Uvijek sam se divio ovom starom hrastu. Bio je prekrasan i ljeti i zimi. Godine utkane u njegovu krošnju uvijek su pričale priču o prohujalim vremenima i ljepoti koju samo godine mogu utkati u život. Bilo je dovoljno gledati ga i prepustiti se mašti.
Prije par godina amputirane su mu grane. Sva se ljepota izgubila. Ni najljepši dan nemože vratiti ljepotu amputiranome starcu. Sada pri svakom pogledu osjetim samo tugu u srcu.