Timemetropolis https://blog.dnevnik.hr/tempovelegrada
petak, 30.11.2007.
Komunikacija...
Kad počinje komunikacija između ljudi? Gdje je ta granica iza koje možemo reći, sad smo u kontaktu sa tom i tom osobom? Ne postoji komunikacija koja nije potaknuta svojevrsnim interesom svih sudionika kontakta. Interesi koji ljude potiču na komunikaciju mogu biti nebrojeni, ali je sasvim sigurno da je obostrani interes uvijek prisutan. Lako se može steći dojam da je komunikacija između ljudi jako jednostavna. Svi smo svjedoci da je komunikacija zapravo jako složeno pitanje!
Zašto je tako mnogo nesretne komunikacije?
Mnogo je razloga za to...ne razumijemo sebe, svoje strahove, probleme koje imamo u komunikaciji s drugima, ne znamo komunicirati, ne znamo kako govoriti o svojim osjećajima, ne znamo slušati, sami se ne želimo mijenjati koliko je potrebno, a inzistiramo na tome da se drugi promijene, ako ne volimo sebe obično ne volimo ni druge ljude, tražimo im mane ili ih idealiziramo, oba načina narušavaju naše odnose s drugima, igramo "igre" umjesto da iskreno i otvoreno komuniciramo, zavaravamo sebe tako što izmišljamo razloge za vlastito loše ponašanje. Različitima nas čine naši pogledi na svijet oko nas. Većina nas razmišlja drugačije od drugih. Ne cijenimo iste stvari isto, nisu nam iste stvari zanimljive, imamo različite vizije što je lijepo. Svatko od nas različito shvaća bogatstvo, uspjeh, sreću, pa i zdravlje. Svi smo mi ustvari jedinstveni. Postoji osoba na ovom svijetu koja izgleda kao ja/ti, koja misli kao ja/ti jer u tom slučaju bi to bio/la ja/ti.
Koliko smo uspiješni u komunikaciji s drugima ?
Svakodnevno smo u susretu s drugim ljudima. Na ulici, u trgovini, u uredu, u svom domu. Nepoznati, poznati, bliski, mrski, simpatični, antipatični. Bezbroj je prilika da u odnosu s drugim ljudima ostvarimo uspješnu, ali i neuspješnu komunikaciju. Katkad neki od tih susreta mogu dovesti i do sukoba, a u drugoj prilici do ugodnih trenutaka. No, kako god bilo, svaka je takva situacija prilika da učimo o sebi. Nekad su naše reakcije sasvim primjerene, a drugi put nagle i nepromišljene. Ponekad izgubimo kontrolu, a nekad se uspijemo kontrolirati i svladati. Jednom prilikom doživimo i uvredu, a drugi je put rezultat naših reakcija i negativan stav drugih ljudi. 'Zaletimo' se i mi pa, htjeli-nehtjeli, nekoga uvrijedimo. Različite su situacije, a i različiti su ljudi koji stupaju u međusobne odnose. Stoga ne čudi da gotovo svakodnevno stječemo nove uvide u vlastite i tuđe obrasce ponašanja.
Koliko ste puta nekoga uvrijedili? Koliko ste puta u životu bili povrijeđeni? Kad vas uvrijede, kako reagirate? Kad vi povrijedite nekoga, jeste li toga svjesni? Jeste li naučili ispričati se iskreno i znate li prihvatiti ispriku koja vam je upućena i oprostiti?
Ljudi su društvena bića, odnosi s drugim ljudima pružaju nam radost, a ljubav i prijateljstvo vrlo su nam važni. U društvu s drugim ljudima prevladavamo samoću, koja ponekada može biti nepodnošljiva. Živjeti potpuno sam pogubno je za zdravlje. Isto tako, moramo znati kako biti sami, oslanjati se sami na sebe. Jer idealna ljudska prilagodba ne znači cijelo vrijeme ludo se zabavljati s prijateljima. Drugi ljudi pružaju nam pomoć i podršku u trenucima kada nam je to potrebno. S njima se više veselimo svojim uspjesima i manje tugujemo zbog svojih neuspjeha i teškoća. Sami sebe upoznajemo i razumijemo uspoređujući se s drugima. Posebno kad smo uplašeni ili uznemireni osjećamo jaku potrebu za uspoređivanjem s drugima, ako je ikako moguće s osobama koje su nam slične i koje su se našle u sličnoj situaciji. Uspješnu komunikaciju nije lako ostvariti i nesporazumi u komunikaciji češći su nego što mislimo. Da bi naša komunikacija s drugim ljudima bila uspješnija treba voditi računa o nekim načelima. Kao prvo prema ljudima se treba odnositi s poštovanjem jer nikakva komunikacija ne može biti uspješne ako ljudi osjete da ih ne poštujemo. Zatim je važno se izražavati, te naučiti slušati i postavljati pitanja. I na kraju što smo više u stanju 'staviti se u tuđe cipele' i razumjeti poziciju drugog čovjeka to će i naša komunikacija biti uspješnija.
četvrtak, 29.11.2007.
Privilegije spolova
Je li lakše u ženskoj ili muškoj koži?
Usporedbe muškaraca i žena nisu rijetke. Muškarci su s Marsa, a žene su s Venere, to je samo jedna u nizu tvrdnji koje pokazuju koliko se uistinu spolovi razlikuju. U vječitoj borbi spolova i muškarci i žene vole ponekad isticati svoje prednosti. Ipak, rijetko koji muškarac bi pristao biti žena na jedan dan. S druge strane, žene bi se rado našle u koži muškaraca, samo da vide kako oni stvarno funkcioniraju. Budući da si takva iskustva ipak ne možemo priuštiti, evo nekoliko prednosti kojima se hvale oba spola.
Dobro je biti muškarac
Telefonski razgovori u prosjeku im ne traju duže od 30 sekundi
Trebaju samo jedan mali kovčeg s odjećom kada idu na odmor od
tjedan dana
Njihovi muški prijatelji ih ne kritiziraju ako se udebljaju nekoliko kilograma
Oblik njihove stražnjice nije važan za profesionalni uspjeh
Svi njihovi orgazmi su pravi
Ne trebaju nositi torbe pune raznih stvarčica koje su im 'nužne'
Njihovo donje rublje košta 50-ak kuna i za to još dobiju pakiranje od tri
para bokserica
Trebaju brijati samo lice
Ne može ih rasplakati nijedan kolega s posla
Ako su kojim slučajem 35-godišnji neženje, nitko na to neće obraćati
pažnju
Uštede najmanje 2400 sati koji ne moraju provesti brijanjem prikovani za umivaonik
Sve što imaju na svom tijelu je apsolutno prirodno, uključujući i boju
Kada im je vruće mogu skinuti majicu
Ljudi nikada ne bulje u njihove grudi dok razgovaraju s njima
Ne moraju pamtiti datume rođendana i raznih godišnjica svih ljudi koje poznaju
Ako se na zabavi pojave dva isto obučena muškarca, vjerojatno će postati odlični prijatelji.
Dobro je biti žena
Ženska populacija ima daleko manje problema s ćelavošću
Žene za volanom puno će se lakše izvući bez kazne ako prekrše neko prometno pravilo
Muškarci dožive seksualni vrhunac sa 17 godina, kada baš i ne mogu potpuno uživati, žene razvijaju i doživljavaju seksualni vrhunac u tridesetima
Bolesti srca i infarkt manje pogađaju žene
Žena neće započeti tučnjavu ako je netko gurne ili je polije pićem u kafiću
Mogu doživjeti višestruke orgazme
Ako imaju ružno prezime, mogu ga u budućnosti ga promijeniti
Mogu bez srama pokazati emocije
Uvijek uživaju u šopingu
Bolje je biti tatina curica, nego mamin plačljivi dečko
Posljedice burne noći daju se dobro prekriti
Životni vijek žena je 80 godina, a muškarcima 68 do 74 godine.
srijeda, 28.11.2007.
Smisao, svrha i ciljevi života...
Svi mi tragamo za smislom života. Prije ili kasnije razmišljamo o svojoj svrsi i smislu svega što činimo i što nam se događa. Po nekad u tom traganju ne nalazimo odgovore koji bi nas zadovoljili ili jednostavno nismo sigurni da li je baš to ona prava istina. Slažem se sa svima koji kažu da se ništa ne dešava slućajno. Ni jedan susret, ni jedan događaj nisu suvišni ili bespotrebni. Koji je naš smisao, zašto smo rođeni i imamo li neku svrhu? Već dugo vremena sam i sama u potrazi za odgovorom gdje je smisao života. Sama smisao je baš istraživanje kroz cijeli život kako bi se nešto naučilo i kako se pogrešne stvari nebi ponavljale. Ima nešto što nam govori da smisao života postoji, ali opet nakon nekog vremena se pitamo, ima li ga uopće? Ja si dosta često postavljam to pitanje jer više ni sam ne znam. Nastupaju takva čudna vremena kada više u ništa ne možeš biti siguran i tako ti je svejedno. Bojim se da otkrijemo što nam je smisao života više ne bi htjeli živjeti... možda je baš zato život zanimljiv. Da znamo da ti je smisao to i to, onda bi život bio poput nekog...posla...Smisao života je traženje smisla života, prezivljavanje... Još uvijek to stoji, iako ni u to više nisam sigurna kao prije..Jer 80% ljudi nema normalno djetinjstvo, onda dođe škola...dobijemo 8 godina škole ni krivi ni dužani...pa onda još 3-4 godine faxa...pa kad odslužimo sve to onda se ubijemo dok nađemo posao ili neku vezu da nam sredi neki posao i cijeli život radimo za mizernu plaču....žalosno zar ne? Svaki dan je isti i tako u nedogled. Počinjem se pitati koja je svrha života...što god u životu napraviš padne u zaborav nakon nekog vremena. Jedan dan si sretan, drugi dan te boli briga za sve, jedan dan si pesimist, a opet drugi dan optimist, samo što je to različito kod svih. Netko ima više optimističnih dana, a netko obrnuto. I tako u nedogled. Gledamo ljude i svi se smiju, izgleda kao da nitko nema probleme i kao da je sve kao u bajci, a kad malo bolje vidimo, svaki čovjek se skriva iza osmijeha i svi misle da je onda sretan. Ali nije tako! Naravno da se oni iskreno smiju, ali i im isto tako u glavi proleti sto problema i taj osmijeh onda postane lažan. Ljudi umiru, rađaju se, život je jedan krug u kojem nema kraja, jedni dolaze, drugi odlaze i sve se zaboravi. Jedan događaj prekrije drugi, koji se opet prekrije sljedećim događajem i tko više zna što je bilo prvi događaj. Čovjek zivi za sebe, ali ne samo za sebe, nego u prvom redu živi za ljude kojima je poslan, živi za cijeli svijet. Čemu život onda? Razmišljam zašto smo stvoreni, zašto živimo, zašto se mučimo kad znamo da će jednom svima doći kraj. Nikako ne mogu dobiti odgovore na ta pitanja. Nije mi jasno čemu ovo sve, jedino me drži vjera u Boga i u bolji svijet. Boli me nepravda, krivo mi je kada neka mlada osoba izgubi život. Mnogi od nas razmišljaju o budućnosti, muče se kako bi si osigurali normalan život za 5-10 godina, ali čemu to planiranje kad nas jednostavno sutra može pregaziti auto, i što onda? Sve je bilo uzalud. Priznajem da se bojim smrti. Nije lako razmišljati o tome, razmišljati o tome kako ćemo nestati s planeta, kao da nikada tu nismo ni bili. Svi mi vjerujem imamo nešto što želimo postići u životu... Sam život, osijećaj da si živ...Svi bi najrađe htjeli sve imati, a teško nam se potruditi ili žrtvovati, ništa neće doći samo od sebe! Sa takvim stajalištem teško da će osoba vidjeti pravu svrhu i radost samoga života, ma kako on ponekada bijedan bio! Bit života je da živimo u sadašnjem trenutku, ali su mnogi od nas često vezani za prošlost. Micanjem takvih stvari pomoći ćemo si da lakše dišemo i budemo usredotočeni na sadašnjost! Pritom se ovdje ne misli na drage uspomene koje u nama bude pozitivne emocije i snagu takve stvari su naravno poželjne!!! Svi mi bježimo od nečeg,ali se opet vraćamo. To je bit života. Ne znamo što imamo dok ne izgubimo. Stalna potraga za nečim boljim, ljepšim. Nije bit života koliko se visoko uspneš, bit života je u tvom pogledu s ravnice, u njegovoj snazi i viziji. Život je najveći dar, trebali bismo ga cijeniti i radovati se sitnicama, uživati u malim stvarima, znamo da imamo jedan život i on je prekratak, zato nemojmo u njega unositi zlo i tugu, već uživajmo u njemu i radujmo se svakom danu. Kad dođe vrijeme smrti, moramo potisnuti tu bol za voljenom osobom i znati da ćemo se jednog dana opet svi sresti u jednom ljepšem i boljem svijetu...
Sve rođeno ima svoju svrhu, smisao i svoj cilj.
ponedjeljak, 26.11.2007.
Samopouzdanje čovjeka...
Samopouzdanje je od neprocjenjive vrijednosti za sreću i uspjeh u životu. Ako smo zadovoljni sami sobom, možemo osjećati smirenost, samopouzdanje i sigurnost. Bez njega život će vam se pretvoriti u obeshrabrujuću bitku sa sobom i s okolinom. Koliko puta ste željeli u životu učiniti nešto za sebe, tražiti povišicu na poslu, prići osobi koja vam se sviđa, ili niste imali hrabrosti priznati sebi da ste lijepi, da imate kontrolu nad životom? Samopouzdanje je nužan čimbenik za uspješan i zadovoljstvom ispunjen život. Kada ga imamo, zadovoljni smo samim sobom, osjećamo smirenost, sigurnost i kontrolu i tada su nam sve mogućnosti otvorene. Suprotno, kada nemamo samopouzdanja, odmah gubimo povjerenje u sebe i sve počinje ići po zlu. Stoga, kada posrnemo, trebali bismo znati što možemo učiniti kako bismo vratili samopouzdanje i vjeru u sebe. Zračimo li samopouzdanjem, privlačit ćemo osobe koje će nas cijeniti, no ako smo nezadovoljni samima sobom, naletjet ćemo na ljude koji će nas stalno kritizirati. Osobe koje vole sebe i zadovoljne su svojim izgledom privlače suprotni spol poput magneta. Sve više I to jako više žena nego muškaraca nezadovoljno je svojim tijelom. Žene žele biti sve vitkije, a muškarci teže zanosnim mišićavim figurama. Mnogi ljudi ignoriraju činjenicu da su ta 'idealna' tijela samo idealizirana i većini nas, to jest našim figurama, ne odgovaraju. Tako u trenutku žudnje za savršenim ostaju nezadovoljni svojim tijelima. Sve ovo vodi depresiji i nedostatku samopouzdanja. Najteži od mitova koje ljudi u ovom slučaju gaje je taj da ako ne pripadate skupini 'savršenih' tijela, nitko vas neće gledati kao fizički privlačne. Svatko može biti privlačan i uspješan na svoj način i u isto vrijeme ne mora pripadati skupini lijepih i uspješnih. Osobnost je više od lijepog tijela. Tu su i ponašanje i karakter, kojima osvajate okolinu i ostvarujete životne uspjehe. Sve što trebate jest prihvatiti sebe onakvima kakvi jeste. Da biste bili što zadovoljniji, izvucite sve adute koje čuvate u rukavu, a u zaborav bacite sve ono u čemu ste nedovoljno uspješni. Temelj uspjeha je pozitivan stav. Krenete li u nove pobjede s nedostatkom samopouzdanja, skupite sve strpljenje koje imate. Stav koji ćete imati sami prema sebi od velike je važnosti. Nedostatak samopouzdanja može rezultirati kontraefektom – neprijaznim ponašanjem. Vjerujte, ljudi će vas prije manje voljeti zbog vašeg ponašanja, a ne zbog vašeg izgleda. Samopouzdanje i zadovoljstvo svojom pojavom stanje je u kojem ćete automatski i nesvjesno okolini slati pozitivne signale. Stoga budite svoji i ne gubite vrijeme nastojeći biti nešto što niste. Kod većine osoba osjećaji i misli o sebi fluktuiraju ovisno o dnevnim iskustvima i događajima koje proživljavaju. Ocjena koju neka osoba dobije na ispitu, način na koji vas muž ili dečko tretira, usponi i padovi …sve to ima privremeni utjecaj na naše raspoloženje i mišljenje. Međutim, samopouzdanje je nešto stabilnije od normalnih promjena raspoloženja, ono se također mijenja, ali mnogo sporije. Kod ljudi koji imaju normalnu dozu samopouzdanja usponi i padovi privremeno utječu na doživljaj samoga sebe, ali samo do određenih granica. Suprotno, kod ljudi s niskim samopouzdanjem, ti svakodnevni uspjesi ili neuspjesi čine ogromnu razliku. Samopouzdanje je vazan element sreće i uspjeha današnjeg urbanog čovjeka. Netko može u sebi nositi ogromne potencijale, no ako nema dovoljno pouzdanja da bi ih izrazio, može se dogoditi da propusti brojne šanse. Takodjer često griješimo kada ocjenjujemo koji su ljudi samopouzdani, a koji nisu. Nisu rijetki ljudi koji u jednom području pokazuju iznimno samopouzdanje i postigli su puno više nego većina, a situacije koje većina ljudi s lakoćom savladava za njih predstavljaju noćnu moru. Svaka stvar koju sami i samostalno napravite gradi vam pomalo samopouzdanje. To je pozitivni osjećaj vlastite moći i vrijednosti. Naravno može se graditi cijeli život. Nesigurnost koju ponekad osjećamo rezultat je šamara okoline koji su nas, najčešće u dobroj namjeri, sputavali u tim samostalnim poduhvatima i ispunjenju želja.
"Ljepota je stav koji dolazi iznutra; od optimizma i vjerovanja u život.”
“Ljepota znači povjerenje u samu sebe/samoga i ne brinuti se o tome što drugi ljudi misle."
petak, 23.11.2007.
Ravnopravnost spolova...
Ravnopravnost je sasvim sigurno relativan pojam dovoljno fleksibilan da ga se da oblikovati na razne načine. Smatram da muškarac i žena trebaju poštovati jedno drugo i da je to ključ svega. U sjeni događanja ovih godina, ravnopravnost između spolova je poljuljana. Kada pogledamo u ne tako davnu prošlost žena je bila objekt u kući koji je bio zadužen za kućanske poslove i rađanje djece. U nekim primitivnim i izrazito obiteljskim okruženjima još i danas prevladava mišljenje da su pegla, kuhinja i prašina "stvari" kojim se prvenstveno žena mora zabavljati. Žene su prošle jedan dugi hod kroz cijelu povijest, od vremena kad se žene u društvima imale veliku ulogu, te donosile život, preko vremena kad su žene također imale dosta prava, do vremena kad su apsolutno izgubile sva prava te na konačnu revoluciju žena (koja i danas još traje). One su uglavnom isključene iz zanimanja visokih položaja i moći, one koje se odlučuju za karijeru su često negativno doživljavane u društvu, a kroz povijest su bile opisivane kao hladne i proračunate. U većini slučajeva ne mogu raditi na visokim položajima jer su za to «ne sposobnije» od muškaraca, a često su za posao kojeg također obavljaju i muškarci slabije plaćene. Na muškarcu je da zaviruje pod haubu automobila, mijenja žarulje po kući, šiša travu i živicu, uglavnom obavljaju manje električne popravke u kućanstvu, obavljaju renoviranje unutarnjih zidova i stropa kao što im pripada. Muškarac je onaj koji radi i privređuje za svoju obitelj. Većina muškaraca nikada ne pere rublje, ne glačanja rublje, ne čisti sanitarni prostor, ne pere suđe te ne kuha. Zašto? Ja mogu govoriti u svoje ime i ime žena koje poznajem lično, muškarac nije manje muževan ako spremi ručak ili usisa stan. Na taj način ne gubi svoju muževnost, čak što više. Prvo što ja neću morati uraditi i to pored svih poslova koje obavljam, ne kažem da to treba raditi uvijek ali s vremena na vrijeme je poželjno, a ja ću već naći način da mu zahvalim. Drugo što me inače jako nervira a što sam gledala bezbroj puta, razbacivanje prljavog rublja po stanu, svaki muškarac zna gdje stoji prljavo rublje. Ja ću reći da je to samo klasični primjer nepoštivanja partnerice i njenog vremena, jer mami sigurno nije ostavljao doma tako rublje. Ne kažem da su muškarci samo takvi, ja ne mogu razumjeti ni žene, koje kažu da ne znaju promijeniti žarulju, ili si pričvrstiti nešto. Prije bi rekla da je to lijenost, bezobrazluk ili stvar nepoštivanja druge strane. Ništa nije problem napraviti ako se to zaista želi. Muškarac može skuhati bolji ručak nego žena, a žena može bolje ofarbati drvenariju nego muškarac, ako se to doista želi. U biti odnos dva partnera bi trebao biti pun uzajamnog razumijevanja, nadopunjavanja, pomaganja. Društvo naziva danas muškarca koji pomaže ženi u obavljanju kućanskih poslova "papučar". Zašto? Ja se s tim ne slažem i držim se da muškarac treba pomagati u kućanskim poslovima jer će tako biti puno bolje i lakše i da će se odnos popraviti…Ali na kraju krajeva koliko se god žene i muškarci gurali i borili za svoja prava, toliko isto u nekom drugom dijelu svijeta postoje žene i muškarci koje ne žele da imaju svoj glas, svoja prava, koje ne žele da se školuju i koje vjeruju da je to sve Božja volja....
srijeda, 21.11.2007.
Ljubav, zaljubljenost ili zaluđenost?
Tanka je granica između ljubavi, zaljubljenosti i zaluđenosti, a sa druge strane, razlike su i više nego očite. Zaluđenost je početna faza, euforija, leptirići, strašna potreba...a zaljubljenost je koncentrat ljubavi. Zaljubljenost faza kad napokon shvatiš da ne možeš bez nekog živjeti, kad osjetiš da dan bez te osobe zapravo više nije sretan dan, nego na neki način izgubljeni dan, vezana je uz osjećaj, hormone, privlačnost, kemiju, strast, leptiriće u trbuhu, brže kucanje srca. Isto tako je nepredvidljiva, neuhvatljiva, iznenadna.Teško ju možemo kontrolirati i nije pod našim utjecajem, dok ljubav ovisi o nama, nju možemo započeti, nastaviti i povećavati. Zaljubljenost je osjećaj, ljubav je način življenja prema osobi koju volimo. Sve u svemu, kad se zaljubimo postajemo potpuno nezainteresirani za cijeli svijet, za sve osim za tu jednu i jedinu, najbolju, najljepšu i najčarobniju osobu u koju smo se zaljubili. Zaluđenost je pojava uslijed koje ne možeš misliti, jesti, spavati jer cijelo vrijeme misliš na nju/njega. Svako malo na ulici ti se pričinjava da je/ga vidiš, mobitel držiš isključivo u ruci da slučajno ne bi propustio/la poziv odnosno poruku (ili pak ako si doma, držiš ga pokraj zvučnika da bi na vrijeme znao/la kada stiže taj trenutak). Zaluđenost je praktički znatiželja, otkrivanje i uživanje u tome. Ljubav je, pojava koja u principu podrazumijeva slične elemente kao i zaluđenost, ali samo na početku. Kao što svi već odavno znamo po pričama roditelja, baka i djedova, svih mogućih filmova i pjesama te iskustvom «ljubav je vrlo kompleksna stvar». Ljubav funkcionira na temelju kompromisa, na način kada poštujete mane i vrline svoje drage/dragoga, temelji se na pravom prijateljstvu koje uključuje poštivanje, razumijevanje i povjerenje. Simptome ljubavi su nam svima jako dobro poznati…znojenje, vrućina u obrazima, lupanje srca, nemogućnost razumnog razmišljanja, ludo ponašanje…Ljubav je, igra na duge staze: počinje lagano, a taj odnos, ako je pravi, s vremenom postaje snažan i čvrst. S druge strane, zaluđenost ili zaljubljenost je igra kratkog trajanja; počinje snažno i vrlo eksplozivno, ali najčešće na tome i ostaje. Također, kako je nastala, tako i nestaje. Obično se na početku svake veze, kakva god ona bila, svatko barem jednom zapita je li samo zaluđen, zaljubljen ili se radi o ljubavi. Najgore je to što je odgovor najčešće teško pronaći. Sve, kao i uvijek, ovisi o situaciji i osobi. Ako smo spoznali neku dublju privlačnost i pripadnost...zaštitu, odanost, povjerenje...njihovu vjeru u nas, potrebu za nama...ako imamo strašnu potrebu za tom osobom...ako gradimo neki zajednički život, razumijevanje, poznavanje i osjećaj cjeline kad smo s tom osobom...osjećaj potpunosti bez obzira na okolinu to je tada ljubav. Zapravo je jako jednostavno shvatiti jesmo li samo zaljubljeni, zaluđeni ili uistinu volimo. Potrebno se samo malo preispitati se. Nažalost to najčešće činimo prekasno...uništavajući pritom ono što smo nekad imali. I na kraju u životu ništa nije crno i bijelo, sve ima svoje prednosti i nedostatke tj. mane, za što se god odlučili, zapamte da vam to može donijeti samo iskustvo, a bilo ono dobro ili loše, svako je iskustvo dragocjeno…Otkrivanje završi, ali spoznaja ostaje.
Ljubav je aktivna briga za život i razvitak osobe koju volimo.
Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. "
Zaluđenost je kratkog je vijeka, zato nam se javlja učestala ljubomora. "
Ljudi odlaze da bi se vratili !
petak, 16.11.2007.
Život, smrt i čovjek…
Život je čudna stvar za nas, ljudska bića. Rođeni smo u život kao mala, razborita i čudesna bića, radoznala o tome što život jeste i što nam može ponuditi. Potom starimo i postajemo sve više i više poput zemlje po kojoj gazimo: puni uspomena, volje da i dalje živimo i doživljavamo, istražujemo, ali više ne smrt je naš jedini prijatelj kada dođe vrijeme našeg prijenosa do vječnosti. To je paradoks, jer život nikad ne "počinje" ili "završava" to je vječnost, a vječnost nema koncepta vremena. Naša logika nam kaže da ćemo mi, također, postati prah i nastaviti dalje prema vječnoj izmjeni energije, od jednog stanja do drugog. To je zbog toga što naš svemir funkcionira dopuštajući da energija putuje između različitih pozicija i da se ili penje, u istraživanju, ili da se spušta, u propadanje i smrt. To je život i vječnost. Kada sretnete osobu koja je doživjela 100 godina, koja ne zna tko ju posjećuje, što se kreće oko nje, gdje treba ići, što treba misliti i raditi, što će biti sutra, emocionalna logika postavlja pitanje: Zašto? Zašto da nastavimo živjeti ako naši životi gube energiju? Što je život bez plamteće duše? Ljudi koji se opiru, bore, hrle prema ratu i miru, u veze mržnje i ljubavi ne divimo im se samo zbog ovoga, nego se divimo da zadovoljimo i razvijemo um, da se oslobodi od materijalnog i pridruži svijest apstraktnom. Naš svijet se sastoji od ideja i oni koji ovo ostvare će aktivno stremiti prema ciljevima koji smatraju materijalno samo kao način postizanja promjene i prerađivanja ovih ideja. Za modernog čovjeka je život jednostavan: odrastanje, studiranje, rad, obitelj, propadanje i smrt. Čekaju ih samo beznačajni zadaci. Dok odlaze na posao i primaju plaću koju troše na mjesečnu stanarinu, nitko se ne osjeća zadovoljno i sretno unutra ako su ulice preplavljene nasiljem, ako je kultura zamijenjena s proizvodima i idealima, ako je obiteljski posao u rasulu i muškarac i žena se ne mogu složiti oko uloga koje moraju obavljati, ako su djeca nestabilna, nesigurna i emocionalno razorena poput stabla, ne možemo se održati bez korijenja koji nas njeguje i daje nam život. Možemo se ili suočiti s njima i cijeniti ih zbog iskustava koje predstavljaju, ili možemo potonuti u moderni način života: "Moram raditi, glasati, slušati i podržavati ovo jer su sve druge alternative zle". Ne iznenađuje činjenica da je većina ljudi u našem društvu ili luda ili emocionalno razorena iznutra. Moderni čovjek se boji ove ideje i romantizma općenito, jer on znači da većina ljudi u našem modernom društvu žive praznim i beskorisnim životima. Da lutaju dalje, ne znajući što misliti i za što raditi. Jer biti sretan, postati lijen i predebeo na nezdravoj hrani zbog osobne nesposobnosti, živjeti u obitelji koja je razorena iznutra, uništiti ono što viče: "JA sam život, JA sam prošlost i budućnost, JA sam tvoj život, ali i TVOJA smrt" znači da ste već mrtvi. Moderni čovjek nikad neće ostarjeti i ne može ostarjeti. Moderni čovjek je već mrtav jer nikad nije ni živio. Današnji čovjek se okrenuo prevelikom materijalizmu. Dobio je više udobnosti i lagodnosti u svome tijelu. Dobio je više raskoši i obećanja da svakim danom dobije više užitka. Zapostavljanjem ili potpunim odbacivanjem čovjek je izgubio red i veselje koji su ga činili sretnim. Lutajući u kaosu koji je nastao u njegovoj duši, suvremeni čovjek traži spas u materijalnim dobrima, tehničkim dostignućima i praznim obećanjima. Sva ta dobra nisu u mogućnosti da njegovoj duši vrate mir. Takvog materijalistu ne može se više prihvatiti jer takav čovjek više ne zna niti za šalu, niti za dijeljenje mnogih drugih resursa kao što su smijeh, pridonošenje kulturnom životu, prijateljstvu, drugim međuljudskim odnosima kao i svemu ostalome što čovjeka može učiniti i okarakterizirati čovjekom. No, kada materijalist shvati da je pogriješio, tada više ni jednu od onih vrijednosti koje je imao ne može vratiti. Ako je mislio da to može kupiti novcem, sada zna da ne može. Ostaje sam, zaboravljen, zapušten…zahvaljujući samome sebi. Živimo u svijetu bez nadanja i kompromisa. Suština i bit mene, bit nas je zapravo vrijeme za koje učiniš promjene, za koje stekneš glas. Dobar ili loš sve ovisi o vama. A ono što je često je da su ljudi čudo na koje se spotakneš i ponekad padneš, a samo od tebe zavisi da li ćeš ustati i nastaviti dalje hodati. Hoćeš li imati snage i moći??? "Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jest, uvijek je slobodan na nečiji tuđi račun. Čovjek je više čovjek po stvarima koje prešućuje, nego po onima koje kaže, u svijetu bez iluzija čovjek je strana."
Neki dan sam čitala jednu super prezentaciju...koja je prigodna za moju temu...meni je predivna..
…
Danas imamo veće kuće, a manje porodice…
Više udobnosti, ali manje vremena…
Imamo više diploma, ali manje zdravog razuma…
Više znanja, ali manje rasuđivanja…
Imamo više stručnjaka, ali i više problema…
Više medicine, ali manje zdravlja…
Tražimo neodgodljivo…
Smijemo se malo…
Vozimo brzo…
Prebrzo se ljutimo…
Ustajemo kasno…
Čitamo malo…
Gledamo TV puno...
Molimo se rijetko…
Uvećavamo našu mirovinu, ali snižavamo naše kriterije…
Pričamo puno, volimo suviše malo i lažemo suviše često…
Naučili smo kako da živimo, ali ne i šta je život…
Dodajemo godine životu, a ne život godinama…
Imamo visočje zgrade, ali kraće vidike…
Šire puteve ali uža gledišta…
Trošimo više, ali imamo manje…
Kupujemo više, a uživamo u tome manje…
Bili smo čak na mjesecu, ali imamo problema preći ulicu do naših susjeda…
Zagospodarili smo vanjskim svijetom, ali ne i unutarnjim…
Podijelili smo atom, ali ne i naše predrasude…
Pišemo više, učimo manje…
Planiramo više, ali završavamo manje…
Naučili smo da žurimo, ali ne i da čekamo…
Imamo veće prihode, ali manje morala…
Pravimo više računala da sadrže više kopija...
Ali imamo manje komunikacija…
Težimo za količinom, a manje za kvalitetom…
Ovo su vremena brze hrane i spore probave…
Velikih ljudi, a malih karaktera…
Više slobode i manje zabave...više vrsta hrane...ali manje hranjivosti…
Vremena dvostrukih primanja...ali i razvoda…
Modernijih kuća...ali razorenih domova…
Život je lanac od trenutnih užitaka, nije samo preživljavanje…
Svaki dan, svaki sat, svaka minuta je posebna…
I nikad ne znaš hoće li to biti tvoja posljednja…
…
četvrtak, 15.11.2007.
Prvi snijeg pao u Osijeku ove godine...
Prognozirali su ga i pao je...Pao je prvi snijeg!!!! U noći između srijede i četvrtka pao je prvi ovogodišnji snijeg u Osijeku. Snijeg je pao, zima došla, stigla nam uživanja u zimskim radostima…Nisam mogla vjerovati kad sam vidjela, pocela sam vikala sam po stanu u pola 6 ujutro sama sebi…joj, joj, joj pada snijeg…he he he…Ne mogu vam objasniti koliko ja volim snijeg. Ma obožavam!!! Pogledala sam kroz vrata od balkona i vidjela da je zabijelio grad. Snijeg je padao cijelu noć i još pada…temperature su nam se spustile do nule..ali nema veze, nije tako hladno…osjeća se snijeg u zraku. Nježno, tiho padaju i padaju i padaju pahulje…sve u svemu, ne možemo se oteti onoj romantici koja se stvara kad pada snijeg, pa zato, svi van na grudanje! Male snježne radosti! Uživajte!
Ako pogledate kroz prozor, možda i vi budete imali sreću vidjeti kako lijepo pada snijeg… ako nemate sreće uživajte u pogledu sa moga balkona…
Veliki sniježni pozdrav od mene!
utorak, 13.11.2007.
Brak & ljubav...
Ljubav je igra i rad u slobodi, prema sklonostima srca i prema vlastitoj odluci. Ulazak u brak nije jamstvo uspjeha braka. Nitko ne može jamčiti ni uspjeh ni neuspjeh. Brak živi samo od ulaganja dvoje ljudi. Brak se ne dobiva, on se gradi. Uporno, trajno, strpljivo.Većina se rastavi, a da se prisjete što se dogodilo i što su rekli u crkvi, da su dali obećanje da nikad se neće rastaviti i živjet dok ih smrt ili teška bolest ne rastavi. Za brak je potrebno htjeti živjeti s drugim. Nije dovoljno da mi se sviđa. Pristajem da ću biti s drugim i u dobru i u zlu. Ako mi je dragi važan zbog njega samog, a ne zbog tog što od njega dobivam, mogu naslutiti što znači ljubav. Za brak valja biti slobodan, oslobođen iznutra za samostalnu odluku, valja ostaviti oca i majku, mjerila koja nisu moja pa bila mi i najbliža i osloniti se na vlastito srce. Nije dovoljno u braku jedano drugome govoriti, treba se i međusobno slušati. Nije dovoljno zadovoljavati njegove, njezine potrebe, već misliti i na svoje. Također nije dovoljno voditi računa o njegovim, njezinim pravima, nego zahtijevati i priznanje nekih svojih prava. Ako to ne činimo, brak se i obitelj brzo pretvaraju iz mjesta zajedničke sreće u mjesto zajedničke nesreće, iz mjesta opuštene intimnosti u mjesto napete opreznosti i nepovjerenja, iz mirne bračne luke u oluju na otvorenom moru. Danas se od partnera očekuje mnogo više intimnosti i potpore nego u prošlosti, a mnogo manje od svih drugih ljudi koji nas okružuju. Takve stvari stavljaju veliki pritisak na braka. Ja sam u braku i smatram da je brak nešto jako lijepo, sveto, nešto što manjina gleda s vjerom i ljubavlju. Poznamo se pet godina, od toga smo godinu i 6 mjeseci u braku. U vezi smo bili 4 godine. Ja sam došla u grad u srednju školu, on je dolazio na fax, sasvim slučajno smo se sreli. Živjela sam sa sekom, i njezinim dečkom i naravno došao je i on živjeti s nama. Taj prvi put kad sam ga ugledala odmah sam se zaljubila…osjetila sam leptiriće u stomaku, sreću i radost. I tako danima i danima i stvarno se zaljubila, a on bio dečko oko kojeg se trebalo potruditi što mi nikad nije žao. Naravno prohodali smo, zavoljeli se još više, odselili se u drugi stan i počeli živjeti sami. Jako sam se htjela udati ( toliko da sam ga nagovarala, da sam mu pisala po zidovima stana da se hoću udati…he he he) i postati mama jer sam skužila i osjetila da je on pravi za mene i da će uvijek biti on uz mene kao i ja uz njega i da nas nema što rastaviti. Pretprošle godine smo počeli planirati svatove oko Božića, odlučili smo se za 5 mjesec i oboje smo toliku sreću nosili u sebi i na sam taj dan..kao i danas. Brak je nešto predivno, kad se probudim/te ugledam/te osobu do koje mi/vam je stalo i kojoj je do mene/vas stalo, kad pijem kavu vidim osmijeh koji mi uljepša dan, kad me zagrli osjetim se voljenom i zaštićenom, kad legnem u krevet pa me zagrli i naslonim se na njega…slatko zaspim jer znam da će biti i sutra sa mnom tu i da će mi se smijati, da će me voljeti, da me grliti, maziti i paziti i govoriti mi lijepe riječi..Naravno još izlazimo i glupiramo se kako god stignemo, zabavljamo se na sve moguće načine jer jedan je život..a nama je bolje i ljepše tako..ne volim kad se par vjenča i onda tajac i nema ih..pa zašto tek onda treba uživati, družiti se i zafrkavati kako god se stigne. Naravno svi prolaze lijepe stvari pa i krizne ali kad se okreneš i vidiš da imaš svoju obitelj, osobu koja te voli i poštuje te cijeni zaboraviš sve i sjetiš se da ti želi sve najbolje! Naši su stari odrastali u mentalitetu u kojem je žena uglavnom trpjela i nosila obitelj, a muž je brinuo da im ništa ne nedostaje, što smatram ispravnim i držim se toga. Najvažnije je da smo mi sretni i da je nama lijepo a sve ostalo dođe i prođe, svega će biti, sve će nestati ali ja i moj dragi ostajemo unatoč svemu! Tek se u braku osjeti istinska i prava ljubav, mnogi će se složiti a mnogi neće..Ne kužim kako se netko može udati/oženiti ako se ne vole, ako već imaju u planu se rastati? Svaki peti brak u Hrvatskoj se raspada. Tako kaže državna statistika, a podaci su iz Državnog zavoda za statistiku i matičnih ureda. Nažalost, mnogi misle da je brak stvar koja vječno radi i koja ne treba nikakvo održavanje sa strane osim početne inicijalne ljubavi, zaljubljenosti. Tu zabludu skupo plaćamo svi skupa, ali ne samo mi nego i jednoga dana naša djeca!
Volite se, pazite se, mazite se, grlite se, ljubite se...poštujte i cijenite…
" Život je lijep ako ga znaš učiniti lijepim! "
petak, 09.11.2007.
Savršenstvo...
Nemam pojma kako sam došla na ovu temu…čitala sam jedan zanimljiv blog, nije mi se spavalo i raspisala sam se…
Ne kužim kako ljudi još vjeruju da postoji savršen muškarac/žena ??!!
Savršen muškarac ne postoji, kao ni savršena žena. Najbolji/a za tebe da, ali nikako savršen! Svi imamo svojih mana, vrlina…Jedino što može biti je iluzija savršenstva...Već mi ide na živce kad čujem tu riječ samo a kamo li kad mi netko počne pričati o nečijem savršenstvu, ljudi su jako naivni pa zbog toga gube glave i prave budale od sebe…Milijuni žena širom svijeta se farbaju, izgladnjuju, čak idu na operacije da se prilagode društvenim standardima ljepote. Tko postavlja te standarde? Mi -modna i kozmetička industrija, sa našim naslovnicama časopisa, "čudotvornim" dijetama i umjetno proizvedenim slavnim osobama. I muške žudnje su također oblikovane prema našim uvjetima, tako da ustraju u glamuroznom imidžu, koja ne postoji u stvarnosti, dok propuštaju pravu ljepotu odmah pored njih na ulici i u njihovim domovima.Zašto imamo svu tu moć? Zato što je u tom natjecateljskom "slobodnom tržištu" naša okrutnost u ime profita nagrađena više nego naša ljudska strana. Naš način funkcionira u kapitalističkoj ekonomiji, naš način prodaje više, dominira i osvaja u sistemu gdje novac ima veću vrijednost od ljudske sreće.
Što znači biti savršen muškarac?
Primjeri:
Mora biti zgodan, lijep, šarmantan, uspješan, inteligentan, odan, zaljubljen, uvijek uredan i mirisan, interesantan, intrigantan, ozbiljan kad treba, romantičan, kulturan, snažan, nabildan neodoljiv, odličan u krevetu, mora imati svu kosu do duboke starosti, znati kuhati, očisti iza sebe, podržava svoju ženu, ispunjava joj snove, fantastično se ljubiti, znati za predigru, i naravno mora biti sexy…
Što znači biti savršena žena?
Primjeri:
Mora biti zgodna, lijepa, šarmantna, uspješna, inteligentna, odana, zaljubljena, uvijek upredana i namirisana, interesantna, intrigantna, ozbiljna kad treba, romantična, kulturalna, , neodoljiva, odlična u krevetu, mora imati svu kosu do duboke starosti, znati kuhati, očisti iza sebe, podržava svog supruga, ispunjavati mu snove, fantastično se ljubiti, znati za predigru, idealna majka, mora biti sexy…
Meni nije važan izgleda, ni dali je on zgodan, lijep, nabildan važno je da me voli takvu kakva jesi te da me cijeni i poštuje jer ljepota je prolazna kao i sve drugo .Nisam neka ljepotica ni ja ni moj muž ljepotan ali mi smo zadovolji svojim izgledom i oboje imamo ono nešto sto nas svaki danom sve vise zbližava i privlači. Menije ovako super, sretna sam, volim ga kakav je isto kao i on mene . Sretna sam što imam tako nekog uz sebe koji ne tezi nikakvom savršenstvu. Zgodni mogu biti glupi, dosadni, naporni, ružni, lažljivci, ne kulturalni, a oni koji nisu zgodni mogu biti puno ljepši, šarmantniji, uspješniji, romantični, pametniji, bolji, zanimljiviji i mogu pružiti više od onih zgodnih... Nekad je važnije ono iznutra nego izgled…Isto tako smatram da većina ne vjeruje u to i da su svjesni situacije u kojoj se nalazimo…da savršen muškarac/žena ne postoje? Sad mi vi recite dali poznate sličnog/u kao što su moj primjer savršenog muškarca i savršene žene?
"Neki ljudi ničim nisu zadovoljni, njihovi kriteriji zarobili su ih u neuspjehu.
Njihova postignuća zaostaju! Ništa im nije dovoljno dobro."
"Oni koji traže savršenstvo obično ne postignu ni u čemu."
ponedjeljak, 05.11.2007.
Prijateljstvo da/ne ?
Ne znam… 
Danas mi ili nije dan ili me opet uhvatila depresija…
Post koji sam napravila o prijateljstvu me nekako rastužio, razmišljam tko je moj najbolji prijatelj i dali ta osoba postoji???
Kad se sjetim koliko sam prije imala prijatelja, koji su mi u tome trenu jako puno značili…a sad kad se okrenem nema nikoga…žalosno zar ne???
Dali sam ja jedina osoba koja nema prijatelja, koja ne vjeruje više nikome???
Prijateljstvo je zajebana stvar, uvijek će te razočarati oni koje najviše voliš..
Ja sam se odselila, pol njih je se odselilo, sa ostalima se više ne čujem, neki rade, neki previše rade da bi imali novaca...ove ovdje koje sam upoznala su mi kao prijatelji ali samo kad njima treba…ne treba mi ni takvo prijateljstvo. Imala sam veliko povjerenje u svoje prijatelje sve dok nisam skužila par stvari…sve točnije dok me nisu sjebali i dok nisam skužila da mi nisu prijatelji nego neprijatelji…
Jednoj osobi sam sve govorila sve je znala o meni…kad sam sretna, kad sam tužna, nasmijana i uplakana…I onda jednog dana čujem kako je sve moje probleme govorila svima koga god je srela…pa jel pošteno kad nekom otvoriš srce i dušu da ti takvo što napravi???
A druga ferndica mi je bila jedna od najbolji..bila je baš onakva kakva treba bitI ali naravno da se to prekinulo prijateljstvo i to ne ja ni ona nego njezin dečko koji mi se počeo nakon tri godine prijateljstva upucavati i sve sjebo…
I danas sjedim u sobi…slušam glazbu i razmišljam kako mi to sve fali..kako mi fali razgovori s njom, zafrkancije, fešte, razna događanja koje smo imale i smijeh…kako mi ona općenito fali…i poželim razgovarati i nazovem ju i kaže mi nije tu i nema vremena…
Prijateljstvo koje traje tri godina može nestati u samo nekoliko sekundi..
Lažna prijateljstva su možda nešto najgore što se čovjeku može dogoditi. Koliko nam god bilo teško, treba se maknut od njega…
Jadno je što nekad i najbolji prijatelj te znaju sjebati...ali prijatelji su prijatelji..lijepo je imati osobu kojoj možeš sve reci bez razmišljanja što smiješ, što ne...a sve se temelji na povjerenju…a danas je jako teško naći osobu kojoj možeš vjerovati!
Ali...ponekad sam tako tužna kad me prijatelji iznevjere...pa sam ljuta...i na kraju zaključim da je najbolje da nikome ne otvaram toliko svoje srce da mi poslije ne bude žao....
Ne znam…
nedjelja, 04.11.2007.
Eh...prijateljstvo...
* * * Za onog tko poseban je, i kome želim sreću, svakim danom i godinama sve veću.Tebe koga cijenim i do koga mi je stalo želim dati više, ne želim dati malo… * * *
« Život bez prijateljstva je ništa. »
« Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni. »
« Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.»
« Treba pomoći prijateljima kada im je to potrebno, a ne dokazivati se kad su oni već propali. »
« Bez sumnje nije teško umrijeti za prijatelja kako je teško naići na prijatelja koji bi zaslužio da čovjek za njega umre! »
« Mnogi ljudi će ti prolaziti kroz život, ali samo pravi prijatelji će te voljeti i ostaviti trag u srcu. »
« Pravom prijatelju nema cijene, niti se može izmjeriti njegova vrijednost. »
« Ne idi za mnom, ne mogu te voditi, ne idi ispred mene, ne mogu te slijediti, koračaj uz mene i budi mi prijatelj. »
« Prijateljstvo nije velika stvar, nego milijun malih stvari. »
« Prijatelji su ljudi koji vas pitaju kako ste i sačekaju odgovor. »
« Zagrljaj vrijedi bezbroj riječi. Prijatelj vrijedi više. »
« Očuvati prijateljstvo je vrlina. »
« Prijateljstvo je tanka žica, prekinut se može lako; sastavit se opet daje, ali čvor ostaje. »
* * * Za prijatelje se uvijek ima vremena...barem ja imam za svoje prijatelje. Nikad ne okrećem leđa ljudima koje volim, cijenim, poštujem i kojim se divim...jer oni zajedno sa mnom zaslužuju takav odnos, velika je sreća i ispunjenje kada se jednom osvrneš unatrag i shvatiš koliko si divnih ljudi učinio neizbrisivim dijelom svojeg života…ima li nešto ljepše… * * *
petak, 02.11.2007.
Ne tako obične, zanimljive činjenice...
Postoji hrpa raznih sitnica koje se možda nikada ne biste sjetili pitati, ali bi vas zanimale. Neke od njih su poučne, neke samo zanimljive, neke potpuno besmislene, a za neke možda bolje da i niste čuli!
Evo nekoliko:
* Čovjek tijekom svog života u prosjeku pojede OSAM pauka za vrijeme spavanja.
* Najkraći rat u povijesti zbio se između Zanzibara i Engleske 1986. godine. Zanzibar se predao nakon 38 minuta borbe.
* Žene trepću gotovo dva puta više nego muškarci.
* Koža polarnog medvjeda je crna. Njegovo krzno uopće nije bijelo, samo je čisto.
* Puž može spavati tri godine a da se probudi i na trenutak.
* U Kini engleski govori više ljudi nego u SAD-u.
* Jeste li znali da svoj rođendan dijelite s više od devet milijuna ljudi na svijetu?
* Mačke proizvode više od sto različitih zvukova, a psi samo deset.
* Ljudske oči iste su veličine od trenutka našeg rođenja, ali uši i nos rastu do kraja života.
* Samo jedna osoba između dva bilijuna ljudi doživjet će 116 godina.
* U prosjeku, ljudi se više boje pauka nego smrti.
* Najjači mišić u ljudskom tijelu je JEZIK!
* Nemoguće je kihnuti otvorenih očiju.
* Polarni medvjedi su 'ljevaci'.
* Žohar može živjeti devet dana bez glave, a tek onda će uginuti od gladi.
* Slon je jedina toplokrvna životinja koja ne može skakati.
* Leptiri imaju osjetilo okusa na nožicama.
* Nojevo oko veće je od njegovog mozga.
* Jedan od sastojaka kikirikija je ujedno i sastojak dinamita.
* Na svijetu ima više kokoši nego ljudi.
* Mačka ima 32 mišića u svakom uhu.
* Život vilin konjica traje samo 24 sata.
* Memorija zlatne ribice traje samo tri sekunde.
* Divovska lignja ima najveće oko na svijetu.
* U prosjeku, čovjeku je potrebno sedam minuta da zaspi.
Eto ako ništa drugo možemo se nasmijati na sve to, a možemo neštio i naučiti... 
četvrtak, 01.11.2007.
Japanci se loše i premalo seksaju!
Sudeći prema Durexovom istraživanju, provedenom u 26 zemalja svijeta, Japanci se izuzetno rijetko seksaju. Usprkos tome što zapadnjaci smatraju da Japanci u krevetu igraju vrlo prljave igrice, istina je posve suprotna i čak prilično deprimirajuća.
Istraživanje je pokazalo da Japanci u prosjeku imaju seksualni odnos 48 puta godišnje, dok je svjetski prosjek 103 spolna odnosa na godinu (dok su, primjerice, Grci došli i do broja 164).
Iako su japanski pornografski filmovi sve samo ne čedni, u stvarnosti ni približno nije tako. Ne samo da se Japanci seksaju manje od praktički bilo kojeg drugog naroda na svijetu, već im i doživljaji iz spavaće sobe nisu vrijedni spomena.
Čak 90 % Japanaca izjasnilo se da je njihov seksualni život (kad ga ima) nije posebno uzbudljiv, što je prilično poražavajuće u usporedbi s činjenicom da je anketa pokazala da oko 50 % ljudi u ostatku svijeta uživa u seksu. Također su se izjasnili da bi voljeli češće voditi ljubav sa svojim partnerima, ali da je to nemoguće zbog nedostatka komunikacije.
Zaključci Durexove ankete su:
- 34 % Japanaca prakticira oralni seks,
- 16 % voli seksi donje rublje,
- 4 % voli igranje uloga,
- 16 % redovito koristi "igračke".
Zlostavljana djevojčica….
Rodila se i bila očeva miljenica…mislila je da je život lijep, radovala se životu i bila sretna sa svojom obitelji…
Tada je doživjela nešto što joj je okrenulo život naglavačke…gledala je kako njezin otac udara njezinu mamu, počela je plakati i moliti oca da prestane…rekavši mu «nemoj tata…nemoj, smiri se»…grlila ga, ljubila da ne udara mamu više…a mama bi u to vrijeme plakala i jecala od boli koju joj je on zadao. Mislila je da se to neće vise ponoviti…otac joj je tada rekao da nije znao što radi, da je bio pijan i da se to neće vise ponoviti…ona mu je povjerovala i bila sretna sto joj je to rekao…Nakon nekog vremena, jako kratkog njezin otac je počeo piti stalno, bio nasilan i agresivan…opet je nasrnuo na mamu, udarajući je gdje god je stigao, psovao joj a ta djevojčica je sve to gledala i plakala u jednom kutku sobice…te je opet u nekoj nadi prišla ocu i molila ga da prestane..ali otac nije htjelo prestati…smirio se nakon nekog vremena…i opet je sve bilo super…mislila je da se neće ponoviti. Ali ponovilo se jedne večeri kad je njezin otac došao kuci jako pijan. Ona i njezina mama nalazile su se u kuhinji, ušao je u kuhinju i mama ga je ponudila večerom, jeo je malo ali odmah su se počeli prepirati. Počeo je psovati mami i nazivati je pogrbim imenima, podigavši drvenu stolicu u namjeri da je sa udari, udario ju je, djevojčica vikala «nemoj udarati mamu, nemoj, nemoj»...tada je nasrnuo na djevojčicu i počeo ju udarati…djevojčica je plakala od boli, plakala je jer joj je bilo zao mame…tada je njezin otac istjerao nju i mamu van iz kuće u noći na hladnoću bez ičeg da obuku na sebe…Mama i djevojčica su cijelu noć provele vani čekajući da se otac smiri i pusti ih u kuću..otac se nije mogao smiriti, stalno je izlazio van i psovao im…na to je mama poludjela i rekla mu da ne može vise tako..na što ju je on počeo gušiti i udarati sa metalnom lopatom…tada je djevojčica vidjela krv na mami..bila je toliko ljuta i počela udarati oca..u tom ga je trenu mrzila..htjela je da ga nema, da joj nije otac…vrištala je i vikala pomoć jer je mislila da će njezin otac u tom trenu ubiti mamu koliko ju je udarao..otrčala je do susjeda i potražila pomoć, susjedi su joj na to rekli da joj ne mogu pomoći, da si ne žele stvarati probleme…da ide kući. Djevojčica je u tom trenu otrčala na policiju i tražila pomoć od njih..došla su dva policajca , u kući je bio mrak i na njihovo kucanje nitko nije odgovarao..ušli su u kuću i našli oca kako spava pijan na podu..probudili su ga, upitali su ga što se dogodilo a on je na to odgovorio «ništa..šta hoćete vi sad?» Odveli su ga u policiju i ostavili jednu noć na otrežnjenju, vratio se sutra i nastavio opet sve po starom…trajalo je to godinama i godinama..a nitko nije toj obitelji htjelo pomoći.
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Blogovi vrijedni pažnje
Brain Pulse
Nino 777
Eurosmijeh
Pakistanac
Hitna Služba
Anđeo i Demon