Marketing
Namjerni turist
U mojem dijelu priče o Islandu, shvatio sam da sam uspio napisati svašta, a da vam ne velim baš ništa o Islandu. Ispravljam povijesnu nepravdu i objavljujem post, u kojem ćete o Islandu saznati baš sve što će vam ikad trebati...
Za razliku od prošle noći Runtur je bio pust, mamuran i uspavan i baš zato se činio savršen. S jednog prozora samo je glasno na pustu ulicu dopirala savršena glazba, chill out za beskrajna polarna podneva. Pklat me upitao što je ovo, rekoh St. Germaine, ni sam ne znajući kako to znam. Rose Rouge se rastočio Reykavikom, kao da je nastao ondje- morao je, jer najbolja glazba postoji oduvijek na pravom mjestu, a ono je svugdje.
Sve što vrijedi od putovanja obično sakrijete u dva, tri trenutka. Snaefellsjökull je bio divan, tko ima srce, sačuvao je njegovu kopiju u nekom vulkanu. Ali ja vam to opisati ne znam, no mogu vam predočiti lijeno rejkavičko popodne, između sulude raskalašenosti i beskrajne pustoši, nekoliko taktova hipnotičke elektronske glazbe kroz otvoren prozor na ulicu, idealan je kompromis.
Ostavili smo Island njegovom oceanu, izgledao je kao dućan s bižuterijom u glavnoj ulici, napadno drugačiji, napadno predivan. Oprostio sam se od njega kao od ljubavnice, rekavši zbogom, a zapravo mislivši do viđenja.
Još nisam naučio kako biti primjeren turist, ali ide mi sve bolje...
Post je objavljen 14.10.2007. u 23:56 sati.