Marketing
Hello...I'm sorry...hello...I'm sorry...
Another scar inside.
Wound will heal with time.
Već duže vrijeme,tj. skoro tjedan dana, želim napisati post o tome kako mi je bilo u Splitu. Ne želim objaviti dio po dio, pa tako da ćemo to moći vidjeti tek negdje u nedjelju. Sutra necu moci, a u subotu možda tokom dana, ali sumnjam. Obaveze se vratile. Tako i neke druge stvari. Kroz neke stvari sada prolazim sam.
Slušam "Tears of Pain" od Silent Hill soundtracka, ne znam jel od filma, ali mislim da je moguce, ne sjećam se te glazbe iz ijedne igre, a opet, nijednu nisam i prošao... Prvenstveno jer sam onemogucen se dočepati nastavka, a financije su mi usmjerene u drugom smjeru...
Opet sam na razilaženju smjera...
Čudno se osjećam dok mazim ove slijepljene bijele dlake cije je lijepilo popustilo pa ih pušta - svog bijelog macka, Belu. Osjećam se... tužno nekak. Reakcije drugih ljudi me iznenadiše u zadnjih dva dana. Kod nekih kao da tek sad uvidio neke druge strane njih, njihova drugačija stajališta. Slušajući ovaj klavir kako svira (barem u nekim djelovima) me podsjeća na najdražeg mi instrumenta. Bio sam s Lukom u srijedu u dućanu sa glazbenim instrumentima. Baš se zagledah u klavir. Kao...kao nešto, kao dio mene... ne mogu opisati osjećaj...tako...domaće. Like a complete picture, a scrap of the picture on it's proper place...
Mačak otišao nakon pola sata mažnje. U međuvremenu ih je toliko ispustio da bih mogao napraviti novu mačku :), tako kaže Garfield i moja mama,tj.mi si svi to potvrdili. Dlaki posvuda. Dovoljno za još jednu mačku.
Glazba me podsjeca na jednu igricu. Breath of Fire, cetvrti nastavak, za kojim se prisjecam petice...
Lik se ne zna, izgubi pamcenje, pa luta okolo i pomaže drugima...shvati da je polubog, ide spasiti svijet, tj.ide pronaci svoj zli dio (naš junak se zove Ryu, druga polivica se zove....a zaboravio sam...ne želim u tražilicu upisivati Wikipediju... Priča baš govori o ljudskosti... kako nas okolina određuje...a tako i mi nju... stajališta, kako je loše kad je osoba "slijepa", a to je opet i rezultat okoline...a i osobnih karaktera. Sudbina iz prošlosti... te humor.. predobar..
Petica... petica je već nešto... meni veoma cjenjeno... "Breath of Fire: Dragon Quarter"
Kada dvoje najboljih prijatelja, jedan "nižeg" ranga, jedan "višeg" ranga, zarate. Tj.malo je kompliciranije. Naime, čovječanstvo već duže vrijeme prebiva pod zemljom. "Nebo", je mit. Legenda ide da..a jebemu, već sam i to zaboravio kako točno ide -.-' al ugl.nešto ima veze sa bogovima (zmajevi su bogovi) i tome da je površina postala smrtonostna, pa su išli underground, jedino mjesto gdje su mogli preživjeti a da se ne otruju zrakom. Igrica se otvara pričom kako jedan od zmajeva...
ne sjecam se riječi, omfg... PAS CUCAK I CDU KOJI NE RADI I PAS CUCAK KAJ TE IGRICE NEMA NA TRŽIŠTU VIŠE!!!
...
http://www.youtube.com/watch?v=YXRH50fvHWA&feature=related
Malo humora u ovo smeće 
...upravo mi bijele mačje dlake lete oko nosa i očiju -.-' jesus bijeli, nisi valjda krila dobio... asocijacija xD:...
Ffffffffff....
Prošlo je sat vremena otkad stadoh gore. Izbrisao sam jedan dio.
..
....
..
...
..
...Ništa od ikakvog navleta. U biti sam počeo polagano pisati da se nekak "ispušem"...naime, između mene i Sande je gotovo. Meni jest žao, ali...
Što je tu je. Nekim ljudima sam rekao razlog...drugima neću. Stvar je privatnosti. Kasnije će možda doći u javnost. Neću ikakve detalje pisati.
No, makar prekinuli, još uvijek mi je stalo do toga kako se ona osjeća i jeli na sigurnome. I dalje bih kobno naudio njenim nauditeljima, što god da bilo između nas. Jedna je od najdobrijih osoba na ovome svijetu i zaslužuje veselje.
Molim nikakva pitanja u vezi ovoga, jer ih neću odgovoriti. Nebih ovo pisao da ovo nije moj privatni blog, a i jest.
Tears For Songs shed his tears again,
new song surfaced the lore.
Tears for songs.
Another sin I have done,
another tear to make me unforgiven.
Another song I have brought to life,
another note to the sin inside my heart.
Each drop in the cry
for each word I made someone cry.
Every word draws a scar,
my soul being filled with another lines
to keep me away from the sky.
Another time I've cried,
another time I've made a sign.
Kad me čopilo, piskaral sam. Nije nekaj, al kad osjećaj dere, točna je poprilično.
Shvatih da zaboravljam neke ljude. Mislim, nešto o njima. Zadnjih tjedan dana razgovaram sa par ljudi i skoro svaka osoba od njih me iznenadi u svojem smislu. Stvari koje nisam očekivao ikad izrečene. Nekima sam u lice rekao svoje mišljenje.
Tokom svoje "patetike" prije sapvanja, kad pustim misli da lutaju, besciljno (drifting), osjećah se izgubljenim, na način. Iz par osoba na planetu koja me razumiju i shvaćaju, za sada me shvatila samo jedna u svim stvarima.
Sendam ovim putem toj osobi jedan hard warm squeeze zahvale.
A hundredth post is of saddness...
but another will be of happiness...
Post je objavljen 04.04.2008. u 01:12 sati.