Kome već ovi beskonačni kišni dani nisu došli preko glave? Pa kada je tome tako puno je ljepše prisjetiti se toplih ljetnih noči. A pogled s Trsata za lijepe noči uvijek je poseban doživljaj.

Ova mi je fotografija, učinjena danas, posebno draga. Slikati most iz daljine uvijek je zahtjevno jer se most uklopi u pozadinu. Zbog toga sam morao čekati idealne vremenske uvijete u kojima će most biti izdvojen iz pozadine. Neću pretjerati ako kažem da sam čekao godinama i učinio bezbroj fotografija dok nisam dočekao svoj idealni trenutak.

Sunce nad zapadom ispod oblaka je osvjetljavalo most čija je pozadina ostala u sjeni. Uspjeo sam uhvatiti trenutak kada Sunce nisu zaklanjali oblaci i snimio most udaljen skoro 20km. Snimak sam učinio sa riječkog lukobrana.

Ovako slikana ovo je slika mosta koji spaja obale, a ne slika koja pokazuje veličinu mosta.

Nakon sretnog trenutka sjeo sam na bajk i u sprintu 5km uzbrdo stigao pred kuću trenutak prije nego se spustio pljusak kao iz kabla.

Slika je posebno lijepa kada ju pogledate u Galriji

Zna se da su za mnoge nezgode i nesreće na cesti krivi vozači i njihova neoprezna ili bahata vožnja. No šta kada su za nesreće krivi oni kojima je dužnost brinuti o sigurnosti na cesti, oni koji ceste održavaju? Ovo je očiti primjer kako su na cestu stavljene prepreke koje već godinama zazivaju nesreču. Postavljene su da bi se spriječilo parkiranje na površini raskrižja. Nigdije prije raskrižja ne postoji znak nailaska na prepreke na cesti, koje je vjerovatno teško uočiti iz daljine, naročito noću i za ružnog vremena.

Manje se nezgode dešavaju skoro svaki tjedan. Ove su slike učinjene od 16 do 25 svibnja (dan prije gljive su vračene na mjesto) i najmanje tri vozila su stradala u tih par dana. Gljive nakon nezgoda znaju biti tjednima, mjesecima porazbacane po cesti čineći time i onako opasno raskršče još opasnijim. A dovoljno je postaviti tek jedan stup sa oznakom na početak prepreka i to ispred prepreka a ne sa strane ceste i svi bi problemi bili riješeni. Koliko je love potrošeno na oštečenim kolima sve ove godine, teško je i zamisliti. Da li je potrebno da netko pogine da bi se utrošilo par stotina ili koja tisuća kuna da se prijetnja trajno ukloni?

(Preporučam da uklonite kursor sa videa da bi ga čitavog vidjeli, i donji dio gdje su datumi.)

Svatko tko je bar jedan puta sjedio na terasi Zvjezdarnice Rijeka sigurno je imao taj osječaj da mu je grad pod nogama. Slobodno može reči da je bio na krovu Rijeke. Vjerujem da su najčešći gosti došli do zvjezdarnice autom, mnogi busom, a tek rijeđi pješice zbog dugog pješačenja cestom ili beskrajnim stepenicama uz brdo.

Moj je cilj bio popeti se biciklom. Iskreno rečeno, negdije oko polovice uspona počeo sam razmišljati o odustajanju, a onda sam sam sebi rekao da odustajanja nema. Nagli uspon zadnjih desetak metara bio je šečer na kraju, no uspjeo sam.

Na najljepši sam način iskoristio idealan dan za bicikliranje, a osječaj uspjeha, piva i pogled sa terase bili su vrijedni svakog truda.

Slike su složene u pogledu jug-zapad-sjever.

Oznake: rijeka, bicikliranje

Tko voli vidjeti veču sliku, klik na sliku pa F11 ili full, a ako netko želi u punoj veličini tada View all sizes, pa odabir Large1600 i onda F11

Vjerovali ili ne, Rijeka je danas dobila najkraču biciklističku stazu na svijetu. Možda čak uđemo i u Guinesa.

Svaka koincidencija s izborima je vjerovatno sasvim slučajna i nema veze s onim našim rezanjem traka ili zakopavanjem lopata dva dana pred izbore. Vama na izbor ostavljam da povjerujete u slučajnost.

A sada objašnjenje zašto je najkrača. Postavljena je na riječkom lukobranu koji je dugačak jednu nautičku milju, a sama je staza dugačka jedva polovinu te dužine, na ružnijoj polovici, sve skupa manje od kilometra, nedovoljno za guzicu zagrijati. Da ipak budem korektan moram spomenuti da su uz stazu priloženi i bicikli čije se iznajmljivanje ne plača.
Za one koji neznaju kakvo je stanje sa biciklističkim stazama u Rijeci moram pripomenuti da je ovo prva i jedina! Ako se ne varam, Zagreb ima čak 270 km biciklističkih staza.

Da se netko slučajno nebi zabunio pa produžio biciklom na ljepši dio lukobrana, na stazi je debela crta koja označava kraj.

Ovako izgleda nastavak lukobrana koji je valjda biciklistima zabranjen, iako ga ja s posebnim zadovoljstvom prebicikliram do kraja.

A ova mi je slika posebno draga uspomena. Prije par dana, na kraju lukobrana rekoh sam sebi: A sada se moraš od ovuda popeti na Trsat u komadu. Kada sam napokon pored topa sišao sa bicikla raširio sam ruke i glasno vikao: Napppoooookkkooooonnnnnnnnnnnn! Dok su me prisutni začuđeno gledali, potrudio sam se pojasniti. Sa moje skoro 63 na leđima izgurao sam čitavu dionicu od tamo dolje pokazujuči prstom u daljini kraj lukobrana. Bilo mi je drago kada sam čuo poznati komentar: Bravo! Kakvi ćemo mi biti u vašim godinama!

Oznake: rijeka, bicikliranje

Izvod iz Wikipedije:
Ku Klux Klan sistematski zagovara prevlast "bijele rase" nad ostalim rasama.

Hajde da se malo poigramo sintagmom "prevlast "bijele rase" nad ostalim rasama" pa ju napišemo u obliku: Naše je da propisujemo tuđa prava, da ih ograničavamo kako nam se kurac digne.

Ovakav uvod izazvan je nastupon kojekakvih organizacija koje prikupljaju potpise za referendum o unošenju u Ustav RH zabrane sklapanja istospolnih brakova. Gledao sam sinoč, na hateveu, sa koliko strasti mlada aktivistica priča o potrebi uvođenja takve zabrane u Ustav. Tko su ti naši hrvatski Ku Klux Klanovci koji sebi uzimaju pravo odlučivati o slobodi drugih? Da li će sutra tražiti zabranu ulaska istospolnih parova u sredstva javnog prijevoza, da li će tražiti zabrane ulaska u restorane istospolnim parovima. Tko su oni da propisuju kako se društvo mora ponašati prema različitostima?

Mržnja i strast sa kojom je nastupila mlada aktivistica potiče i pitanje: Na koji su način odgajani mladi kada im je usađena takva mržnja prema različitosti za čitav život? Mislim da se dio odgovora krije i u onim nastojanjima oko ukidanja spolnog odgoja u školama. Vjerujem da vjetrovi pušu iz iste trube. Upravo zbog takvog zaglupljivanja mladih smatram da je jedino ispravno što je u školstvu učinjeno bilo upravo uvođenje nastave koja će mlade upoznati da smo svi isti i da svi imamo jednaka prava, bez obzira na intimnu orijentaciju, umjesto da im zagriženi mrzitelji govore šta je ispravan stav.

I za kraj. Nije mi jasno kako ti hrvatski Ku Klux Klanovci neznaju da smo pred Ustavom svi jednaki! Ili oni možda smatraju da su jednakiji. Rekao bi narod: Ma vidi kurca!

Sječam se iz onih davnih dana jedne izreke. Kada bi netko tražio preko onoga što mu se moglo dati, rekli bi: A šta da ti još dam? Hočeš ptičjeg mlijeka?

Uvijek mi je to šaljivo zvučalo. No proučavanjem bilja naišao sam na biljku koja upravo sada cvate a ime joj je: Ptičje mlijeko, Ornithogalum umbellatum L. Zbog toga ju kao zanimljivu i ovdije pokazujem. U narodu je poznata kao: laščet, lapčet, pupa.

Kao da je izašlo iz najgorih nočnih mora, kao da je pobjeglo iz horor filmova u kojima je isprevrtalo automobile i uspaničilo amere, kao neman iz Rata svjetova ... čeka da kljucnete na sliku i pogledate u full, da uživate u pogledu dok vam se dižu dlake na leđima

Kao zaštitu od kojekakvih zaraza ja koristim Avast. Početkom svakog mjeseca izvještava o proteklom mjesecu. Zgodno je otvoriti to izviješče. Ono što mi već dugo privlači pažnju je dio u kome se govori o zaraženosti u web stranica u svijetu pa za nas kažu:
-Top infected website in your country is blog.hr

Da nisu daleko od istine vidim kad pokušam pogledati još poneki blog osim onih koje stalno čitam. Nerijetko iskoči crvena obavijest da je Avast spriječio ... A i kod ovih koje otvaram ima nekoliko čije otvaranje obavezno otvara i nove prozore koji s blogom nemaju ama baš nikakve veze.