Krasan dan stvoren za morske atkivnosti. Dok su se Draga i njena sestra brčkale u toplom moru, ja sam odradio još jedan škamparski dan. Trebalo je uhvatiti kojeg škampa da mogu Dragu dostojno počastiti pravom buzarom. Nakanjeno-učinjeno. Škampi su uhvačeni i još ih je samo trebalo na pravi način pripremiti.

Draga sjedi za kompom a ja sam u kuhinji, zasukao rukave i prihvatio se posla. Ma šta pričam gluposti? Kako zasukao rukave i koje rukave kada kuham gol. Znači ja sam i gol protiv škampa. A škampi, dovota za vidjeti. I ne samo što su krasni nego su među nogama puni ikre. A kako ja volim ikru škampovu, e to je već priča za sebe. Obožavam im raširiti noge pa srkati ikru između nogu. Ma kada srčem među nogama sav se topim od miline.
Srčem ja onoga največeg, kada ni pet ni šest, zgrabi me kliještima za jezik. Tko nije probao kako oštra kliješta ima, taj nezna šta je ugriz škampa. Kada uhvati više ne pušta. A kliješta oštra kao igle samo prošla kroz jezik. Nema šanse skinuti ga sa jezika.
Dotrčim do Drage u sobi. Škamp se drži za jezik, krv cijedi a Draga raširila svoje crne oči pa u čudu gleda. Ljudi moji, kada je prasnula u smjeh ... A meni cijedi znoj ko grašak ... I umjesto da mi pomogne dohvati fotič da ovjekovječi tu krvavu scenu. Ajooooojjjj .....

Da vas više ne zamaram, uspjeli smo ga nekako skinuti zajedničkim snagama. Krv iz jezika cijedi kao da sam na kolinju.
Pronašla Draga negdije komad zavoja i lijepo mi zamotala ranu ljutu. I još je mašnicu na vrhu zavezala.

Vas sigurno zanima i kakva je bila buzara. Pojma nemam, još mi jezik utrnuo.