You are welcome to come here, visitor.
Enjoy the darkness, only I have the light.
You are welcome to come here, visitor.
Enjoy the darkness, only I have the light.28.04.2008., ponedjeljak
Split Trip (mjesec dana before...)
|
Žalosna napomena: Post sam počeo pisati još kada sam se vratio iz Splita. Pokušao sam i dalje pisati, no škola i druge obaveze me stalno zasmetale. Imao sam sve zamišljeno u glavi, my prepričavanje, no sve ošlo u *****, tako da je za sada samo obo objavljeno. Fotke ce doci..ne znam kad, al prvi puta kada cu moci na komp nesmetano,a ako se sjetim kojega trenutka, budem napisao. Shame on me... Evo me ljudi... vratio se sa jednog od najboljih mi izleta ikad (doduše premišljam da se prvo odem otuširati jer mi čarape smrde ko sama septicka jama). BILO JE PREDOBRO...bilo je legendarno... Here is the story that will tear your nipples out and make a goat faint!! Utorak (pripreme): Ja mirno surfam netom za potrenbnim mi informacijama, kad, zove me Marin oko pet do šest uvečer, kaže mi da si dođem narpaviti iskaznicu sa kojom putujem vlakom za 30%manjom cijenom. Ja odmah sav nikakav (mislim na bolest koja je skoro pa i nestala) trkom se idem spremati za ZG (usput se i polomio). Kad je sva žurna strka došla na mjesto (dok ja izvadim iz ormara odjeću, pola njih odlucim staviti u pranje i dok nađem pravo...), odem ja na stanicu. Nisam mogao naci faking šal, pa sam si rukavice stavio na ruke i ruke držao oko vrata - nisam želio riskirati da se sad pred faking polazak razbolim! - dođem ja na stanicu. Sva sreća što nisam zakasnio na bus i da sam bar jedamput u životu stigao na vrijeme, a ne u zadnji moment ili zakasnio, je potonulo kad je bus prošao lijepo pored mene da mi se ne zaustavi.  . Rekoh FALA ono, mislim... U svoj toj zbrci i strci sa busom da mi se ured ne zatvori, došao mi *(sad sam bio išao pustiti crnu mačku u kuću i na povratku se popikoh o stolicu i zamalo se spičkah po podu)* je bus Sveta Nedelja - Črnomerec i bijesnih jer sam mislio da će ići okolo i naokolo kao i bus za A.K.Zagreb, no na kraju je išao samo kroz Strmec (di su ti svinjice seka??  ), nije se vraćao jednom cestom, što mi je sinulo da i ne treba jer neide direkt kroz grad Sv.Ned., pa se schillah.Hmm, yea, whatever... Dođem napokon na taj Črnomerec kad mi samo jedanaestice ima (ide do trga, ne i do željezničkog kolodvora). Siđoh na trgu i zovem Marina da vidim di je, veli on na šišanju i da pričekam u Algoritmu. Čekam tamo dvadesetak minuta kad mi javi da dođem na željeznički, da je on tamo. Išao se šišati u ulicu dalje od tamo - a meni kaže da ga čekam u Algoritmu!!...a dobro izvukao se, našao jedan zanimljivi naslov dok sam čačkao po SF knjigama. Prvu star koju je Marin komentirao je da nikad nije platio šišanje pedeset kuna. Ništ, odemo mi unutra i obavimo sve, kad odlazimo i meni sine dok se sa tatom preko mobitela razgovarao - "Marine, ovo nisu povratne karte, zar ne?". Marin stane u hodu kao zamrznut na 2sec i onda se okrene, meni bilo baš smiješno! Whatever, kupili karte i za natrag i ošli van pričekajući da dođe Sanda i svi zajedno otišli na kavu - gdje drugdje nego u Vimpi. Bilo je smiješnih diskusija i filozofiranja oko čokolade. Prvi problem nastao: Pri povratku doma zovem Martina da ga pitam jel može na kraju vreća, kad on na kraju spava, kao i njegovi, a on ni sam ne zna gdje je vreća. Malo se porječkali, no okej - nema druge vreće za spavanje. Dobra Nikolina je donesla papku višak deka za pokrit se (da ga ne mora gledati, neka bude nevidljiv) (uh-oh  ), a ja cu spavati na/u vreći - tako se dogovorih s Nikolinom u noći. Kažem si ja, budem se išao spremati kad dođem doma... HA!! MOŠ MISLIT!!! Nisam uopće spavao te noći i išao sam se spremati u zadnje trenutke - i začudo - nisam ništa zaboravio staviti unutra!!! (osim možda još jedan il dva para tankih čarapa... imao sam dvije debele (dok meni iz kurca do glave dođe (asocijacija!) da je tamo toplije nego ovdje (another asocijacija!)) čarape, te samo jedna par tankih, ono, ako će zatrebati. DA AKO -.-' sva tri dana ih po danu imao... lol...Srijeda (arrival and the meet): Idem na bus za autobusni kolodvor, no strmečki bus mi došao prije, pa u njega hopsnuo i sreo Asiju (majka od mog prijatelja - njegovn otac (njezin muž) i moj tatek su kumovi (znači da smo si kumčetad?) i raspetljal jezik. Taman stignem na željeznički, gdje pričekah Marina jedno 6sec dok nije iz auta izašao. Idemo mi unutra i kaže jedna starija gospođa: "Pusti ove mlade ovdje..." i mi šišnemo van, pa se okrenem da se zahvalim, kad ugledam da je partilja gospođi - Nocturna! HAAAH!!! Opet se susreli na zadnjem mjestu na kojem očekivao!! A ajme, al uvijek je tak. Well... Zicnemo se u vlak i krene. Marin i ja odmah počeli kartati Magic, no nakon mislim dvije partije smo pokušali zaspati. A jebemti, ali problema! Jedva se namjestiš kak ti paše, a jadan Marin vjerojatno i nije. Imao je jednom prilikom dio obrve i oka sve crveno, pa pokušah uslikati, ali sam presporo odregirao. Još jedna partija, pa pricanje, pa mislim da smo opet pokušali zaspati, pa još jedna partija prije dolaska i eto nas, nakon pet i pol sati putovanja smo u Splitu (btw.po putem mi pala predobra rečenica, tj.više njih, no nisam ih mogao zapisati i poludjeti ću, ovo je već 2932 broj takvog događaja i živiciram se radi toga!!!  Već iz vlaka prepoznah Martu (s kojom se i upoznah tad), Tihanu i Nikolinu (beele). Marin kaže da samo nastavimo kroz jedna vrata, da ne odemo kod njih, pa se počele derati na nas kaj ih nismo prepoznali xD hehe. Naravno, odmah nas na čevape moraju odvest, a ja sav mrtav žedan već satima još moram jesti ćevape -.-' i neki umak bijele boje me tako asocirao na spermu da izgubih apetit "kakti". A nisu nekaj specijalno ćevapi. Jeo sam bolje iz mesnice i veće i sočnije (masne i mekane) lepinje. Bili su solidni. Nikolina je udarala ogradu jednu kojaje zveckala i neki od nas tamo su ju željeli baciti dolje skupa sa tom ogradom  . Već sam zaboravio koje smo sve gluposti izvaljivali pri procesu jedenja i hodanja do stana da si ostavimo stvari.U stanu počinje set komedija (i olakšanje za stvari i bogomdana prilika da si presvučem čarape i da mi jadna stopala ne umru (a od smrada i drugi). I tako se ja po drugi puta vidih sa Tihanom i Nikolinom, upoznah Martu ('ebemti al ta nema milosti!), te se i Marin i ja upoznali sa zlostavljajućim lusterom u tom stanu. U cijelom našem prebivanju on se udario petnaest puta, a ja pet (slika kasnije). Ja sam ga i krstio. Napravim si krevet, ustanem se i TOINK, luster se njiše (asocijacija (kao votka poslije kiše))... Imam i jednu znaimljivu snimku u mobitelu, razmišljam jel da objavim snimku ili ne... Naime, papak se natezao s tukom i nije joj dao da se ustane. Ona ga željela ubosti onim nekim oštrim predmetom, zapalit svijećom, pa onim nekim vragom kaj riga vatru, pa ga pokušala ugrist i kako je bila nemirna, spretan Marin se snašao i uzeo lisice koje je ona predhodno donijela (imaju PINKY stuff na sebi!!) i svezao joj jednu ruku i jednu svoju. Sjedi mu u krilu i samo čeka da se Marin dosta opusti pa bi ga opet pokušala ubiti. Ccc… a ja se svemu tome smijem XD  No dobro. Stan ima lijepih cca 70kvadrata., no mi smo zauzimali mali dio. Tuka i papak se igrali sa svijećom i jednim paljenikom. Ukratko, svijeći biva odsjećena glava sa starim kratkim mačem (kojeg nisam slikao sad mi sinulo... -.-'), te mrcvaljena škarama i paljenikom. Marta je mene lijevala vodom kao da sam biljka . In the end, ja si stavio mob punit i otišao spat malo. U međuvremenu me Marta vezala lisicama i oni tamo radili ne znam što (ja spavao). Probudio sam se nakon 40min sna. Znate što me dočekalo? Nikolina Marinu spržila dlake na ruci dva puta, pa onda on njoj malo kosu podgrijao. Čak je i otišla na 10ak minuta i vratila se sa priborom za lakiranje i matematiku i ošle Marta i ona rješavati tematiku i trpiti papkove ispade Na kraju su se došli kraj mene leći, a ja sam napisao scenarij za neku komediju koja bi "opisala" naš trip. U međuvremenu je Tihana morala ići, tako da nas je ostavila same. Alas, nakon par udaraca u viseću lampu, i smijeha i ponovnog zalijevanja i "tuče" između tuke i papka, došla je i Dora! Mala me podsjeća na Biancu, my godmother, te je tri puta luđa od svih tamo (ili in short luđa od njih zajedno), a i Marta morala otići, pa smo se svi pokupili iz stana, otpratili je, pozdravili se (poor one nije mogla više doći ) i ošli se naći sa Miom i ostalima.Miu nebih tako lagano spoznao da Dora nije poletjela prema njoj i dala mi do znanja o kom se radi. Sjećam se da sam se nasmijao na nekaj dok smo tamo bili i čekali da se jave ostali. Nakon mislim deset minuta (ajme kako mi nekak ovaj tekst zvuči dosadno) smo otišli u tam nekom smjeru i sreli Mirelu. Kad je sad većina bila tugedr (Tihana nije došla) ošli mi na kavu i sreli od Dore dečka Luku (sjajan momak  hehe) i...a kak se zove momak.......... a jebemu, ne mogu se sjetit imena...te smo sjeli u neki kaf* (DA!! Zove se Ivan d Himovac jer je fan fan fan H.I.M.-a) kafić gdje su sva topla pića vodenasta (Irish Cream sa mlijekom i vodom = fuj fuj fuj). Mia mi uzela ključeve jer je tamnoplavo svinjčeko (sturmecu..) bilo na njima. Nije mi ih je željela vratit. Za sumrak se pokupili u jedan dio, Vestibul il kako već (dOh ja sa tim nazivima!) i svi doreda počeli zavijati tamo . Pustila se glazba (uglavnom s mog mob mobitela u rukama drugih). Zavijanje se nastavilo. Marin izvodio Aikido, ja Taekwondo. Marin je i growlo i Dori se to svidjelo. Zaslužio je hug :) Marina nam se u međuvremenu pridružila i nju upoznah. Simpa cura. Mia mi i dalje nije željela vratiti ključeve, pa joj pokušah paralizirati ruku, no ima snažne ruke i nemrem stisnuti tu venu, pa joj samo napravih masnicu (hihi)...eh.I tako ide priča sa strane turista dok su prolazili kroz taj dio, neki mladi ljudi, djeca, vrište i skriče u crnoj odjeci po Splitu. Odlučili se pokupit na Sustipan! Mislim da smo se šetali pola sata do odredišta (meni hodanje nije smetalo). Primjetih da jedan dio rive smrdi. Ali smrdi. Marin si još (doduše kasnije) kupio pizzu i ja vidim nekaj bijeloga gore (bez asocijacija, bilo je vrhnje), a po smradu ja mislio da je to jajce... al su se ostali podrapali na to.. no dobro. Upoznah se sa Sotoniskim stablom! Stablo koje ima svoje oči! (Tihanin muž. She likes trees. She's a „Treesexual“ (psst about it! ;))). Sustipan. MOJ DRUGI DOM!!! >>i tu sam stao pisati,sve dalje su nastavci pisani ili sada ili nekad prije<< PREdobro je tamo. Prvo neka fency crna ograda sa šljcima na vrhovima, metalna starinska, otvore se, pa nekoliko dugih stepenica…desno je samostan (jel je to samostan? lol..me being stupid again…) a na lijevo… .. .. .. . .. .. jedno najlijepše mjesto na svijetu… one of the kind… Šum valova, kako udaraju o stijene, o liticu, ta snaga…taj snažni vjetar koji je puhao… to grand šetalište, sa drvecem okolo, kamenitim rubovima staza, te jedan dio ograđen… oltar na kojemu se žrtvuje Haribo Gummy Bear za kišu slatkiša i čokolade XD…ma prelijepo je tamo, zaista…kao jedan dio priče…šteta što su dokovi tako blizu kada se dođe na rub, uništavaju sliku, grr…ali zato u prošlosti, bilo je prelijepo… Sjedosmo se negdje na rub na desnoj strani...osjećao sam se kao kod kuće...i baš super, ekipa na okupu (doduše nekompletna), sumrak,tj.skoro noć...prelijepo...čak, kada sam pogledao prema Mii,tj.malo iznad njezine glave, na način koji joj je kosa viorila zrakom i slabi odsjaj sunca tamo skroz na kraju uvale, nešto me podsjetilo na Egipat... ...Nakon par rječi sa Tihnom, u kojima mi je pokazala gdje je pisala jedan post iz kojeg sam ja pak dobio inspirejšn što se tiče okoline za onaj post u šestom mjesecu, "Garcia's Suffering". Rekao sam ostalima kamo idem i da se brzo vratim, nisam želio odugovlačiti da vidim taj dio...odšetao sam se na skroz drugi kraj, gdje je ta litica najviša...stao sam se na sam rub (vjetar mi puhao u lice) i zažalih što nisam uzeo kaput sa sobom... taj osjećaj dok se more sudara o liticu na kojoj stojiš, a vjetar ti puše u lice, nosi te...jooj, kako obožavam taj osjećaj... Nije prošlo mnogo dok ne ugledah Miu kako korača prema meni i dere se iza prema ostalima da me ide pripazit da se ne izgubim XD...i tako imah prvi razgovor sa Miom, face to face, eye to eye, bla to bla in bla...dok smo kružili okolo i razgovarali, ja shvatih da toliko dugo pričamo da moramo otići... -.-' aimeee.... sa uzdahom se pokrenuh skup s njom prema njima (koji su se u međuvremenu raštrkali i zavijali), a na samome izlasku obadvoje dobili deja vu. Ona je rekla da je ovuda prolazila koliko puta a da nije primjetila uopće jedan dio, dok ja ugledah jedan dio kojega sanjah before... *clueless*.. Na povratku po cesti pozdravih sotonsko stablo i svi su se razišli,tj.svi smo ušli u bus i onda svako na svojoj stanici, a Dora, Luka, Marin i ja sišli...a negdje o_O ne znam kako se zove taj dio, al znamd a je to jedna od muzeja tamo. Vani imaju prave starinske topove, te anti-aircraft oružja i topove...ma svašta...one stare uzemljene strojnice iz svjetskih ratova ma brutalno! Dora je željela provalit u jedan brod. Trebo sam ja lupit nogom i Marin se zaletit da se vrata otvore, ali nismo. Nećemo oštećivati... Ostali smo na jednom povišenom djelu u blizini i gledali grad, pa nam Dora i her Luka objašnajvali o Splitu, govorilig dje je šta i sl....ma prelijepo, kažem vam...desetak minuta nam je trebalo da se vratimo do stanova gdje su Marin i Luka došli do zaključka da su ljubavnici XD.  Razišli se i squeezali se, te otišli svatko u svoju zgradu. Obadvoje smo ubrzo usnuli. ČETVRTAK! >>ovo pišem danas, 26.4.<< Marin me je probudio i rekao da odlazi na rafting, ja promrmljah nekaj i okrenuo se i nastavio spavati. Uskoro se opet probudih i ugledam poruku u mobitelu: "Ako te moja mama zove, reci da sam u gradu, nipodrazno nesmije znati da sam na raftingu!". Stadoh malo čitati knjigu i upalio si glazbu, Nikolina mi javila da će doći oko jedan sat u podne. Naravno, ja opet zaspao. nakon drugog zvona se probudio i odem se ustati da otvorim vrata, kada se oslonim na ljevu nogu u hodu i TRES na pod i izjecam "au". Mogu si zamisliti Nikolinu sa one strane vrata, zove na com.i ne javljam se, pa zove baku da joj otvori vrata, pa meni zvoni dva puta na vrata i čuje teški korak, TRES na od i "au". A komedija...ja sam si zaležao nogu i ukamenila se, onako pospan se nisam uspio održat i TRES. Da, skužili smo da sam tresnuo... otvorim joj vrata i odem se umit i dr.kada ona kaže "AAAA".... Izgleda da joj je Marin na torbu napisao "tuka" sa crvenim lakom za nokat. She filled with anger mu uzme papuče,tj.natikače i napiše ja jednu papak crnim lakom, pa i and rugu papuču,tj.natikaču. Zatim sa crvenim lakom to sve uokviri. Ponestalo joj crnog laka,pa se ja tek onda sjetio da uvijek u torbi imam jedan crni marker -.-' (al me ona grdo pogledala a ja niti sam nisam znao...ode njoj lak a mogla je to na lakši način...). I tako je pisalo na svakoj natikači - Property of: *uokvireno* papak. Ma umjetnost XD...ne sjećam se više što smo sve pričali, no trebalo mi je trenutaka da se skuliram i sredim i spremim da odem kod nje na ručak. Whatever, uđem u stan i upoznah joj majku...sjednem se za stol i njena majka upali svijeću...iz Nikolininog zbunjujućeg i zaćuđujćeg (KAK SE VEĆ PIŠE TA RIJEČ!!) pogleda ja shvatih da to baš nije svakidašnje. Hrana je bila baš fina *mljac mljac mljac* i škicnuh u Nikolininu sobu. Sada malo bolje razumijem neke stvari dok je imala uključenu web kameru...i ugledah zapaljeni dio klavira. Ma bravo Nikolina. :) ponosimo se tobomPozdravili se s njenom majkom i ošli opet u dućan (hm, da, na putu do gore smo skoknuli u dućan i kupili neke mirodije), kupio sam četri il šest čokolada, nisam siguran koje. Za svakoga sa kojima ćemo se danas naći po jedna. Malo zalutah na povratku dok me Nikolina nije dozvala da se vrnem...bemti puteljke! Taman smo došli kada i papak, koji nas čekao 3min. Bili smo u stanu i kad nam se pridružili i Mia i Dora (khm, iskreno sada, ne sjećam se jel Dora bila...mislim da nije........ again) i svi se zajebavali i..ma svašta je bilo! XD...od one osakacene svijece (sad se sjetih, bila je Dora, bila! ccc shame on me...) do višestrukog pokušaja ubojstva u slucaju Marin Nikolina, do mog poluspavanca itd...hmm, sad se sjetio i potvrdio u historiju u mobitelu - Dora i Mia su plašile susjede sa balkona susjedne sobe i ja Mii poslao poruku da se vrati i da mi ASAP nešto pošalje...ali što, pitanje je sad!? Nebih znao... nemrem se sjetit  -.- Skratiti ću priču sad.. Vani su Luka i Marin skoknuli do self defense shopa, a mi neki ušli u jedan kineski dućan gdje su kupljeni rozi vikleri za papka. Bilo je smijanja i diskusija oko tih pinky viklera. Vani su mu dani vikleri i papak ih stavio sebi na glavu  ...and now, THE PICTURESSS!!!... 223 A ovdje vidimo Marina sa rozim (PINKYY!) viklerima..i to još u nekog grand zgradi sa mnogo dućna, nekakvo kino ja mislim da je unutra (must check that information,ccc…),a na vrhu je jedan kafić. *odmahuje rukama* no dobro, evo, uglavnom, ovo vam je Marin po putu sa PINKYY viklerima na glavi (u kosi) kupljenima by all-fearful-Bele-the-devil…mislim da sam ja predložio viklere…mislim da jesam ja jer* (vraća se sjećanje) NE NE NE NE NE NE NE NE NEEEEEEE ne ne ne ne ne ne NE…nisam ja…to barem :D…ja sam predložio PINKYY čaaaraaapeeee…okej, sad me muči jer Dora il Marina rekla da uzme viklere… ugh, nemrem se sjetiti….GGRRYAAAAARRRRR *kida papiriće na sitno in the fury* 224 gledate u zlokoban luster prozvan asocirajućim glavo-jebateljem. Sjebo je Marinovu glavu jedno petnaest puta dok moju trećinski manje (doduše, iz Marinu i meni poznatih razloga po broju petnaeast, da me prićam cijeli history all over (and never did), kada se lupio mislim osam puta, uzeo je udarati luster sedam puta, tako da bude lijepih penaest puta. Doduše, zadnja dva udarca su bila slaba, pa su mu sljedeća dva tokom zadnjeg dana prebivanja oproštena…sram te bilo! Ozljeđuješ si glavu! Pa koji ti kurac?! XDXD (inače dragi čitatelji ovoga bloga, ja sam kao mali klinac u osnovnoj se zaletavao sa jednog kraja učionice na drugi, zaletivši se glavom o zid - sada opet pročitajte onu rečenicu prije zagrade da shvatite humor ako ga i vidite) 225 Ovo u sredidni je da shvatite zašto asocirajući mozgo jebač, d glavojebatelj 226 Dora mazi crnu micu macu. Možemo prodati ovu sliku za reklamu kompaniji „Nestea“ 228 Ja s Marinovim sunčanim naočalama. Isto bi mogli prodati sliku… Hladni Nestea udara u glavu i razdrma vam naočale (mislim da je to iz crtića Bubimir, „hladni punč udara u glavu“ il tako nekaj) 238 …and we learn to say…goooooodbyyyyyyeeeee….. *crying emoticon* 194 …i kad je ona ovo vidjela… 195 …i papak biva označen… 196 …i unaprijeđen… 197 …izdanje dual core verzije XD 199 ee ovo je kuhinja…ova vrečica je na podu kao zamka, da se potegne ova krpa i da vam se nož zatukne u oko!! AHA!!! (tje, da ziher, sad mi to palo na um kada gledah pikčr na kompu, u biti sam samo slikao kuhinju da se vidi gdje smo mi to bili… 200 Većina radnji se ovdje odvijala. Obratite pozornost na svijeću… 205 (ista prostorija, samo iz drugog kuta) 218 D osakaćena svijeća – bele glumila executera sa nekom sabljom mačem već čime zahrđalim, ne sjećam se -.-' (gleda natrag sliku) a u biti vidite tamo malo naprijed (iza), tam kraj knjige… Bele, Papak, Kinky Child & Flower 1 Zadnji dan za ručak u pizzeriji. Redom nasuprot s desna: Nikolina: hmmmph (niste fer) Marin: dddd (nekaj mu smiješno u tome što ce ga Bele ubiti) Dora: haaaaa… (*veselje*) Filip: aaaaaaaa (ne stenjem -.-' (jedna ce osoba skužiti o cem ja govorim), već sam veseo zbog prijatelja (njih troje u slici), drago mu je što je tamo, veseo je……) Bele, Papak, Kinky Child & Flower 2 Istim redosljedom, ovoga puta u pravom smjeru s lijeva: Tuka: e sad mi dosta, ubit cu te! (zato ide zacepiti uši) Papak: a jooooj :D Kinky Child: *nešto joj se mota po pameti* Flower: jao Marine, ne znaš granice… Bele, Papak, Kinky Child & Flower 3 You know the drill *osobi je lice prekirvneo kosom pa je neraspoznatljiva, ali imamo svoje sumnje ;)* Papak: …decide yourself! D d KC: *ima zabrinjavajući izgled lica* Fio: *razmišlja kud baš sada slikaš dok stavljam namješteni osmijeh* Bele, Papak, Kinky Child & Flower 4 Nikolina: prestaaaniiii *grinds her teeth* Marin: maa evoooo *smije se* Dora: kiss! Filip: *uzdah, tužne misli na pameti potaknute Dorinom reakcijom* Berecka i dora jedina fotka od Berecke, Beretske…kak već, ne znam kako se piše… možda s njim krenem na japanski (na koji on već ide i prvi je na…jel ide na tečajeve il what??) Dora1 ZAHTJEVAM COPYRIGHT NA OVU SLIKU!!! Dora2 steppin' to the bad side, uu uu uuu (dream girls) Dora3 Ta ljubi kavu! Ta ima čudne ljubavnike! Dora i ja A smile for the world Ja 1 *sluša svoje misli, ne ometajmo ga* Luka, Marin, Dora & Filip Luka (Dorin crv!XD) i nas troje na KENJARI!! KENJARI!!! We're fond of KENJARA… Marina i Bele 1 …from beautiness to vileness... Marina i Bele 2 „aha“ moment (moment shvaćanja za neandertalce kao mene…okej, not a funny joke!) Tuka i papak 6 …a walk home… 235 jedina slika od me and Mia (gdje ja nisam ispao kompletna budala -.-' al iskreno fkt). Iza nas možete vidjeti Marina u njegovom sudjelovanju u dobrim djelima, meni pokušava zabiti svoju smrdljvu tenesicu u guzicu i držati nam rogove dok se ispred nas Nikolina i Tihana cepaju od smijeha… a tu nam je slavni oltar... |
13.04.2008., nedjelja
birds don't sing outside my home
|
Došlepao se do kompjutera. Čitam knjigu i dopisujem se po cijele dane. Još jedan tjedan a da ništa nisam učio. Barem sam napisao jednu domaću zadaću! Sramim se -.-'... al dobro, od sutra barem ce ici stvari na bolje, prelazim pola puta i napor se smanjuje, sada samo gledam kada ću doći do kraja sa smiješkom ne sa mukom dolaskom na pola :P (oukej..) Opet sam se morao šišati (bemti školu!!!  ). My hate awakened...Mah, like I care. OVO MI JE BILO ZADNJE ŠIŠANJE U OVOM ŠKOLOVANJU!!!    ....još mi fali samo hiperaktivni skakajuci smile.>>picture je ja nakon treninga u četvrtak<<   ... NEMA VIŠE ŠIŠANJA!!! NEMA VIŠE ŽIVCIRANJA!!! NEMA VIŠE BACANJA NOVACA!!! NEAM VIŠE TRAĆENAJ VREMENA!!! SLIJEDI SAMO UŽIVANCIJA!! NAPOKON CE MI BRADICA NA DUŽINI DOBITI!!!...okej ovo je zvucalo perverzno NAPOKON ĆU IMATI LAVLJU GRIVU!!! NAPOKON ĆU IMAT KOSU A NE DLAČICE NA GLAVI!!! NAPOKON ĆU SE OSJEĆATI DOBRO!!! KAK SPADA!!! SLOOOBOOODNOOOo!!!! ...a da se ja smirim, a šta vi na to kažete, jel?? Ja još uvijek nisam napisao post o ST tripu niti mačkima... don't kill me budem (da, znamo mi svi da budem, pitanje je KAD VIŠE???) *uzdah* Soon I hope...Preporuka tjedna: Nemojte ići nipozdrazno rezati ručno sa slabonaoštrenim noževima 200kilograma salama, makar vas deset ima...ruke će vam otpasti... Uskoro idem kod Luke na posao po pikado Uskoro cu doma spojiti neke daske i bacati shuriken Uskoro ću napisati post o mačkama Uskoro ću napisati post o ST tripu  Uskoro ću opet ići u ST i napisati možda još jedan story na to  Skoknite uskoro...valjda do sljedećeg vikenda budem napisao. Odoh sada u sobu čitati Wheel of Time dok blog ekipa ne dođe na msn navečer... POZZ SVIMA!!! |
09.04.2008., srijeda
Vrag mi mira ne da
|
Tako se barem kaže. Ja FAKAT nemam pojma KOJI mi je k****, ali ja FAKAT NEMAM MIRA!!! Stalno nekaj moram raditi. Nemrem mirno sjediti. Prije bih mogao spavaaati danima i noćima, jebote sada niti ne spavam, spavam po 4-5sati i FIJUUU RADITIII... WTF HAPPENED TO ME XD Joooj. Ma čitam ja svog blogec,točnije neke komentare koji bi mi zapeli na oči (opet se pojavila žalost na "preminule" blogove ili otišle ljude) i svako malo zastanem... Prvo što sam primjetio je da netko čeka točno 58dana da mi napiše pederu u bilo kojem mislu. Hmm. Nemam komentara XD znam da mi se sada benga... evo ide "Vine of Aluqah" od Theriona i malo plešem glavom gore dolje i kako je zabavno gledati tastaturu i koncentrirati se na slova hehehe al barem se nakivoh pisati na kompjuteru pa mogu pisati sa svih deset prstiju bez da buljim u tipkovnicu, ali sada baš gledam u tipkovnicu i baš je zabavno je gledati je kako mjenja oblik (ajme rečenice li *slap*). Da.. dolazi vam ceca. ori svojim zavijanjem mijauče za ubijanjem. ...sam napisao 12.7.prošle godine (kliknite na srpanj prošle godine i pročitajte ako vas interesira). Thor se baš lijepo polomio na to. Vjerojatno sam smiješniji nego kaj izgledam...  Da... Uskoro ću objaviti post o svojim mačkima, a što se Split Trip-a tiče... a jebiga, nemam druge rečenice, budem i njega objavio, ali neće biti smiješan baš kao što ga želih napisati jer sam dosta toga i zaboravio, a i čekam da mi kolegica pošalje neke slike preko maila (u kazni je, pa ću sačekat neko vrijeme...) *uzdah* Više nisam lud. Nekak mjenjam raspoloženja svakih par minuta. Čas sam umoran i idem leći u krevet, čas bih trčao oko kvarta (okej, to me baš i ne privlači XD al se osjećam tako...) Hmm. Brijem (DA BRIJEM!) da ću ove večeri možda čak napisati o mačkima..hmm, osim ako, prvo ću ja pogledati kaj imam sve za šk napraviti jer imam nulti sati (7:10) do 15:35, pa trening od 18:00-21:00.. a dobro, meni je sada najvažnije da napišem o Splitu. Jedva čekam da se tamo vratim 1.-4.5..čak, možda već i 29.navečer odem u Split...vraćam se 4.5.kasno navečer,tj.5.5.rano ujutro dolazim. Hoću vidjeti Nikolinu, Tihanu, Doru, Luku, Marinu, Martu, Mirelu i Miu.....koliko "M" XDXDXD. Sad me brine jesma li koga zaboravio al fkt Luka će vjeorjatno ići samnom u Split. Marina nagovaram. Mora ići. MORA XDXD!!!! Problem je ako nećemo biti u stanu, no mene ne pere, lagano ja uzmem vreću za spavanje i pravac na njihov Sustipan. Ma kaj je meni, po noci cu čuti, po danu ću im tamo spavati na plaži XD. Tuširati ću se na javnim tuš mjestima za kupače i bmk. Sigurno ima tamo koji nezaštićeni vrt iz kojega ću uzeti koji paradajz i jabuku (God bless the Earth). Jel Maline rastu u ljeto? XDXD (opet se naglas smije i pita se koji mu je K*) Ovo je još jedan od postova u nizu koji su kompleta budalaština. Thor bi se ponosio mnome. Ponositi će se. Još je živ! |
07.04.2008., ponedjeljak
hiperaktivnost
|
Alo ljudi! Sada je četri minute do pola šest ujutro! Odmah da napomenem, ovo nije planirani post. Zadnjih par (njih malo više -.-') večeri ja visim za kompjuterom no-stop. I admit, loše za health xD, ali radim korisne stvari. Socijaliziram se (trpim gledati u "Tenrai" svaki puta kada se upiše i razmišljati koliko joj već tjedni pokušavam spržit Sweeney Todd (komp je nesposoban za sve ostalo) i dostaviti joj CD... jbg Rolla, kad se popodne danas vidimo, imaš me pravo zveknuti ).Javljam se, jer, vidjeti će te razliku u linkovima (now I remember, morati ću još staviti neke novije ljude...ccc....). pogledajte GROBLJE. TOLIKO DOBORIH OSOBA se odrekloo bloggaaaaaa :( ... Našle su si život -.-' - joj daj šuti Hoćeš reći da ga nemam? - to zavisi o tebi Što želiš reći time? - da se više pokupiš u krevet i potrudiš oko škole dok ne postaneš propalica Wau, kao da nisam svijestan toga... - pa i nisi kada cijelu školsku godinu skoro nipta ne radiš pederu Otkad sam ja peder?? - to se tak kaže glupane i daj me slušaj Da da i da opet poživčanim *snorts* HAH! - pa dobro crkni onda Ma ti ćeš crknuti mali gade... - ti ćeš, ja ne mogu umrijeti budalo, ti možeš jer si ti ovisan o školi i koji se kurac ne trudiš oko nje? aa??? ODGOVORI MI NA PITANJE!! Llijen sam. nekaj se uvijek dogodi i sve dobro prođe *pihh* - DA DOGODI SE TA TE JA UŠTIPNEM I NEDAM TI MIRA I DAM TI SNAGE DA RADIŠ A TI SE TU ZAJEBAVAŠ CIJELU NOĆ NA INTERNETU IZVOĐAVAJUĆI PRIGLUPE STVARI!!! DE PRIMI SE POSLA VIŠE *udarac* Pišalino! - Ništavilo. Jesi smiješan. - možda, no ja ću se zadnji smijati A jel? a kako to? - jer ću ti se smijati iz dva tvoje, svoje, duše dok ćeš imati metlu u rukama i meći ceste, pokupljivati smeće za dreugim ljudima dok po tebi pljuju. dok ćeš se igrati sa govnima a drugi sa novcima. dok ćeš se razbacivati od muke pod suncem ostali sunčati i uživati. No,da. Bilo bi vrijeme da se posla primem -.-' Al me fkt ražalostilo (?) kada sam vidio koliko je blogova DEAD DEAD DEAD!!! EDIT: Tata me našao a kompom u ovo doba. Yahoo!! *povraca mi se* |
04.04.2008., petak
Hello...I'm sorry...hello...I'm sorry...
|
Another scar inside. Wound will heal with time. Već duže vrijeme,tj. skoro tjedan dana, želim napisati post o tome kako mi je bilo u Splitu. Ne želim objaviti dio po dio, pa tako da ćemo to moći vidjeti tek negdje u nedjelju. Sutra necu moci, a u subotu možda tokom dana, ali sumnjam. Obaveze se vratile. Tako i neke druge stvari. Kroz neke stvari sada prolazim sam. Slušam "Tears of Pain" od Silent Hill soundtracka, ne znam jel od filma, ali mislim da je moguce, ne sjećam se te glazbe iz ijedne igre, a opet, nijednu nisam i prošao... Prvenstveno jer sam onemogucen se dočepati nastavka, a financije su mi usmjerene u drugom smjeru... Opet sam na razilaženju smjera... Čudno se osjećam dok mazim ove slijepljene bijele dlake cije je lijepilo popustilo pa ih pušta - svog bijelog macka, Belu. Osjećam se... tužno nekak. Reakcije drugih ljudi me iznenadiše u zadnjih dva dana. Kod nekih kao da tek sad uvidio neke druge strane njih, njihova drugačija stajališta. Slušajući ovaj klavir kako svira (barem u nekim djelovima) me podsjeća na najdražeg mi instrumenta. Bio sam s Lukom u srijedu u dućanu sa glazbenim instrumentima. Baš se zagledah u klavir. Kao...kao nešto, kao dio mene... ne mogu opisati osjećaj...tako...domaće. Like a complete picture, a scrap of the picture on it's proper place... Mačak otišao nakon pola sata mažnje. U međuvremenu ih je toliko ispustio da bih mogao napraviti novu mačku :), tako kaže Garfield i moja mama,tj.mi si svi to potvrdili. Dlaki posvuda. Dovoljno za još jednu mačku. Glazba me podsjeca na jednu igricu. Breath of Fire, cetvrti nastavak, za kojim se prisjecam petice... Lik se ne zna, izgubi pamcenje, pa luta okolo i pomaže drugima...shvati da je polubog, ide spasiti svijet, tj.ide pronaci svoj zli dio (naš junak se zove Ryu, druga polivica se zove....a zaboravio sam...ne želim u tražilicu upisivati Wikipediju... Priča baš govori o ljudskosti... kako nas okolina određuje...a tako i mi nju... stajališta, kako je loše kad je osoba "slijepa", a to je opet i rezultat okoline...a i osobnih karaktera. Sudbina iz prošlosti... te humor.. predobar.. Petica... petica je već nešto... meni veoma cjenjeno... "Breath of Fire: Dragon Quarter" Kada dvoje najboljih prijatelja, jedan "nižeg" ranga, jedan "višeg" ranga, zarate. Tj.malo je kompliciranije. Naime, čovječanstvo već duže vrijeme prebiva pod zemljom. "Nebo", je mit. Legenda ide da..a jebemu, već sam i to zaboravio kako točno ide -.-' al ugl.nešto ima veze sa bogovima (zmajevi su bogovi) i tome da je površina postala smrtonostna, pa su išli underground, jedino mjesto gdje su mogli preživjeti a da se ne otruju zrakom. Igrica se otvara pričom kako jedan od zmajeva... ne sjecam se riječi, omfg... PAS CUCAK I CDU KOJI NE RADI I PAS CUCAK KAJ TE IGRICE NEMA NA TRŽIŠTU VIŠE!!! ... http://www.youtube.com/watch?v=YXRH50fvHWA&feature=related Malo humora u ovo smeće ...upravo mi bijele mačje dlake lete oko nosa i očiju -.-' jesus bijeli, nisi valjda krila dobio... asocijacija xD:... Ffffffffff.... Prošlo je sat vremena otkad stadoh gore. Izbrisao sam jedan dio. .. .... .. ... .. ...Ništa od ikakvog navleta. U biti sam počeo polagano pisati da se nekak "ispušem"...naime, između mene i Sande je gotovo. Meni jest žao, ali... Što je tu je. Nekim ljudima sam rekao razlog...drugima neću. Stvar je privatnosti. Kasnije će možda doći u javnost. Neću ikakve detalje pisati. No, makar prekinuli, još uvijek mi je stalo do toga kako se ona osjeća i jeli na sigurnome. I dalje bih kobno naudio njenim nauditeljima, što god da bilo između nas. Jedna je od najdobrijih osoba na ovome svijetu i zaslužuje veselje. Molim nikakva pitanja u vezi ovoga, jer ih neću odgovoriti. Nebih ovo pisao da ovo nije moj privatni blog, a i jest. Tears For Songs shed his tears again, new song surfaced the lore. Tears for songs. Another sin I have done, another tear to make me unforgiven. Another song I have brought to life, another note to the sin inside my heart. Each drop in the cry for each word I made someone cry. Every word draws a scar, my soul being filled with another lines to keep me away from the sky. Another time I've cried, another time I've made a sign. Kad me čopilo, piskaral sam. Nije nekaj, al kad osjećaj dere, točna je poprilično. Shvatih da zaboravljam neke ljude. Mislim, nešto o njima. Zadnjih tjedan dana razgovaram sa par ljudi i skoro svaka osoba od njih me iznenadi u svojem smislu. Stvari koje nisam očekivao ikad izrečene. Nekima sam u lice rekao svoje mišljenje. Tokom svoje "patetike" prije sapvanja, kad pustim misli da lutaju, besciljno (drifting), osjećah se izgubljenim, na način. Iz par osoba na planetu koja me razumiju i shvaćaju, za sada me shvatila samo jedna u svim stvarima. Sendam ovim putem toj osobi jedan hard warm squeeze zahvale. A hundredth post is of saddness... but another will be of happiness... |
