Timemetropolis https://blog.dnevnik.hr/tempovelegrada

petak, 16.11.2007.

Život, smrt i čovjek…

Život je čudna stvar za nas, ljudska bića. Rođeni smo u život kao mala, razborita i čudesna bića, radoznala o tome što život jeste i što nam može ponuditi. Potom starimo i postajemo sve više i više poput zemlje po kojoj gazimo: puni uspomena, volje da i dalje živimo i doživljavamo, istražujemo, ali više ne smrt je naš jedini prijatelj kada dođe vrijeme našeg prijenosa do vječnosti. To je paradoks, jer život nikad ne "počinje" ili "završava" to je vječnost, a vječnost nema koncepta vremena. Naša logika nam kaže da ćemo mi, također, postati prah i nastaviti dalje prema vječnoj izmjeni energije, od jednog stanja do drugog. To je zbog toga što naš svemir funkcionira dopuštajući da energija putuje između različitih pozicija i da se ili penje, u istraživanju, ili da se spušta, u propadanje i smrt. To je život i vječnost. Kada sretnete osobu koja je doživjela 100 godina, koja ne zna tko ju posjećuje, što se kreće oko nje, gdje treba ići, što treba misliti i raditi, što će biti sutra, emocionalna logika postavlja pitanje: Zašto? Zašto da nastavimo živjeti ako naši životi gube energiju? Što je život bez plamteće duše? Ljudi koji se opiru, bore, hrle prema ratu i miru, u veze mržnje i ljubavi ne divimo im se samo zbog ovoga, nego se divimo da zadovoljimo i razvijemo um, da se oslobodi od materijalnog i pridruži svijest apstraktnom. Naš svijet se sastoji od ideja i oni koji ovo ostvare će aktivno stremiti prema ciljevima koji smatraju materijalno samo kao način postizanja promjene i prerađivanja ovih ideja. Za modernog čovjeka je život jednostavan: odrastanje, studiranje, rad, obitelj, propadanje i smrt. Čekaju ih samo beznačajni zadaci. Dok odlaze na posao i primaju plaću koju troše na mjesečnu stanarinu, nitko se ne osjeća zadovoljno i sretno unutra ako su ulice preplavljene nasiljem, ako je kultura zamijenjena s proizvodima i idealima, ako je obiteljski posao u rasulu i muškarac i žena se ne mogu složiti oko uloga koje moraju obavljati, ako su djeca nestabilna, nesigurna i emocionalno razorena poput stabla, ne možemo se održati bez korijenja koji nas njeguje i daje nam život. Možemo se ili suočiti s njima i cijeniti ih zbog iskustava koje predstavljaju, ili možemo potonuti u moderni način života: "Moram raditi, glasati, slušati i podržavati ovo jer su sve druge alternative zle". Ne iznenađuje činjenica da je većina ljudi u našem društvu ili luda ili emocionalno razorena iznutra. Moderni čovjek se boji ove ideje i romantizma općenito, jer on znači da većina ljudi u našem modernom društvu žive praznim i beskorisnim životima. Da lutaju dalje, ne znajući što misliti i za što raditi. Jer biti sretan, postati lijen i predebeo na nezdravoj hrani zbog osobne nesposobnosti, živjeti u obitelji koja je razorena iznutra, uništiti ono što viče: "JA sam život, JA sam prošlost i budućnost, JA sam tvoj život, ali i TVOJA smrt" znači da ste već mrtvi. Moderni čovjek nikad neće ostarjeti i ne može ostarjeti. Moderni čovjek je već mrtav jer nikad nije ni živio. Današnji čovjek se okrenuo prevelikom materijalizmu. Dobio je više udobnosti i lagodnosti u svome tijelu. Dobio je više raskoši i obećanja da svakim danom dobije više užitka. Zapostavljanjem ili potpunim odbacivanjem čovjek je izgubio red i veselje koji su ga činili sretnim. Lutajući u kaosu koji je nastao u njegovoj duši, suvremeni čovjek traži spas u materijalnim dobrima, tehničkim dostignućima i praznim obećanjima. Sva ta dobra nisu u mogućnosti da njegovoj duši vrate mir. Takvog materijalistu ne može se više prihvatiti jer takav čovjek više ne zna niti za šalu, niti za dijeljenje mnogih drugih resursa kao što su smijeh, pridonošenje kulturnom životu, prijateljstvu, drugim međuljudskim odnosima kao i svemu ostalome što čovjeka može učiniti i okarakterizirati čovjekom. No, kada materijalist shvati da je pogriješio, tada više ni jednu od onih vrijednosti koje je imao ne može vratiti. Ako je mislio da to može kupiti novcem, sada zna da ne može. Ostaje sam, zaboravljen, zapušten…zahvaljujući samome sebi. Živimo u svijetu bez nadanja i kompromisa. Suština i bit mene, bit nas je zapravo vrijeme za koje učiniš promjene, za koje stekneš glas. Dobar ili loš sve ovisi o vama. A ono što je često je da su ljudi čudo na koje se spotakneš i ponekad padneš, a samo od tebe zavisi da li ćeš ustati i nastaviti dalje hodati. Hoćeš li imati snage i moći??? "Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jest, uvijek je slobodan na nečiji tuđi račun. Čovjek je više čovjek po stvarima koje prešućuje, nego po onima koje kaže, u svijetu bez iluzija čovjek je strana."
Neki dan sam čitala jednu super prezentaciju...koja je prigodna za moju temu...meni je predivna..
…
Danas imamo veće kuće, a manje porodice…
Više udobnosti, ali manje vremena…
Imamo više diploma, ali manje zdravog razuma…
Više znanja, ali manje rasuđivanja…
Imamo više stručnjaka, ali i više problema…
Više medicine, ali manje zdravlja…
Tražimo neodgodljivo…
Smijemo se malo…
Vozimo brzo…
Prebrzo se ljutimo…
Ustajemo kasno…
Čitamo malo…
Gledamo TV puno...
Molimo se rijetko…
Uvećavamo našu mirovinu, ali snižavamo naše kriterije…
Pričamo puno, volimo suviše malo i lažemo suviše često…
Naučili smo kako da živimo, ali ne i šta je život…
Dodajemo godine životu, a ne život godinama…
Imamo visočje zgrade, ali kraće vidike…
Šire puteve ali uža gledišta…
Trošimo više, ali imamo manje…
Kupujemo više, a uživamo u tome manje…
Bili smo čak na mjesecu, ali imamo problema preći ulicu do naših susjeda…
Zagospodarili smo vanjskim svijetom, ali ne i unutarnjim…
Podijelili smo atom, ali ne i naše predrasude…
Pišemo više, učimo manje…
Planiramo više, ali završavamo manje…
Naučili smo da žurimo, ali ne i da čekamo…
Imamo veće prihode, ali manje morala…
Pravimo više računala da sadrže više kopija...
Ali imamo manje komunikacija…
Težimo za količinom, a manje za kvalitetom…
Ovo su vremena brze hrane i spore probave…
Velikih ljudi, a malih karaktera…
Više slobode i manje zabave...više vrsta hrane...ali manje hranjivosti…
Vremena dvostrukih primanja...ali i razvoda…
Modernijih kuća...ali razorenih domova…
Život je lanac od trenutnih užitaka, nije samo preživljavanje…
Svaki dan, svaki sat, svaka minuta je posebna…
I nikad ne znaš hoće li to biti tvoja posljednja…
…

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blogovi vrijedni pažnje

Brain Pulse

Nino 777

Eurosmijeh

Pakistanac

Hitna Služba

Anđeo i Demon