Timemetropolis https://blog.dnevnik.hr/tempovelegrada

utorak, 13.11.2007.

Brak & ljubav...

Ljubav je igra i rad u slobodi, prema sklonostima srca i prema vlastitoj odluci. Ulazak u brak nije jamstvo uspjeha braka. Nitko ne može jamčiti ni uspjeh ni neuspjeh. Brak živi samo od ulaganja dvoje ljudi. Brak se ne dobiva, on se gradi. Uporno, trajno, strpljivo.Većina se rastavi, a da se prisjete što se dogodilo i što su rekli u crkvi, da su dali obećanje da nikad se neće rastaviti i živjet dok ih smrt ili teška bolest ne rastavi. Za brak je potrebno htjeti živjeti s drugim. Nije dovoljno da mi se sviđa. Pristajem da ću biti s drugim i u dobru i u zlu. Ako mi je dragi važan zbog njega samog, a ne zbog tog što od njega dobivam, mogu naslutiti što znači ljubav. Za brak valja biti slobodan, oslobođen iznutra za samostalnu odluku, valja ostaviti oca i majku, mjerila koja nisu moja pa bila mi i najbliža i osloniti se na vlastito srce. Nije dovoljno u braku jedano drugome govoriti, treba se i međusobno slušati. Nije dovoljno zadovoljavati njegove, njezine potrebe, već misliti i na svoje. Također nije dovoljno voditi računa o njegovim, njezinim pravima, nego zahtijevati i priznanje nekih svojih prava. Ako to ne činimo, brak se i obitelj brzo pretvaraju iz mjesta zajedničke sreće u mjesto zajedničke nesreće, iz mjesta opuštene intimnosti u mjesto napete opreznosti i nepovjerenja, iz mirne bračne luke u oluju na otvorenom moru. Danas se od partnera očekuje mnogo više intimnosti i potpore nego u prošlosti, a mnogo manje od svih drugih ljudi koji nas okružuju. Takve stvari stavljaju veliki pritisak na braka. Ja sam u braku i smatram da je brak nešto jako lijepo, sveto, nešto što manjina gleda s vjerom i ljubavlju. Poznamo se pet godina, od toga smo godinu i 6 mjeseci u braku. U vezi smo bili 4 godine. Ja sam došla u grad u srednju školu, on je dolazio na fax, sasvim slučajno smo se sreli. Živjela sam sa sekom, i njezinim dečkom i naravno došao je i on živjeti s nama. Taj prvi put kad sam ga ugledala odmah sam se zaljubila…osjetila sam leptiriće u stomaku, sreću i radost. I tako danima i danima i stvarno se zaljubila, a on bio dečko oko kojeg se trebalo potruditi što mi nikad nije žao. Naravno prohodali smo, zavoljeli se još više, odselili se u drugi stan i počeli živjeti sami. Jako sam se htjela udati ( toliko da sam ga nagovarala, da sam mu pisala po zidovima stana da se hoću udati…he he he) i postati mama jer sam skužila i osjetila da je on pravi za mene i da će uvijek biti on uz mene kao i ja uz njega i da nas nema što rastaviti. Pretprošle godine smo počeli planirati svatove oko Božića, odlučili smo se za 5 mjesec i oboje smo toliku sreću nosili u sebi i na sam taj dan..kao i danas. Brak je nešto predivno, kad se probudim/te ugledam/te osobu do koje mi/vam je stalo i kojoj je do mene/vas stalo, kad pijem kavu vidim osmijeh koji mi uljepša dan, kad me zagrli osjetim se voljenom i zaštićenom, kad legnem u krevet pa me zagrli i naslonim se na njega…slatko zaspim jer znam da će biti i sutra sa mnom tu i da će mi se smijati, da će me voljeti, da me grliti, maziti i paziti i govoriti mi lijepe riječi..Naravno još izlazimo i glupiramo se kako god stignemo, zabavljamo se na sve moguće načine jer jedan je život..a nama je bolje i ljepše tako..ne volim kad se par vjenča i onda tajac i nema ih..pa zašto tek onda treba uživati, družiti se i zafrkavati kako god se stigne. Naravno svi prolaze lijepe stvari pa i krizne ali kad se okreneš i vidiš da imaš svoju obitelj, osobu koja te voli i poštuje te cijeni zaboraviš sve i sjetiš se da ti želi sve najbolje! Naši su stari odrastali u mentalitetu u kojem je žena uglavnom trpjela i nosila obitelj, a muž je brinuo da im ništa ne nedostaje, što smatram ispravnim i držim se toga. Najvažnije je da smo mi sretni i da je nama lijepo a sve ostalo dođe i prođe, svega će biti, sve će nestati ali ja i moj dragi ostajemo unatoč svemu! Tek se u braku osjeti istinska i prava ljubav, mnogi će se složiti a mnogi neće..Ne kužim kako se netko može udati/oženiti ako se ne vole, ako već imaju u planu se rastati? Svaki peti brak u Hrvatskoj se raspada. Tako kaže državna statistika, a podaci su iz Državnog zavoda za statistiku i matičnih ureda. Nažalost, mnogi misle da je brak stvar koja vječno radi i koja ne treba nikakvo održavanje sa strane osim početne inicijalne ljubavi, zaljubljenosti. Tu zabludu skupo plaćamo svi skupa, ali ne samo mi nego i jednoga dana naša djeca!

Volite se, pazite se, mazite se, grlite se, ljubite se...poštujte i cijenite…

" Život je lijep ako ga znaš učiniti lijepim! "

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blogovi vrijedni pažnje

Brain Pulse

Nino 777

Eurosmijeh

Pakistanac

Hitna Služba

Anđeo i Demon