Eto kako to rade kraljevske glave. Abdiciraju i prepuste prijestolje nasljedniku. Pa neće valjda oni da se odreknu (poseru) pred svojim podanicima. Jednostavo abdicirala kraljica i otišla u svome sjaju. Lijepo je vidjeti i da naši novinarčići nisu ovaj puta previše ustrajali na odreknuču.

Gledam danas ovog popa koji je krstio kučne ljubimce. Rekao bi narod: "Besposlen pop koze krsti!" Sretnog li popa, sretnih li vlasnika ljubimaca. I reče pop:

-I oni su božje ovčice!

Isti mi se tren nametnulo sječanje na one popove koji su žuć prolijevali da bi pokazali svoju mržnju prema onima koji su samo tražili svoje pravo na različitost. Sjetih se i stavova crkve prema različitosti. Mislim da su dobro svima poznati i nije potrebno da ih navodim.

Biti će da za crkvu postoje ovce i Ovčice. Sramotno.

Sudeči po komentaru, vidim da je uz ovaj video potrebno malo objašnjenje. Animacija je učinjena automatskim okidanjem niza snimaka a ja sam doma režao i njuškao da na animaciju dodam i zvuk ...

Nakon što sam od prednjeg kotača mog mountybika napravio osmicu, danas sam napokon testirao novi byke na turi do Opatije. Ma koja ljepota, ljudi moji. Umjesto teškog brdskog s 18 brzina, voziti znatno lakši s 21 brzinom. Kao da nakon utega od stotinu kila dižem one od pedeset. Kako sam ga nemilo gazio, a on samo pleše cestom k'o balerina i pjeva.

Ako sada vjerovatno očekujete i poznate opatijske vizure, onda se grdno varate. I ovaj puta prilažem svoj pogled. Stalak sa slikama i prazan okvir izazvali su me da učinim svojih par slika, posebnih jasno.

List u okviru

Slika s golubom

Oznake: rijeka, bicikliranje

A tko kaže da se ljepota sakriva samo u šarenom cvijeću? Zar nema i mlječika svoju ljepotu, samo treba skrenuti pogled na taj neugledni cvijet.

Uvijek sam se divio ovom starom hrastu. Bio je prekrasan i ljeti i zimi. Godine utkane u njegovu krošnju uvijek su pričale priču o prohujalim vremenima i ljepoti koju samo godine mogu utkati u život. Bilo je dovoljno gledati ga i prepustiti se mašti.

Prije par godina amputirane su mu grane. Sva se ljepota izgubila. Ni najljepši dan nemože vratiti ljepotu amputiranome starcu. Sada pri svakom pogledu osjetim samo tugu u srcu.

Svatko tko duže prati moj blog, zna koliko volim more i koliko sam puta pisao o potrebi njegove zaštite. Danas sam bio sretan kada sam uz riječku rivu vidjeo Arctic Sunrise. Pored potpisa na peticiju, "Održivo ribarenje", prilažem i ovu Suzu za more. Iako sam ju već nekoliko puta stavljao, mislim da nikada nije suvišno ponovo podsjetiti da imamo samo ovaj jedan Plavi planet i da moramo sve učiniti da ga sačuvamo plavim i zelenim, našim najljepšim.

Kap povijesti. Rainbow Warrior potopili su 10 srpnja1985 Francuzi kada je želio spriječiti njihove nuklearne eksplozije na atolu Mururoa. Namjerno sam izbjegao reči pokuse. Pisah o tome još 2008.g.

Ima jedna stara advokatska priča:

-Hvali se mladi advokat ocu kako je riješio jedan stari predmet a stari advokat odgovara: E moj sine. Na tome je predmetu moj otac školovao mene, na tome si i ti školovan ...

Zašto ovakav uvod? Pa zato što me ta priča podsječa na priču o riječkom Korzu. Popločen granitnim pločama, Korzo je uređen kao pješačka zona i upravo tako se održava. Nije namjenjen prometu, a naročito ne teškim kamionima. A ti teški kamioni redoviti su sudionici riječkog karnevala. I svaki puta kada krene karneval, umjesto karnevala, ja tražim one podle poglede koji zadovoljno trljaju ruke i šapču sebi u brk: Bit će posla, bit će posla!

Ako se zna da je Korzo ipak namjenjen i takvom prometu zašto se ploče ne postave tako da su postavljene za uvijek. Ako to nije moguče, zašto se dozvoljava promet Korzom?

Svake godine u ovo doba ista se priča ponavlja. Radnici izlaze na Korzo i po tko zna koji puta popravljaju ono što bi trebalo biti učinjeno samo jedan puta. Svake se godine iz džepova građana uzima lova da bi platili isti posao po tko zna koji puta. Izravno odgovornim smatram gradske vlasti koje to dozvoljavaju. Ili im možda nije u interesu da posao bude završen, kao sa pričom sa početka posta.

Ovo ipak nisu rasklimane ploče na našem Korzu. Ovo je naš Sabor za vrijeme rasprave o rebalansu proračuna!

U ovo čudno vrijeme, sa Suncem se u travi pojavile i čudne životonjice. Ruku na srce, ova je bila baš simpatična.

Koje je doba najbolje za učiniti lijepu fotografiju? Svako u kome srce osjeti ljepotu trenutka!

(Zbog ove plave podloge, slika je puno ljepša u galeriji pa preporučam klik na sliku. Vjerujem da nije potrebno reči da kod klikanja držite pritisnuto i Ctrl da se galerija otvori u novom prozoru, bez zatvaranja blog prozora.)

U prošlom sam se broju malo našalio Prvotravanjskom mačkom, koja trepče svakim okom zasebno. No ovo što sada pišem nije prvotravanjska šala.

Slušam tako u drugom dnevniku hateveja o poplavama, a gost prvi čovjek Hrvatskih voda Ivica Plišić. Nakon što je isprebacivao lopticu odgovornosti među svima kojih se mogao sjetiti, upita njega voditeljica: A kome se za naknadu štete mogu obratiti postradali? Pažljivo čitajte jer ovo pejstam samo jedan puta:

"Račune za štete od poplava vlasnici kuća mogu ispostaviti Europskoj komisiji te tražiti nadoknadu sredstava za popravak!"

Reče to čelnik Hrvatskih voda ni okom ne trepnuvši. Dakle dragi naši poplavljeni Rvati, ako niste dovoljno od vode poplavili, od ove izjave budete garant. I to indogo plavi, nek se zna.

Europo gdje si? Voda nam je došla do jaja!

U moru zanimljivosti koje sam uhvatio svojim fotičem, ova mi mačka uzela najviše vremena. Postala mi interesantna kada sam primijetio da ne trepče istovremeno sa oba oka već zasebno sa svakim. Da bih uhvatio te treptaje, umjesto da snimam video, namjestio sam automatsko okidanje svake sekunde, mirno ju držao u krilu i pustio da fotič učini svoje.