| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
|
Čudno, mogao bih sad u petak na koncert Električnog Orgazma, benda od kojeg znam napamet praktički sve stvari(ajde ne znam baš ove iz zadnje faze, koja ruku na srce uistinu i nije baš nešto), te benda koji mi je ustinu puno značio, ne samo u formativnom razdoblju, nego me pratio u mnogim trenucima u životu. Uostalom, sjećam se onog njihovog legendarnog "povratničkog" koncerta od prije nekih šest, sedam godina (ili čak više, nekako se sve ubrzalo s tim godinama) u Tvornici, za kojega je teško sad reći koliko je to bio dobar koncert(ma jest), a koliko je samo prštao voljom, energijom te bio radovanje susretu sa starim prijateljima. U krajnjoj liniji dovoljno je da sviraju Kapetana Esida, pa koncert može biti i pljuga...dovoljno je zapravo da sviraju samo Kapetan Esida i više ništa, da na trenutak staviš stvari na svoje mjesto, uključujući prošlost. A i, kao što je i red, napili smo se pošteno poslije. E sad, ja ću namah toga u petak na koncert Nationala, benda o kojemu uglavnom znam samo to da postoji, a intenzivnije sam preslušao svega par njihovih stvari. Imena albuma uglavnom ne znam, o pjesmama da i ne govorimo. No eto ono što sam čuo, sugerira da su National mlad, dobar bend u naponu snage i da je zapravo ovo pravo vrijeme i pravo mjesto da ih se vidi. Iako ja nemam ništa protiv odlaska na koncerte starim legendama, koji su odavno van kreativnog napona(Orgazam ne ubrajam u tu kategoriju, to su naprosto Gile i ekipa), nekad čisto i da im se ode samo pokloniti, niti mislim da bi se trebalo dati podršku svakom mladom i novom bendu samo zato jer je nov, nego jednostavno mislim da su National, koji mi (zasad) ne znače ništa, bolji izbor od El. Orgazma, koji mi znači užasno puno. Pomalo uvrnuta logika, jeli? Ili postavimo to ovako, recimo da je prošlost kao ona kutija za cipele u kojoj držite stara pisma, razglednice, karte sa putovanja, razne drage uspomene, a u mom slučaju i stare koncertne karte. Ako ih otvorite s vremena na vrijeme, ne previše često, baš kao albume s fotografijama, preplavit će vas ona sublimirana dragost i prošlost će vam se učiniti kao vaš najdraži prijatelj. Ako pak čeprkate po toj kutiji previše, taj prijatelj će vam se činiti toliko stvaran kao onoj djeci koja imaju imaginarnog frenda(meni nepoznat osjećaj, zapravo mi je jako drago što sam u svakoj fazi u životu imao pravog najboljeg prijatelja) da ćete poželjeti da osim njega nema nikog, ne samo u svijetu u kutiji nego i van nje. A to je jako opasan osjećaj, jer prolost je prevrtljiv, nepouzdan i lažima sklon prijatelj. Tako da ju je najbolje ostaviti u toj kutiji za cipele, negdje blizu u sobi, nadohvat ruke, ali je rijetko otvarati. Po mogućnosti s apriori osmijehom i flašom dobrog bijelog vina. Elem, strah od prošlosti uopće nije razlog zašto ne idem na El. Orgazam au contraire, da je samo dan razlike u održavanju i da se ne prekapaju termini, otišao bih sigurno. Jednostavno, kocka je pala na National kao momentalno glazbeno bolji izbor. Jedino što upozoravam drage ljude s kojim ću biti na koncertu, ako u jednom trenutku misteriozno nestanem, to nije zato to sam loše volje, depresivan ili mi je National bez veze(što sam siguran da neće biti), nego da nisam odolio nakratko otvoriti kutiju i pustiti Kapetana Esida, da mi na trenutak postane onaj stari, najbolji imaginarni frend. Samo nakratko, samo iz hira. |