nemaju ama baš nikakve veze a vrijeđaju druge blogere.

Za kraj nešto lijepo
Draga radi na novom dizajnu bloga. Novi utoliko što se radi o blogresponsive tipu bloga. Riječ je o tome, za one manje upučene, da se blog na svim rezolucijama i platformama, komp, laptop, mobitel, tablet prilagođuje rezolucijama pa ne dolazi do nereda i nečitljivosti. Mora se vidjeti na svim platformama.
Ako vas zanima kako napreduje možete pogledati tiaru
Meni već sada izgleda krasno.

Ova je animacija isto urađena iz dvije fotke. Za razliku od prijašnje, na prošlom postu, ova je rađena u programu Synfig Studio, programu za izradu animacija. Program je open source i besplatan je. Razlika je u tome što je GIMP program za obradu fotografija i da bi u njemu izradio onu animaciju morao sam za svaki novi fram učiniti drugačiju sliku i on ih tako i učitava u animaciji, sliku po sliku.
U ovom programu ovo mi je prva animacija i zadovoljan sam konačnim rezultatom.
Nečistoće koje se pojavljuju ispod krila, posljedica u malo "aljkavog" skidanja krila sa fotke.

Upoznati nove programe možemo jedino tako da ih radom istražujemo. Ovaj sam se putao poigrao animacijom u GIMP-u.
Kao predložak uzeo sam fotku koju sam učinio kada smo letili za Japan, a iznad krila se vidjeo mjesec, kako se avion nagonjao čas na jednu čas na drugu stranu.
Za učiniti animaciju najprije je trebalo krilo odvojiti od podloge, neba, a zatim ga animirati da dobijem osječaj naginjanja aviona. Mogao sam se još malo poigrati i animiranjem pozadine da se dobije stvaran dojam a ne statična pozadina, no i ovo mi je bilo dovoljno za vidjeti mogučnosti GIMP-a. Kod nekog ozbiljnijeg posla budem se više posvetio detaljima.

Oznake: GIMP

Vozim se nedavno busom iz grada. Nasuprot meni sjedi žena poderanih traperica. Onako, više za sebe, ali dovoljno glasno da ona čuje počeh priču:

-"Sječam se vremena kada smo imali, mi djeca, tek jedan najviše dva para hlača. Pazili smo da ih ne zaprljamo, da ih ne poderemo. Od silnog su se nošenja habale, znale se prorijediti, no znale su se i poderati. Ali nikada nismo išli van, škola da se i ne spominje, u poderanim hlačama. Uvijek je mat brižno pazila da sve bude na vrijeme zakrpano. Svaka je zakrpa ljepša od poderanoga. U zakrpi se vidi briga da uvijek "pristojno" izgledamo. A kakvo je ovo danas došlo vrijeme da poderanih hlača? Ružno poderano vrijeme."
Vidjeo sam da gospođa sluša moj monolog pak upitah:
-Zbog čega nosite te poderane traperice?
-Tako mi dobro izgledaju!
-Dali vam dobro izgledaju zbog toga što svi tako nose, ili stvarno mislite da dobro izgledaju? nastavih ja malo provocirati.
-Svi danas tako nose!
-I zato vam dobro izgledaju što svi tako nose, ili zato jer se vama to tako dopada?
Nakon par trenutaka šutnje, u kojoj je očito razmišljala šta reči, kaže ona tiše: "Pa zato jer je to danas moda i svi nose."
-Zar nije daleko ljepše biti SVOJ, umjesto se povoditi za drugima, ma kako oni izgledali?
Skrenuh pogled i kada sam ponovo pogledao prema ženi, vidim da je sramežljivo navukla torbu preko poderanih traperica.

A sada par riječi o laštiku i šotobragama, donjim gaćama. Svi znate šta je to laštik? A .... Pa jasno da znate da je to ona gumena traka u gaćama, šotobragama, što bi primorci rekli, koja drži gaće da ne ispadaju. Vjerovatno vam se desilo i da taj laštik pukne u nezgodno vrijeme, pa dok idete ulicom gaće stalno padaju preko guzice, pa skoro do koljena i stalno ih ponovo morate natezati da ne svrše na glježnjevima. E upravo na takve šotobrage, puknutog laštika podsječaju me one majce što vise sa jedne strane preko ramena a sa druge su zakvačene za vrat. Vise tako a žene idu i stalno ih ponovo natežu na rame jer su pale prenisko, ma iste šotobrage.

Ovaj je post bez fotke. Sigurno se pitate zašto kada bih o toj temi mogao snimiti milion fotki da samo izađem na cestu. Jedini i osnovni razlog je da nikada ne slikam druge žene osim moje Ljubavi, a moja Ljubav se na taj način ne povodi za "modom".

Pisala je Draga kako je ostala bez kompa. Isto se i meni deslio upravo kada smo pripremali put u Japan. Dakle oboje smo na novim strojevima. I kako to obično biva, treba opet "graditi" stroj. Oboje smo ostali i bez Photoshopa, naše desne ruke. Ja nisam nalazio za potreno da ga ponovo instaliram, no kako je to Dragoj osnovni alat, potrudio sam se da nađem na Netu. Stvari stoje ovako: Regularna verzija na Adobeu košta 10$ mjesečno, a pored toga treba uletiti i u njihov oblak, Cloud. Usprkos svemu mislio sam ga uzeti, no za ono što meni treba ipak malo previše "pjeva".

Da pomognem i Dragoj i sebi, potražio sam GIMP. Program je otvoren i besplatan, legalno se skida sa njihove stranice. Za navikle radu u Photoshopu možda je pri prvom susretu malo "različit", no po mogučnostima mu je ravan. Treba samo malo vremena privikavanja a to je najmanji problem.
Za probu sam uzeo obraditi fotku Fushimi Inare Shrine, sječanje na Japan. Za prvi puta, pet je minuta bilo sasvim dovoljno za obradu, za pretvaranje slike u crtež a ne crno-bijeli fotografiju. Prvim sam rezultatom više nego zadovoljan.
Priložena je originalna slika a do nje obrada

Ovako kaže Pupovac u Vukovaru, na zasjedanju glavnog odbora i skupštine SDSS-a, na kojoj se biraju kandidati za nadolazeće prijevremene parlamentarne izbore, a osvrčući se na proslavu Oluje u Kninu:

Tamo ne bi trebao biti nitko kome je stalo do ove zemlje, nitko pristojan, nitko kome je stalo do Ustava Republike Hrvatske i do zakona i do čestitih ljudi i njihovoga doprinosa borbi, miru i slobodi u Hrvatskoj", rekao je Pupovac

Osramotili su mnoge koji su se svojim životima i časti borili za drugačiju Hrvatsku, a ne onakvu kakvu su pojedinci tamo manifestirali i zagovarali“.

Upitan od novinara zašto ni ove godine predstavnici srpske nacionalne manjine nisu sudjelovali na obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu, Pupovac je rekao kako ne zna da se taj blagdan obilježava bilo gdje, osim u Kninu."

Pa kako ga nije sram? U Vukovaru, Gradu Heroju, koji su do temelja razorili upravo srbi, u Vukovaru u kome su pored kolona koje su prolazile šutke pobedonosno pevali: "Slobodane šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate", i upravo u tom Vukovaru oni se organiziraju kako će nastupiti na izborima i još prozivaju Hrvate što slavimo svoj dan pobjede u Kninu, Kraljevskom gradu i simbolu pobjede, svoj Dan domovinske zahvalnosti.
Treba li odšutjeti????? Imamo li pravo šutjeti na ovakve uvrijede ili moramo šutjeti kao što smo to morali 45 godina?
Kako ih nije sram?
Blagdan smo slavili Svi mi, i ne samo u Kninu, ako to drug Pupovac nije znao! Slavili smo ga u svojim srcima i u svom ponosu, u svojim domovima i u svojim gradovima.
I budemo ga uvijek slavili, dopadalo se to njima ili ne.

I za kraj isprika svim Srbima koji su Hrvatsku uvijek iskreno smatrali svojom domovinom. Ovdije nisam na njih mislio niti ih prozivao.

Svaki puta kada je Draga ovdije, počastimo se dobrim jelom. Ovaj puta češko Meso-zelje-knedle. Pisah već o tome, no tako je dobro da mi nije teško ponovo staviti par fotki.

Kakav bi to vikend bio bez slatkoga. Ovaj puta to su kremšnite moje Drage. Ni samoborke im nisu ravne. Ajmeee kako su dobreeeee

Puna su mi jaja ovih četničkih vojvoda koji nam svaki dan seru iz beograda o tome kakva smo mi zemlja. Pa kako ih samo nije sram. Pa nismo mi ratovali po srbiji, oni su četnikovali po Hrvatskoj. Oni su vikali kako će se čitava Hrvatska vidjeti sa zagrebačke katedrale. No nešto su se puno preračunali.

Nismo Mi bacali cvijeće pod tenkove koji idu rušiti srbiju, oni su ga bacali na beogradskim ulicama kada su tenkovi išli rušiti Hrvatsku. Nismo mi porušili beograd, oni jesu Vukovar i ne samo Vukovar.

Nismo mi rehabilitirali Antu Paveliča, oni jesu dražu mihajloviča.
Pa koji kurac stalno kenjaju.

Za njih je srbovanje po stadionima i javnim površinama, na kojima pale hrvatske zastave, narodna veselica a svaki je hrvat ustaša ako je digao ruku. Pogledajte u svoju državicu, recite svome narodu da ste ga prevarili pričama o velikoj srbiji, da su uzalud ginuli da bi na kraju od srama i straha od onoga što učiniše ovdije pobjegli glavom bez obzira, pa im mi krivi.

Ako do sada ništa niste naučili iz povijesti svojih izgubljenih bitaka poklanjam vam vaš narodni ep o vašem velikom caru.

U ponoćno jednoć doba
dušan car se reši groba
pa dozivlje k sebi vilu
posestrimu nekad milu.

Posestrimo mila moja
nemam mira ni spokoja
kažider mi što je moje
što od carstva ostalo je

Razume ga posestrima
za desnu ga ruku prima
pa obiđe raku s njime
te mu veli:
pobratime
obiđosmo carstvo tvoje
sve ostalo propalo je!

I za kraj jedna slika mora za koje ste nekada govorili: Iju bre, što je lepo ovo naše more! E pa nije više vaše. I njega smo od vas oslobodili.

Stvarno je prekrasno ovo Naše Plavo More.

SRETAN NAM DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI

Oznake: vila ravijojla

Opet mi neimenovani izvor žuborio na uho. Ovaj puta radi se o ozbiljnoj stvari.
Tiho, u četiri uha, uho na uho da nitko nečuje žuborio mi ovako:
Na zahtjev EU-a nova će vlada donesti odluku, zakon čak, o očuvanju okoliša. Po tom zakonu, stočari koji slobodno napasaju svoju stoku, perad i ribice, morati će za svakom jedinkom sakupljati produkte njihove probave ( narodski rečeno govna). U svrhu učinkovitog provođenja zakona biti će osnovana "Agencija za stočna sranja" i tisuće nezaposlenih dobiti će posao nadzora stočnog sranja i stočara koji će isto morati prikupljati u čipirane vrećice.

Ne znam zašto me ovaj žuboreči neimenovani izvor podsječa na međunožje