Marketing
Smisao, svrha i ciljevi života...
Svi mi tragamo za smislom života. Prije ili kasnije razmišljamo o svojoj svrsi i smislu svega što činimo i što nam se događa. Po nekad u tom traganju ne nalazimo odgovore koji bi nas zadovoljili ili jednostavno nismo sigurni da li je baš to ona prava istina. Slažem se sa svima koji kažu da se ništa ne dešava slućajno. Ni jedan susret, ni jedan događaj nisu suvišni ili bespotrebni. Koji je naš smisao, zašto smo rođeni i imamo li neku svrhu? Već dugo vremena sam i sama u potrazi za odgovorom gdje je smisao života. Sama smisao je baš istraživanje kroz cijeli život kako bi se nešto naučilo i kako se pogrešne stvari nebi ponavljale. Ima nešto što nam govori da smisao života postoji, ali opet nakon nekog vremena se pitamo, ima li ga uopće? Ja si dosta često postavljam to pitanje jer više ni sam ne znam. Nastupaju takva čudna vremena kada više u ništa ne možeš biti siguran i tako ti je svejedno. Bojim se da otkrijemo što nam je smisao života više ne bi htjeli živjeti... možda je baš zato život zanimljiv. Da znamo da ti je smisao to i to, onda bi život bio poput nekog...posla...Smisao života je traženje smisla života, prezivljavanje... Još uvijek to stoji, iako ni u to više nisam sigurna kao prije..Jer 80% ljudi nema normalno djetinjstvo, onda dođe škola...dobijemo 8 godina škole ni krivi ni dužani...pa onda još 3-4 godine faxa...pa kad odslužimo sve to onda se ubijemo dok nađemo posao ili neku vezu da nam sredi neki posao i cijeli život radimo za mizernu plaču....žalosno zar ne? Svaki dan je isti i tako u nedogled. Počinjem se pitati koja je svrha života...što god u životu napraviš padne u zaborav nakon nekog vremena. Jedan dan si sretan, drugi dan te boli briga za sve, jedan dan si pesimist, a opet drugi dan optimist, samo što je to različito kod svih. Netko ima više optimističnih dana, a netko obrnuto. I tako u nedogled. Gledamo ljude i svi se smiju, izgleda kao da nitko nema probleme i kao da je sve kao u bajci, a kad malo bolje vidimo, svaki čovjek se skriva iza osmijeha i svi misle da je onda sretan. Ali nije tako! Naravno da se oni iskreno smiju, ali i im isto tako u glavi proleti sto problema i taj osmijeh onda postane lažan. Ljudi umiru, rađaju se, život je jedan krug u kojem nema kraja, jedni dolaze, drugi odlaze i sve se zaboravi. Jedan događaj prekrije drugi, koji se opet prekrije sljedećim događajem i tko više zna što je bilo prvi događaj. Čovjek zivi za sebe, ali ne samo za sebe, nego u prvom redu živi za ljude kojima je poslan, živi za cijeli svijet. Čemu život onda? Razmišljam zašto smo stvoreni, zašto živimo, zašto se mučimo kad znamo da će jednom svima doći kraj. Nikako ne mogu dobiti odgovore na ta pitanja. Nije mi jasno čemu ovo sve, jedino me drži vjera u Boga i u bolji svijet. Boli me nepravda, krivo mi je kada neka mlada osoba izgubi život. Mnogi od nas razmišljaju o budućnosti, muče se kako bi si osigurali normalan život za 5-10 godina, ali čemu to planiranje kad nas jednostavno sutra može pregaziti auto, i što onda? Sve je bilo uzalud. Priznajem da se bojim smrti. Nije lako razmišljati o tome, razmišljati o tome kako ćemo nestati s planeta, kao da nikada tu nismo ni bili. Svi mi vjerujem imamo nešto što želimo postići u životu... Sam život, osijećaj da si živ...Svi bi najrađe htjeli sve imati, a teško nam se potruditi ili žrtvovati, ništa neće doći samo od sebe! Sa takvim stajalištem teško da će osoba vidjeti pravu svrhu i radost samoga života, ma kako on ponekada bijedan bio! Bit života je da živimo u sadašnjem trenutku, ali su mnogi od nas često vezani za prošlost. Micanjem takvih stvari pomoći ćemo si da lakše dišemo i budemo usredotočeni na sadašnjost! Pritom se ovdje ne misli na drage uspomene koje u nama bude pozitivne emocije i snagu takve stvari su naravno poželjne!!! Svi mi bježimo od nečeg,ali se opet vraćamo. To je bit života. Ne znamo što imamo dok ne izgubimo. Stalna potraga za nečim boljim, ljepšim. Nije bit života koliko se visoko uspneš, bit života je u tvom pogledu s ravnice, u njegovoj snazi i viziji. Život je najveći dar, trebali bismo ga cijeniti i radovati se sitnicama, uživati u malim stvarima, znamo da imamo jedan život i on je prekratak, zato nemojmo u njega unositi zlo i tugu, već uživajmo u njemu i radujmo se svakom danu. Kad dođe vrijeme smrti, moramo potisnuti tu bol za voljenom osobom i znati da ćemo se jednog dana opet svi sresti u jednom ljepšem i boljem svijetu...
Sve rođeno ima svoju svrhu, smisao i svoj cilj.
Post je objavljen 28.11.2007. u 00:59 sati.