| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
 U mojem dijelu priče o Islandu, shvatio sam da sam uspio napisati svašta, a da vam ne velim baš ništa o Islandu. Ispravljam povijesnu nepravdu i objavljujem post, u kojem ćete o Islandu saznati baš sve što će vam ikad trebati... Za razliku od prošle noći Runtur je bio pust, mamuran i uspavan i baš zato se činio savršen. S jednog prozora samo je glasno na pustu ulicu dopirala savršena glazba, chill out za beskrajna polarna podneva. Pklat me upitao što je ovo, rekoh St. Germaine, ni sam ne znajući kako to znam. Rose Rouge se rastočio Reykavikom, kao da je nastao ondje- morao je, jer najbolja glazba postoji oduvijek na pravom mjestu, a ono je svugdje. Sve što vrijedi od putovanja obično sakrijete u dva, tri trenutka. Snaefellsjökull je bio divan, tko ima srce, sačuvao je njegovu kopiju u nekom vulkanu. Ali ja vam to opisati ne znam, no mogu vam predočiti lijeno rejkavičko popodne, između sulude raskalašenosti i beskrajne pustoši, nekoliko taktova hipnotičke elektronske glazbe kroz otvoren prozor na ulicu, idealan je kompromis. Ostavili smo Island njegovom oceanu, izgledao je kao dućan s bižuterijom u glavnoj ulici, napadno drugačiji, napadno predivan. Oprostio sam se od njega kao od ljubavnice, rekavši zbogom, a zapravo mislivši do viđenja. Još nisam naučio kako biti primjeren turist, ali ide mi sve bolje... |
|
Gledah večeras Pola ure kulture , te prilog u sklopu kojeg je Pavao Pavličić nešto govorio o lingvističkoj razlici između promocije i predstavljana knjige. Koliko sam shvatio, naš ugledni akademik kaže da je bilo pogrešno to što su su izbacili riječ promocija, a ubacili predstavljanje, jer su se ustvari nekad knjige predstavljale, a baš danas se doslovno promoviraju, odnosno, kako on kaže, time isključivo reklamiraju i plasiraju na tržište, jer siroti pisci nemaju love za skuplje vidove marketinga. Pri tom, opet će akademik, predstavljanja, a bogami ni promocije, nisu ono što su nekad bile, jer sve manje ljudi dolazi na njih, budući da su svi željni zabave, a njih na književnim promocijama/predstavljanjima nema, osim ako je iza kakav cattering tj. žderačina i cuga džaba. Odnosno, Pavličić hoće reći da je glavni problem današnjice(u kulturi a i uopće), što raja hoće samo zabavu , a ne ozbiljne sadržaje. E sad mislim si ja, PP je poznat uglavnom po tome što već trideset godina piše krimiće, od kojih je 99% ubibože dosadno, nezanimljivo, stereotipno napisano i kako god okreneš, potpuno nezabavno. Eto ti ga na, ja cijelo vrijeme mislio da je to zato jer Pavličić loš i dosadan pisac, ali sad me demantirao. On to ustvari radi namjerno, da se čitatelji slučajno ne bi zabavili čitajući krimiće, kužite. To se zove koncept, jebote. |
|
U ovom slučaju, ipak se potvrdilo da samoća nije preduvjet dobrog putovanja. Alkohol bogami jest. Učiti, učiti i samo učiti reče drug Iličsonn, poznatiji kao Lenjin.  Nakon što smo pogledali crno-zelena bespuća iz kojih nisu izronili ni Thor,ni Odin a bogami ni Freya(nismo ih ni očekivali), te u magli promašili u ulaz u grotlo vulkana teškoizgovirljivog imena, treći dan odlučili smo otići nešto jugozapadnije. U grižnji savjesti što nismo ušli u ama baš nijedan muzej na Islandu (zapravo pokušali smo naći samo jedan- muzej kuraca svih sisavaca koji žive na Islandu, na traženoj adresi sada je tamo hotel gdje je superzgodna recepcionirka izblamiranoj četvorci objasnila da se muzej preselio u neki drugi grad. Ništa od kitovog penisa i vršenja neprimjernih usporedbi), odlučili smo vidjeti jednu znamenitu građevinu tj. najstariji parlament na svijetu. Dakle to je ovaj:  Ovaj jel, nije da se u međuvremenu srušio, nego je prvi parlament bio označeno mjesto na livadi, gdje je jedan nešto trkeljao, a ostali bili okupljeni oko njega. Ekonomično, nadasve. Jednog dana kad se spuste svemirci na ovaj planet, malo će ostati u čudu kad vide gdje se rodila suvremena demokracija. Ono iznad je duga. Duge su na Islandu češće nego dimljeni losos. Rekli bi Englezi, O how beautiful. It is. A vid malog šta viri...  Shot with DSC-T7 at 2007-10-10 Iz auta, onako ovlaš....  Nu dobro, pored parlamenta tu su još neki silni četvorni kilometri livada, potočića i mostića, što je sve skupa jedan od ljepših prizora koje možete vidjeti u životu, ali to su neki manje bitni podaci. Dosta s tričarijama i kurbom politikom, pogledajte ovog macana:  Shot with X350,D575Z,C360Z I tako smo odlučili pogledati gejzire. Gejzir zvani Gejzir, više ne ejakulira jer su glupi turisti bacali u njega razne predmete, da vidi hoće li ga uspjeti ugušiti. Uspjelo im je a ja slutim strašnu osvetu jednog dana. Ali ih ima ih još potentnih:  A tu su, kao i valjda na drugom kraju Mliječnog puta na planeti Zguzur, žutaći.  Voda, para(i gomila potrošenih para na dva i po artikla u obližnjoj suvenirnici) sve je to nekako isto. No ipak kad smo već tamo išao se gledati najveći vodopad u Evropi. Jebotee, koji bi tu AVNOJ bio... I tiho, tiho teče moja kap(nisam baš preskon toj ideji)  i velkačka  Shot with X350,D575Z,C360Z Nismo se spustili bačvama kao na Nijagari, a da gomila u žutim kišnim kabanicama kliče(niti smo bacili neku staru veš mašinu niz slap, moja vječna želja), ali smo se ipak okupali na Islandu, u nekom termalnom bazeni u nekoj nedođiji. Tamo odigrali i derbi kola:  Jedan od vodećih hrvatskih intelektualaca u trenucima opuštanja:  Jedan bazen 40 stupnjeva, jedan 38, jedan 30 i turska kupelj. A vani plus pet. Jedva. To se zove život na sjeveru. Meni je ovo uplodiranje slika jezivo dosadan posao, pa još jedna za kraj, pa ću onda nešto o Islandu.  Shot with PENTAX *ist DL Island ja lijep. Island je zapravo bajkovit, mističan, nevjerovatnih pejzaža i zaista na trenutke očekujete da će se pojaviti neki od likova iz skandinavske mitologije i zaplesati neki svoj ratnički ples. No Island je i usporen i smiren, u nekom svom ritmu koji kao da ne pripada ovoj planeti, sređen, bogat i dalek. Island je skup, sa još skupljim i teško dostupnim alkoholom, što naravno pretpostavlja da su svi petkom i subotom pijani kao majke i raskalašeni. Island je sav premrežen svojim cijevima koji ga griju skoro džaba, ima najukusniju vodu na svijetu i to u izobilju,te kućice koje izvana ne izgledaju bog zna kako, ali s obzirom na širom otvorene ostaklenje plohe bez zavjesa, koje onogućavaj pogled unutra, ostanete fascinirani riješenjima u prostoru i kvalitetom stanovanja. Island su goleme ribe i Hakal(sve je objasnio hiperborealni) koji ima okus, kao da ližete pisoare prije nego što ih dezinficarala teta sera. Island je ocean i vjetar. Island je horizontalna kiša i kratki bljeskovi sunca. Islanđani su pak ljubazni, uslužni i , srećom, uglavnom nezaninteresirani za turiste. Island je divno i fascinantno mjesto na kojem nikad ne bih živio. Zamišljam sebe kako izlazim iz kuće jednog običnog dana, gledam u horizont 10 minuta, opčinjenem sangom oceana i fjordovima i onda... I onda što? Odem natrag slagati puzzle? Čekati ljeto(kao u onoj kultnoj pasici Hogara strašnog). Napisati novu sagu onu o bogatstvu, alkoholizmu i dosadi. Island je sjever. Sjever je sjajno mjesto, samo što ima jednu veliku manu, predaleko je od Juga. Ili kao što najbolje reče natpis na majici, koju smo vidjeli u suvenirnici: Welcome to the Iceland, land of nice weather and cheap beer. Ostali nastavci u ribafiša, dmjota i hiperborealnog.... |
 Tamo negdje, iza odjsjaja na jezeru, ili na rubu blještećeg oceana mogao bi se pojaviti moćni Tor, ispružiti čekić i otkriti svoju tajnu. Čekajući ga, na vulkanu s čijeg grotla je Jules Verne poslao svoje junake u središte zemlje, muškarac je na trenutak pomislio kako će otkriti tajnu vremena. Nije mu uspjelo. Možda zato što u magli nije našao ulaz u grotlo? Možda zato što je muškarac na slici, snimljenoj prije tjedan dana imao samo 36 godina. Možda to nije dovoljno za otkriće tajni? Možda zato treba imati punih 37. Možda je trebao, kao kapetan Esid, ući u vulkan i tamo potražiti malu Linu. No muškarac je zaključio da je će će tajnu potražiti na malo konzervativniji način, a i počeo je puhati jak vjetar, jebeš ti to sve. Muškarac je danas navršio 37-u. Ipak, ne čini mu se da je možda bliže tajni, nije sreo moćnog Tora, ali bar zna da mu ni vulkani više nisu nedostupni. Dotad danju plovi kroz oblake, a noću kroz nečije snove. Sa škodom ocatviom, nakon vožnje preko vulkana, sve uredu. Sretan rođendan, muškarče na slici:) P.S:. Pun izvještaj sa Islanda za koji dan, kad svoje odrade Ribafish, Dmj i Nisnepisem, ostatak islandskog kvarteta blogera. |