Opet cijela
petak , 31.03.2006.Bunko mi se konačno vratio iz Azerbajdžana pa su gotovi dani usamljenosti i mahnitog trčanja s posla na posao pa kući pa u šetnju s psima pa u kino ili u kuhinju na ljepljenje tapeta.
Uvijek isto kad ode na put. Užasno se uspaničim jer ne znam kako ću stići napravit sve što moram. S godinama mi pamćenje definitivno odlazi pa-pa, pa sam zadnjih godinu, godinu i pol, u fazi zapisivanja svega potrebnoga i nepotrebnoga na takozvane to do papire koje onda lijepim po vratima ili u rokovnik pa lijepo tick, tick, obavljam jedno za drugim.
Ne kužim uopće kako sam došla u tu fazu. Još donedavna sam sve pamtila i handlala bez problema a sada mi se događa to da se na primjer ujutro probudim i nemam pojma koji je dan, što sve trebam obaviti, s kim se trebam naći i u koliko sati imam nastavu ili instrukcije. Još ipak nisam počela zaboravljati popiti kavu i onda chekirati listiće na vratima pa si u pudingu koji mi ispunjava glavu posložiti predstojeći dan. Kad mi se to dogodi, idem u penziju, lijepo rješavat križaljke po cijele dane i ljudima šetat pse za novac.
Nevermind that now, bitno je da sam ovaj puta do Bunkova povratka uspjela (djelomično) obaviti sve što sam si zacrtala:
1. Sredila cvijeće na balkonu tj. pobacala uvenulo i smrznuto cvijeće iz kalića i sredila zemlju da lijepo izgleda pa ću, mislim ovaj vikend, opet nabaviti šareno i veselo ovogodišnje ruho našeg balkona.
2. Zalijepila tapete u kuhinju. To je dakle bio podvig. Kupila sam ih prije više mjeseci, baš onakve retardirane kakve sam htjela, uzorak stara cigla. Grozne su ali to nije bitno. Bitno je da sam uspjela prirediti ljepilo iako mi nitko nije znao reći kako se to radi a na kutiji upute ne postoje. Ni na arapskom. Brat koji ima iskustva s ljepljenjem anarho plakata po gradu mi je rekao da bi smjesa trebala bit gusta ko smjesa za palačinke. Yeah, right. Prvu rundu sam morala poskidati jer su se Gomili jaaaako svidjele pa mi pogrebla dva cijela reda. Onda je Gomila izbačena van a ja ponovno lijepila. Dvaput sam se budila te večeri u strahu da su se tapete poodljepljivale. Ali nisu! Ujutro su me dočekale tamo gdje su i trebale biti. I još uvijek stoje. Nisam naravno uspjela polijepiti cijelu kuhinju, ali i to ću sad za vikend.
3. Bila u kinu pogledati sve filmove koje Bunko nije htio a ja morala. Skupila dovoljno bodova i tih, kak se već zovu, besplatnih karata, pa sam si dala oduška.
Gledala Crash, Nanny McPhee i glupog Pink Panthera. Za to stvarno moraš biti freak, a ja to jesam pa mi je baš fino sjelo nakon svega obavljenoga otići lijepo u Cinestar, uzeti najveće kokice i pepsi i uživati. Budući da danima nisam ništa kuhala, jer mi se ne da kuhati za samu sebe, a nisam htjela trošiti lovu na pizze i sranja kojih mi je preko glave, kokice su mi bile dnevni obrok. Jako hranjiv i zdrav.
Crash mi je bio dobar, čak sam i suzu pustila u jednom trenu (više se ne sjećam zašto, mislim na onu scenu kad detektiv mami puni frižider), ali stvarno je pravi holivudski. Jebo ih njihov moderni rasizam. Strašan problem inače. Nek si pročitaju nešto od Toni Morrison ili Maye Angelou pa će vidjeti što je rasizam. Dala sam mu četvorku ali mu ne bih dala Oscara jer mi je Brokeback Mountain ipak bolji.
Nanny McPhee mi je bila odlična. Pravi dječji pa sam požalila da nemam djecu da ih odvedem u kino i kažem "A-ha". Termin je bio kasni pa nije bilo puno roditelja koji djeci čitaju titlove i u miru sam ga pogledala. Thompson je bila zbilja odlična a i Firth, malo neobično, ali zbilja mi je bio dobar. A onaj mali iz Love actually... zloća, posvojila bih ga rado.
Pink Panther je bio za zijevanje, niti jednom se nisam nasmijala pa neću o njemu duljiti. Zanimljiva mi je ta novorazvijena američka frankofobija, osjetila sam je već u nekoliko filmova. Valjda zbog Iraka, ne znam. Jebale ih njihove delicije hamburgeri, blamburgeri, franburgeri ili kako se već ono Steve Martin krebelji. Fakat se nisam nijednom nasmijala.
Za ostale filmove u ponudi nisam imala živaca ni vremena...
4. Sve zveri sam besprijekorno handlala. Psi su bili svaki dan triput u šetnji, mačke imale čiste vecee, Yellowa sam hranila četiri puta dnevno, čistila ga i četkala da se ne bi loše osjećao, Zece i Zamija presvukla nekoliko puta i sve ko po špagici prošlo. Ne smijem Bunku ni reći da mi to uopće nije bio problem, da ne dobije kakvu ideju da ih od sada sama handlam.
5. Oprala nekoliko mašina veša, sve posušila i poslagala. Usput sam sredila (djelomično) ormare pa sad ne moramo svaki dan pola sata tražiti čarape i gaće. Bunko se oduševio jučer tj. jutros kad je tražio čarape a tamo izbor kao u trgovini. Nisam ni znala da ih toliko imamo a zadnjih nekoliko mjeseci kukam kako imam samo tri para čarapa.
6. Podove u svim sobama prala svaki dan pa je stan mirisao mojim najomiljenijim mirisom Domestosa. Unatoč Čarlijevom proljevu i Patuljkinom sranju 20cm od vecea. Ma, zakon sam bila.
7. Na poslu sam isto bila dobra i vrijedna! Radila sve u 16 iako sam ostala sama na istraživanju jer Goran od prošlog tjedna radi na arhivi. Vrlo malo sam surfala za vrijeme radnog vremena, samo najnužnije. U školi me isto nisu gnjavili.
8. Uvjerena sam da sam napravila još nešto strašno važno ali u ovom trenu se ne mogu ničega sjetiti. Trebala sam si sve zapisati negdje pa da se sad još malo hvalim. Pih...
Bunko se jučer vratio pa smo i to proslavili. Dobila sam svoje babuške konačno i to ne bilo kakve. Prve su baš onako fancy sa zlatnim motivima i kićarijama a druge su, nemres vjerovat da tako što proizvode, s likovima iz Simpsonovih i ogromne su, najveća ima sigurno 20cm. Dobila sam i novi parfem, valjda je novi, zapravo nemam pojma, Burberi, onaj ljubičasti pa sad mirišem ko ljubica. Dobila sam i knjigu o Azerbajdžanu koju sam počela proučavati i zanimljiva je ali o tome drugom prilikom. Dobila i neke lokalne šlape za sreću s onim okom turskim za koje na znam kako se zove. Sve u svemu, materijalistični dio mene bio je jučer jako sretan. A najsretnija sam bila što mi se Bunko vratio pa sam opet cijela.
I opet mogu spavati, jeeeeeeeee.
komentiraj (7) * ispiši * #
Hi-hi ha-ha hu-hu buhhhhhhhhhhuuuuuuuuuuu...
srijeda , 29.03.2006.
i prijavit ću se na izbor za Miss 
Baš čudno. Po ovome ispada da bih bila mršavija da živim sama. Bunko tek nekoliko dana u Azerbejdžanu, a ja od jada (ili nedostatka vremena) zaboravljam jesti. To mi se prije nije događalo.
Jednostavno, dok završim s poslom, pa sa školom, pa s hranjenjem farme samo se srušim u krevet i zaspim. Sinoć sam primjerice zaspala već oko 21h, ali sam se nažalost probudila oko ponoći i nisam mogla zaspati sigurno do 3. Malo čitala, malo gledala GoF koji sam jedva uspjela iskamčiti u videoteci. Opet zaspala pa se probudila oko 6. Opet zaspala i zakasnila sat vremena na posao.
Da nije bilo Patuljke i Božidara koji su se potukli na mome od menge preosjetljivom i bolnom međunožju, vjerojatno bih na posao došla tek oko podneva.
Sve sam ih uspjela nahraniti, prošetati i oprati i trk na posao.
Otvorim mejl i But unfortunately pismo iz firme u kojoj sam bila na razgovoru za posao. Znala sam da će tako završiti, ali opet me zaboljelo. Baš udarac na ego.
Šta oni misle s tim odabrali su drugog kandidata ali im je drago da sam se javila?!
Baš bezveze. Shrvalo me to. Onak sam... nekako...nikakva... prazna.
Brat se pobrinuo za nastavak krasnog dana 
. Žurio biciklom na faks ili već negdje pa mu zbog natezanja korman ostao u ruci a on preletio i spičio se svjetski. Nije ništa polomljeno ali mu je napukla hrskavica (nisam ni znala da to može), pa sad nosi šancov ovratnik i glumi žrtvu. Boli ga najviše pri čučnjevima. Kakve veze ima rame s čučnjevima? I zašto uporno radi te čučnjeve ako ga boli rame?
komentiraj (1) * ispiši * #
NOT he work... he WORKS...
ponedjeljak , 27.03.2006.Stvarno se pretvaram u živčanu i čangrizavu profesoricu 
A upravo toga sam se bojala kad sam upisivala faks...
Oduvijek sam htjela biti profesorica i isto tako oduvijek sam znala da ću biti dobra, naravno puno bolja od svih onih profesorica koje su meni predavale.
Na završnoj godini faksa neki prof nas je pitao tko želi uistinu raditi kao profesor/ica i ja sam jedina od nas 20tak rekla da želim.
Na kraju sve/svi one/oni rade u prosvjeti a ja se zajebavam s kojekakvim poslovima. Ne da nisam htjela. Probala jesam. Možda odabrala krivu školu doduše.
Gimnazija. Mislila sam bit će ok. I učenici/učenice su i bili izvrsni. Ali u zbornici nije bilo za izdržati. Jedna priča o kiseljenju paprike, druga me savjetuje da su hrenovke jeftinije tu nego tamo, treća ogovara učenicu po principu "da joj vidite roditelje sve bi vam bilo jasno"... Bilo mi je strašno. Da ni ne spominjem da su me "kolegice" nekoliko puta htjele izbaciti iz zbornice mislivši da sam učenica (zaposlila se odmah nakon faksa, a i inače se nosim mlađe nego što jesam).
Pobjegla otamo.
Par godina radila svašta - od prevođenja do raznih stranih organizacija. Da, to je prednost faksa koji sam odabrala. Nigdje se nisam vezala jer jednostavno nisam bila primorana. Novi posao mogu naći uvijek.
Je, ali kakav posao.
Nisam još otkrila što je to.
Nakon nekoliko godina izbivanja s "prosvjetne" scene, odlučila sam se vratiti. Falilo mi je to. Taj osjećaj.
Ovaj put sam se odlučila za privatnu pkolu jezika. Iz prve sam pobjegla jer su muljali i zavlačili s plaćanjem. Učenike nisam zeznula. Pričekala kraj polugodišta i bris.
Sad već neko vrijeme radim u drugoj školi jezika. Odlučila sam se za individualnu nastavu. To je ok. Puno bolje vidiš napredak učenika/ce.
I... puno se više naživciraš. Jebote, od rujna prošle godine mi se nismo makli s present simplea. Ne kužim... nije elitistička spika... ali kako može reći "He work" nakon što sam ga prije nepunih 10 sekundi ispravila po neznamkoji put. Ne ide i ne ide... Totalno sam isfrustirana.
Pričam s kolegicom, isto profkom engleskog, ona veli da ih više i ne ispravlja. "Boli me neka stvar", veli, "bitno je da mi plate." Nanervirala me masovno. Jebote, idi onda radi negdje gdje ćeš namlatiti pare, a ne ovako. Pa ti ljudi dolaze kod tebe da ih nešto naučiš, da im pomogneš, call it what you want. Plaćaju te za to. Zašto se više ne potrudiš i rezultat će biti vidljiv. Ja danima surfam po netu i tražim nove, zanimljive primjere, a ona i dalje radi s grafo-folijama koje je valjda napravila još na faksu. Koma.
Ili je problem u meni?
Svaku grešku koju ispravljam doživljavam vrlo osobno, kao moju grešku. Pa kako? Prošli smo to toliko puta. Možda nisam najbolje pojasnila. Ajd opet i opet i opet. Nekima jednostavno ne ide.
Vrhunac mi se dogodio jutros, ova spika sa "he work"... nakon više od pola sata ispravljanja pustila sam čovjeka da priča kako želi, jer ipak su to komunikacijske vježbe, jel, treba čovjek prenijeti poruku i sigurna sam da bi ga svaki native speaker razumio, ali ja tupim li tupim... Odustala nakon pola sata. dapače, posve nesvjesno pridružila sam se i rekla: "Your friend don't go home after work?"
komentiraj (3) * ispiši * #
Tamara
četvrtak , 23.03.2006....svi mački me grebu ma svi breki grizu voli trupaju i mravi čiplju svi vognji me peču sva voda me guši prsti pipaju jaziki ližu sve oči me gledaju ...
Ma, Tamara je svjetska....... prvi puta sam je zapazila davnih dana, mislim još u srednjoj školi jer me neodoljivo podsjećala na tadašnju profesoricu biologije, a prva pjesma koju sam čula (evo gore dio teksta) naprosto me srušila.
Obrovac je nedavno izdala peti album. Ako nikada niste čuli za nju, možda ste gledali film «Što je muškarac bez brkova»?! E, upravo ona je radila glazbu za taj film i pjeva song «Pišem prismo, tinta mi se proli, daleko je onaj tko me voli…». Tako je dobro pokupila mentalitet dalmatinske zagore da sam imala osjećaj da sjedim u nekoj birtiji tamo, pijem vino a u pozadini svira Thompson. Prestrašno. Danima sam je pjevala i jedva dočekala novi album pa sad pjevam i sve ostale pjesme.
Nisam je do prije par dana nikada slušala na koncertu... eto, nekako se dogodilo da smo se uvijek mimoilazile. Onda sam prošli tjedan vidjela da dolazi u Aquarius i znala sam da je ne smijem propustiti i ovaj put.
Iskreno, mislila sam da će biti veća gužva. Aquarius je bio popunjen taman toliko da se unatoč kašnjenju (našem) od skoro sat vremena jer je Sunči riknuo auto nismo morali naskakivati iz zadnjeg reda kako bismo nešto vidjeli već smo se bez pol beda probili do prvog reda. U prvih nekoliko redova bile su postavljene stolice iz čega se dala iščitati poruka: ovdje ste došli slušati glazbu! Jebate, kop u lisinskom. Time je i atmosfera dobila nekako svečaniji, intimniji karakter. Imala sam i feeling da je IQ većine ljudi u publici visoko iznad prosjeka. Baš onako da mi se družilo s većinom ljudi tamo.
Prvih nekoliko žilorezačkih pjesama (tako ih je Obrovac sama nazvala) bile su prekrasne, lagane pjesme, otpjevane s puno, puno osjećaja. Žena fakat zna dirnuti dušu i srce, pa njezine pjesme ne zvuče sterilno i bezlično već zrače životom. Skaldbe jednostavna naziva Dolor ili Anđele moj pa Bratello prave su personifikacije boli i osjećaja za ljude oko sebe.
Onda su zaredale pjesme nešto življeg ritma i nisam se više mogla zaustaviti. Hopsala sam cijelo vrijeme ko blesava i malo je falilo da se popnem na pozornicu i počnem malo i ja. Straaašno. Baš je osjećam. Zapravo uopće ne volim koncerte jer me publika nervira dok mi gazi po nogama, gasi cigarete u moje veste i jakne, a o guranju i naguravanju da ne pričam. Ovaj je bio baš po mome guštu. Ne predug, negdje oko 2 sata. Ekipa, velim, sasvim pribrana i znatiželjna... da bi riječ rekla.
Vidim da će nastupati i na Zlatnoj koogli drugi tjedan. Prve večeri, mislim 30.3. nastupit će Obrovac & Transhistria Ensemble, Lea Dekleva, Dunja Knebl, Lidija Bajuk, Meritas, Rivers, Suzana Horvat, Lutke, Afion i gošće iznenađenja, pa već vidim da opet idem u Aquarius. Nadam se da je Sun popravila auto. Jedino, ovaj put ću se bolje obući - Aquarius je fakin šator, da nisam skakala cijelo vrijeme zaradila bi upalu pluća ili jajnika.
Anyway, preporučam svesrdno album Daleko je... i Tamaru, larger than life.
komentiraj (0) * ispiši * #
Baš neki čudan dan
srijeda , 15.03.2006.Bila na razgovoru za posao. Prvi pravi u životu. Mislim, razgovor. Do sada sam poslove dobivala tako... ne znam ni sama, preko Bunka (ugledan je i sposoban pa se i ja švercam), žicanjem i povlačenjem za rukav. Ali presušile mi veze, ljudi pobjegli, nemam nikoga... šmrckam u pm.
Hvala, draga!
Za ovaj posao prošla prvi krug, ni sam ne znam kako, znam da nisam kvalificirana baš za taj posao ali baš sam se zainatila. Znam od insajdera da bi mi bilo jako dobro tamo, to je to. Prvo sam prije par dana bila na prvom razgovoru s nesuđenom šeficom i to sam zasrala jer sam laprdala bez prestanka, uglavnom o onome o čemu nisam trebala. Ma, fuck, šta ja znam di se vidim za 5 godina? Za 10 godina? Otkud znam, sretna sam od danas do sutra da sam živa i guram. Šablonska pitanja znam, ali nije mi se dalo razmišljati. Htjela sam joj zapravo reći: ej, bejbe, daj mi taj posao, naučit ću sve što treba, sve što želite. Pametna sam, vesela, ne volim ljude ali to dobro prikrivam, dobro se snalazim i ovako ali baš želim taj posao. Ja sam osoba koju tražite i otkažite sve ostale intervjue. Oću taj posao!
Umjesto toga, žena je bila zgranuta jer nisam imala nikakvih pitanja. Pa, zar me nećeš pitati kolika bi ti bila plaća, gdje bi radila? Neću pitati. Daj mi prvo posao a onda ću se žaliti na nisku plaću. Svejedno mi ne mogu dati toliko koliko mi treba. Mislim da sam ispala nezainteresirana.
A danas sam bila na provjeravanju kompjuterskih vještina. Dobro, nisam Bill Gates, ali nije da ništa ne znam. Volim Ajnštajna (i Cvajštajna, dear Liftboy!) Sve ću naučiti. I jope nisam bila dobra, blenula u taj ekran kao da ga prvi put vidim... dobar monitor, i ja bi takav, ha, zadatak. Dobro, poslije sam se snašla. Sve je završilo tak... ne znam... mislim loše. Nesuđena šefica rekla da mi fali samopouzdanja. Ja rekla da znam, pa ju je to začudilo. Pa di ću biti samopouzdana kad ja najbolje znam kakav puding imam u glavi. Ništa više nije rekla. Ja izašla u hodnik i zapalila jednu sa Sunči i to je to. Vratila se na stari posao. Na kojem ostajem do kraja mjeseca, a nadam se da će mi produžiti ugovor. Ni to mi baš ne mijenja puno na stvari jer se "stari posao" gasi početkom 6. mjeseca. Jebiga, tako je to kad radiš za strance, odlučili zatvoriti tek tako, bez nekog posebnog razloga. Kao da su naše firme bolje... Ma, zabole me, nemrem više o tome.
Sarita mi poslala neki chain letter u stilu kako znaš da si Eastern European. Strašno, fakat jesam. Sarita moja, znam da ovo ne čitaš, ali čita tvoj sustanar/rob/liftboy pa ga molim da ti kaže da te puno volim i da mi fališ u ovoj ludnici od moga života - uopće te ne stignem nazvati, a i koja korist od toga da ti opet plačem u slušalicu. Buhuhuhuhuhuuhhu.......... evo moje Sarite 
to je baš ona, duša i telo, taj koji je crtao, sigurno ju je vidio negdje, ne znam gdje... Anyway, vidimo se drugi tjedan.
Bunko konačno iskopao novi cede Tamare Obrovac! on me jedini uvijek uspije razveseliti. Idemo sutra na koncert u Aquarius ako Sunči preko svojih istrijanskih veza iskopa neki bespla upad. Nadam se da neće biti gužva. Nemam živaca za gužve. Više.
komentiraj (11) * ispiši * #
Opet ja o Yellowu
petak , 10.03.2006.
Već sam spominjala našeg novog macana Yellowa.
Osim što nema baš maštovito ime (ponestalo nam inspiracije, šta ćeš) Yellow se dobro oporavlja.
Sve skupa će dugo trajati, ali ako uzmem u obzir da je ipak skoro zakucao on heaven's door i već bio bačen u kontejner smeća, ovo je izvrstan napredak.
Daklem, Yellowa je jedan pacijent premlatio, ne zna se čime, i ostavio ga, pa su ga neki "dobri ljudi" pronašli i hitili u kontejner. Sva sreća pa je naletila gđa. Hranilica (javna osoba, pa ne smijem napisati ime) koja svaki dan hrani mace po kvartu a i nama je više puta financijski pomogla sa zverima, skužila da je macan živ i odvela ga veterinaru koji je dijagnosticirao tešku povredu malog mozga.
Gđa. Hranilica ga je neko vrijeme nosila vetu ali s obzirom na godine i manjak živaca, skoro je odustala i tu smo uletili Bunko i ja i preuzeli ga. Moram priznati da sam poludila kad se sve to dogodilo - djelomično od jada zbog njegovog stanja a djelomično zbog nedostatka novca i opet živaca.
U takvim slučajevima nikad ne možeš znati kolike šanse maca zapravo ima i kakav će biti ishod liječenja, a fakat imam problema s pokopavanjem naših malih pokojnika jer se za sve pre-previše vežem i onda slijede dani i mjeseci oporavka i podizanja iz gliba tuge i očaja. No, neću sad o tome...
Daklem, Yellowa smo preuzeli u takvom... hm... stanju i nastavili odlaziti kod veterinara. Trenutačno prima samo B-vitamin ali dvaput dnevno ga moramo "cijediti" tj. na neki način potaknuti da piški jer bez toga ne bi preživio. E, to mi nikako ne ide... On se dere iz petnih žila, ne znam samo otkud mu tolika energija, pa ja na kraju poludim i odvedem ga vetu koji ga jednom stisne i piiiiššš... A baš sam svašta naučila o veterini pa me i moj vet zove dr. Tedica... ovo mi ne ide. Ali planiram vježbati za vikend.
Yellow fino napreduje i u ova dva tjedna se udebljao kao gica. Papa na žlicu i pije na špricu (koja super rima za evroviziju) jer mu se zbog povrede poremetila koordinacija pa pada i ne može sam jesti. Sva sreća da Tedica radi blizu kuće pa svako malo trkne i ubaci mu nešto u kljunčić. Samo da mi beba ne bude gladna!
Smjestili smo ga u kupaonicu da ne bude u doticaju s drugim zverima jer se bojim da ne pokupi kakav virus sad dok je tako osjetljiv. A kupaonica se najlakše zgrije pa mu je cijeli dan fino toplo.
Mislila sam ga pustiti natrag na ulicu kad se potpuno oporavi ali vidim da neću - jako smo ga zavolili. Viđala sam ja njega i prije nesreće i bio je pravi komad mačka, ali jako divlji, a sada je jako umiljat.
Životinje osjete ljubav i Yellow totalno kuži da mu pomažemo i volimo ga. Ostat će s nama, ljubav mala. Jedva čekam da mu bude bolje pa da upozna ostatak ekipe...
A ostali su ok, manje-više.
Čarli klima i dalje ali je prehlada prošla.
Tutunka i Božidar su prestali s tjeranjem ali ruše sve do čega stignu, najviše CD-e. Reminder: nabaviti stalak za CD-e! Gdje ima nekih jeftinih a stabilnih???
Maro i Gomila me brinu - pojavile im se neke ranice na vratu. Prašim ih Bivacynom nekoliko dana ali mi se čini da moram i s njima vetu. Reminder: opljačkati banku i kupiti auto, ruke mi otpale od nošenja zveri!
Pandi, fala bogu, stao proljev ali se totalno ufurala u ulogu žrtve spava mi na vratu već neko vrijeme pa teve gledam preko njenih ušiju. Za poludit!
Trebala sam danas ići na psiho testiranje za novi posao ali ništ ne zovu pa se brinem. Valjda onda drugi tjedan. Bilo bi mi jasno da su me otpisali nakon psiho-profiliranja hahahaha, ovako ne znam...
Čula se sa Sarom i jedva čekam papicu iz njenih ruku, novih rostfraj lonaca i nove kuhinje! Sljedeći vikend hopefully. Liftboy će cugu valjda. A Arena i ja jesti i uživati kao i inače uostalom.
komentiraj (8) * ispiši * #
Fucking menga, muškarci i ostale nepogode
četvrtak , 02.03.2006.Treći dan menge mi je upravo počeo a pojela sam već drugi paketić voltaren rapida. Znam da to nije idealno rješenje (moja mama se kao mlađa napijala rakijom i veli da funkcionira) ali ako moram birati između lagane omamljenosti i nesnosnih bolova, biram omamljenost. Slično kao što i injekciju kod zubara smatram najboljom frendicom.
Kad će to već prestati, pitam se!? Donedavna sam živjela u uvjerenju da će prestati nakon rođenja (moga djeteta) ali razuvjerile su me neke poznanice kojima nije ništa manje bolno ni otkada su rodile.
Zašto muški nemaju mengu?
Zašto im je općenito lakše u životu?
Dat ću si truda i napisati nekoliko uvjerljivih razloga zašto je bolje biti muško (ne da bih ja to htjela, baš suprotno)
1. Nemaju mengu (first things first)
2. Nemaju sise koje smetaju pri trčanju, spavanju na trbuhu i općenito stalno smetaju, moraš kupovati skupe grudnjake (neke „sretnice“ obdarene poput mene ne mogu pronaći grudnjak jeftiniji od 300 kn), ljudi (da, i žene) konstantno pilje u njih dok pričaju s tobom, oblik i veličina često su razlog frustracija koje u nekim slučajevima završavaju nošenjem posebnih grudnjaka (push-upova, minimizera i sl.) ali i mukotrpnim plastičnim operacijama
3. Ne moraju rađati– znam da mnoge žene to doživljavaju kao nešto spektakularno i jedinstveno, ali iz moje perspektive porođaju prethodi a i slijedi čitav niz neopisivih bolova, fizičkih izobličenja i hormonalnih poremećaja s kojima ništa ne može usporediti
4. Ne moraju kod ginekologa – super je kad vam najmanje dvaput godišnje apsolutni stranac u najintimnije dijelove tijela gura prste, hladne metalne i plastične predmete a vi se morate praviti kako je to najnormalnija stvar na svijetu i bili opušteni kao da ležite doma u krevetu u nedjeljno jutro
5.Ne moraju gutati kojekakve kontracepcijske pilule od kojih im hormoni polude, udebljaju se i povećava im se rizik rađanja djece s kojekakvim malformacijama
6. Ne dobivaju celulit i strije – ili ja ne poznam mušku anatomiju dovoljno, ne troše novce na kremice, gelove, tablete i tretmane za koje uglavnom unaprijed znaju da su neučinkoviti a koji su neograničen izvor prihoda kozmetičke industrije
7. Ne dobiju upalu jajnika ako hodaju bosi po kuhinjskim pločicama ili sjede na hladnim tramvajskim sjedalima
8. Ne moraju brijati pazuha i noge – dobro, ja bih to radila i bez društvenog uvjetovanja jer je jednostavno higijenskije, ali zašto je Irena nakon loma noge dva sata pričala o zgodnom bolničaru u gipsaoni i njezinim nogama izbrijanim samo do koljena
9. Mogu kupiti pet pari gaća za 30 kn
10. Gotovo nikada nema reda ispred muškog vecea
11. Pišaju stojeći – odnosno mogu pišati na svakom mjestu na što sam ljubomorna svaki put kad busom idem u/iz Osijeka, piški mi se a u ruci mi prazna flaša cole, uh, grrrr…
12. Mogu skinuti majicu kad im je vruće i takvi hodati ulicom da ih nitko čudno ne gleda (barem ne kod nas)
13. Lako se uzbude, orgazam im je zajamčen i puno brže ga postižu – ili ja nisam dovoljno upućena u tajne muške seksualnosti!?!?
14. To što ne voliš neku osobu ne predstavlja prepreku dobrom seksu – ili ja nisam dovoljno upućena u tajne ženske seksualnosti!?!?
15. Ženska masturbacija je i dalje svojevrstan tabu – premda su za to i same žene krive, ali nisam još upoznala žensko društvo koje smišljeno digne pornić iz videoteke, ode u nečiji stan i onda kolektivno drka (pardon my french, žene sigurno uopće ne drkaju)
16. Muškarci mogu imati dijete i sa 90 godina, a žene su biološki ipak limitirane
17. Žene češće smatraju da neke fizičke „nesavršenosti“ na muškarcima djeluju simpatično – koliko puta ste čuli frajera da s puno ljubavi kaže kako mu cura ima „baš simpa pivski trbuščić“ ili „pravi orlovski nos“ !? Ok, postoje iznimke, ali žene su ipak sklonije tome
18. Vladaju svijetom – koliko god mi radile protiv toga
19. Žene se moraju puno više truditi da uspiju – i moraju biti savršene na svim područjima, očekuje se da rode najkasnije do 25 godine jer je to ipak njihova primarna funkcija u životu, poželjno je da imaju završen barem jedan fakultet, fantastično plaćen posao, da ima djeca budu najbolji učenici na školi i općenito najpristojnija djeca na svijetu a ako to nije tako, žene su krive jer su djeci pretpostavile vlastitu savršenu karijeru, muž joj uvijek mora biti besprijekorno dotjeran jer „žena se mužu poznaje po košulji“, mora biti spremna na vodeću ulogu u održavanju svih vrsta društvenih kontakata (njezini i njegovi roditelji, braća, sestre, prijatelji…), mora uvijek biti spremna na seks kada on to zaželi, ah…
20. U patrijarhalnim društvima poput našeg muškarcima se uvijek više vjeruje, na primjer, koliko puta ste čuli teoriju o ženama i vožnji, koliko neurokirurginja znate, volite li više zubara nego zubaricu jer je on pažljiviji i nije tako brzoplet i živčan
21. Razni mehaničari i majstori ne varaju muškarce, gotovo uvijek im govore istinu i ne naplaćuju im kojekakve izmišljene kvarove poput rupe na „popuzgini na cinicilatoru“ ili tome slično
22. Isključivo su žene žrtve seksualnog zlostavljanja/uznemiravanja na poslu
23. Muškarac je veća faca sa što više žena spava – sumnjam da bi jedan prosječan hrvatski tata bio sretan što mu je kći do svoje 18. spavala s pola ulice/sela/grada, ali mali broj njih bi imao nešto protiv da je to isto napravio njihov sin, sinčina, jedinac, muškarčina, nasljednik
24. Od žena se i dalje očekuje ta neka fucking čednost, ono, budi dobra, mila, ljubazna, draga, nemoj se šminkati prije 18. jer izgledaš kao droca, pazi s kim se družiš, nemoj ostajati dugo vani, nemoj psovati, nemoj se nikada napiti i slično
25. Puno više svjetskog novca se troši na muške potrebe i želje, na primjer u svakom drugom filmu danas vidiš neku golu ženu i barem kakvu sisu, a ne pamtim kad sam u kinu vidjela dobar muški „primjerak“, dalje, nogomet… koje su to cifre, koji su to termini na teveu, baš me zanima koliko zarađuje jedna prvakinja u umjetničkom klizanju i kada na HTV-u mogu vidjeti prijenos prvenstva Rusije u umjetničkom klizanju, recimo, jel' da…
26. Muškarci ne moraju prekinuti pisanje bloga jer ih trbuh od menge toliko boli da moraju otići uzeti danas već četvrti voltaren… fuck… a baš mi je dobro krenulo
Totalno isfrustrirana… Dosta za danas... Ni riječi o jučerašnjem razgovoru za novi posao koji sam unatoč srdačnosti i simpatičnosti nesuđene šefice uspjela sjebati manjkom koncentracije i viškom nervoze...
Vaši komentari:
POD:1-nemaju,kaj je je! 2.Ja sam tu slaba ali grudnjaci su svejedno skupi.Pogotovo kad moraš kupiti potfutrane, psa sa fišbajnom i sl. 3.O jebem ti! To me najviše boli! 4.Zamisli kak je njima kod bolesti prostate npr. kada im kroz guzu rade preglede!!!Brrrr! 5.Ma ne moramo ni mi. Ima i drugih metoda, ali radi rasprave OK. 6.Ooo kokić moj, dobivaju itekako! Znala sam tipa koji j i na rukama imao strije debljine prsta!!! 7.Dobijaju rak prostate.. 8.Imamo tu satisfakciju-plivači!hehe! 9.Je, i onda se sve raspadnu u drugom pranju i opet mi žene kupujemo nove! 10.A one iz reklame za onaj čaj oko tegoba sa prostatom? Hehe! 11.Pišaju oni svakak! A mi jadne čučimo ili sjedimo(i to samo doma na svojem čistom wc-u) 12.Meni to malo seljački! 13.Ak ja neću, niš od toga! ;) 14. Je, to je njima lakše napraviti! 15. Same smo si krive! 16.Tužno al istinito! 17.To je zato što mi volimo...18.Jebem ti sve ja ne volim Busha! 19.istina jer imaju više uloga. Nisu samo zaposlene žene,nego i majke i kućanice i sve ostalo...A ovo što još pišeš za muža-ma nek si sam pegla šulje i nek se sam potrudi da liči na nekaj-moj stav! 20.Zaboravila si pitanje silovanja-žena je uvijek upitna a ne žrtva kao po definiciji. I ja volim svoju ZUBARKUUUUU! 21. Varaju oni svakog kog mogu! ;) 22.Desi se koji i u obrnutom slučaju ali u promilima! 23.U većini našeg društva da, ali meni je on ista kurva kako i ženu znaju okarakterizirati! 24.To je kriv odgoj-moramo se čuvati da budemo savršene kada nas neki tamo spazi, pojebe...Kao fol, takve ćemo naći naljbolje muževe i sl. sranja.A ko kaže da se neka žena uopće mora udati i biti majka??? 25.Nemoj im samo dirat u nogomet!!!;) 26.Znam kak ti je,draga! Ali, evo, da te obradujem, što misliš ko mi trči po Voltarene u dežurnu apoteku'! Uh, obradila sam sve točke! Drž mi se! | Vulgar | 03.03.2006. u 12:48
super post :D i slazem se. uostalom makar se ne poznajemo zelim s tobom na kavu, imale bi sto pricat ;) i da, ako zelis imam txt na eng o tome kako bi izgledalo da muskarci imaju menstruaciju. sam reci tu, il na mom blogu, i objavljujem, ako te zanima. | lars | 03.03.2006. u 13:14
lol, ja sam sinoc zujala, jer sam bolesna, ali eto :) txt ti je na mom blogu, ak ti se svidi slobodno uzmi. i to je to. uzivaj. | lars | 04.03.2006. u 18:35
komentiraj (2) * ispiši * #