| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
Svijet u boci
Vojnici od terakote
- 18:38 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
 Bonnie "Prince" Billy ju je otpjevao prvi, a kasnije joj glasom koji dolazi iz bolje strane pakla završnu boju dao na, meni osobnom najboljem, American recordingu III, bog iz tog pakla, čovjek u crnom- Johny Cash. Ta je boja tuge, ako tuga želi da je bojamo. Tako kaže i naslov, a naslovima pjesama se za razliku od onih novinskih, vjeruje. Kad sam sjeban, konfuzan, zbunjen i naravno kad sam tužan, uvijek me sustigne... Well, you're my friend And can you see Many times we've been out drinking Many times we've shared our thoughts But did you ever, ever notice, the kind of thoughts I got Well you know I have a love, for everyone I know And you know I have a drive, to live I won't let go But can you see this opposition, comes rising up sometimes That is dread full imposition, comes blacking in my mind And then I see a darkness And then I see a darkness And then I see a darkness And then I see a darkness Did you know how much I love you There's a hope that somehow you Can save me from this darkness Well I hope that someday buddy We'll have peace in our lives Together or apart Alone or with our wives And we can stop our whoring And pull the smiles inside And light it up forever And never go to sleep My best unbeaten brother This isn't all I see Oh no, I see your darkness Oh no, I see your darkness Oh no, I see your darkness Oh no, I see your darkness Did you know how much I love you There's a hope that somehow you You'll save me from this darkness U jednom od postova napisao sam da je tuga nije letak da se dijeli. Pa ipak... Ne znam jeli ovdje riječ o dijeljenju osjećaja, i ne znam da li je ovo pjesma o muškom prijateljstvu, možda čak i ljubavi ili samo urušenim svijetovim i nedosanjima snovima. Manje bitno, jer ionako sve pjesme govore o tome. Bitno je samo da ta pjesma sa svojim koncentratom tuge, na mene djeluje tako da razara moju. Sjećam se jedne krasne viške noći kada sam je na discmanu slušao zapiljen u zvijezde. Ako možeš bit lijepo tužan, što je jednom u Sjajnoj sezoni spomenuo Škvorecky onda je to valjda bilo to. I zapravo, tada sam pomislio kako bi me pjesma ta pjesma mogla čuvati. Zaštitni zid od tuge. Rečenica koja se može pročitati na dva načina, i najbolje da se na oba i shvati. E sad, možda je ideja da ti pjesma bude čuvar, jednako luda kao ona kad je onaj kineski car sagradio vojsku od terakote da mu čuva stražu. A opet, vojnici od terakote nadživjeli su one prave i samog cara, pa ako ništa, svjedoče o svojoj uzaludnosti. I can see a darkness. Vidim je, i to počesto. Upravo zato se čudim kako mi iznova uspije da me pjesma ipak sačuva. Možda je napravljena od istog onog moćnog materijala kao i vojnici. Materijala kojemu je možda osnovni sastojak krhka tuga, ali je očvrsnuta glasom iz bolje strane pakla. |
Novi prilozi za rigografiju (Planica 2007)
- 16:55 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
 Zbratimljena skupina simpatičnih navijača Gabona i Hrvatske, nakon pića ili dva... Elem ,sve su rekli aparatčik , ribafish , dida, dok je dmj zbrisao u lov na lasice. Još bi ste mogli čitati o: -kulturnom vozaču koji ne mrzi Slovence -okladi koji će od braće von Smile prvi past od cuge(nijedan), i koji je od njih zgodniji(onaj drugi) - tome kako bi ska - kako Slovenci ne prodaju pive na pumpi od 18-07, što nas je osupnulo na prvom pišanju u 6 -kako smo pišanje na drugoj pumpu tempirali u 7.03 - kakvo je uobičajeno stanje putnika u 7.03 - kako je Kao ogledala postala himna pijanih ljudi i popkulturna referenca by bog otac organizatror DMJ - dovikivanju ćao maco zgodnim Skandinavkama, uz neodoljiv balkanski šarm(zaključili smo, potpuno neopravdano, da bi možda katkad moglo i uspjeti) -zloj Mercator pivi(Slovenci su pretežno Srbi) - tome kako smo mislili da se Roar spustio bar 5 put zaredom - tome kako smo mislil da je pobijedio Roar(a nije) -Bugarima i junacima -Peterki i Makaranima -Martini koja i ovoj konkurenciji uspije naći najimbecilnijeg lika(Finac s irokezicom, potpuno nerazumljiv) -simpatičnom Srbinu, kojem je Slovenac šef( s vama kroz život) -antipatičnim Srbima koji su prebili vodećeg hrvatskog uvoznika brodova(cca 3-4 prodana broda na godinu, omanja) -Rumunjima u bugarskom društvu koji ne znaju pit -saznanju zašto je bus do skakaonice besplatan - tome kako u Papa Joeu imaju samo MB(jel su pretežno Srbi) i ruinaranju zida u istom od strane Hrvata(koji su pretežno pijani) -o Estoncu koji to nije, a koji ima velike planove s jednom Estonkom koja nije Rumunjka -o orahnjači Euklidova tasta, koju je đorao za čileansko vino, a mi bili sretni, iako bi njega popili -nebrojenim povratnim pišanjima -nikad prežaljenoj vražici iz Jesenica (koju nikad nisam vidio) - hommageu Kreši u vidu puštanja cd-a od Animatora x puta i tome kamo odlazi svijetlo( ne znamo fali nam taj dio) - urlanju -pišanju(deja vu) - izgubljenim i zariganim ruksacima - tome kako je Pletikosa primio gol koji bi i mi u onom stanju obranili - tome kako zapravo i ne bi - usnulom Mufu( s velikim M) na barskom stolcu -najpijanijem vlasniku kafića srednje Evrope i zapadnog Balkana - pobjedi Malysza što nam je drago, iako smo to zaboravili, i o tome kako smo saznali da je Malysz protestant, ter da zato pobjeđuje -zbivanjima na jastuku koja su daleko od šaputanja -informaciji koliko vrijede skakači u slovenskoj nacionalnoj valuti -kavici u Marcheu (koja to nije,baš kao i Rumunji) i hidraulici koja nefunkcionira u pijanom stanju Uglavnom -općem pomoru razuma Mogli bi ali nećete, nego ćete samo dobiti prikladan citat sudionika ekspedicije najsmrtonosnijeg penisa među blogerima Štala I to kakva... |
Kamo odlazi svijetlo(Krešo Blažević 1958-2007)
- 10:32 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
|
...mi još uvijek ne znamo, ali Krešo je sada konačno saznao. Mada prerano. Kako je upravo briljantan in memoriam napisao DMJ meni preostaje samo da dodam dva citata iz Krešine autobiografije: Sevnica. Oko sedam ljudi u dvorani. Nema veze. Sviramo normalno i pomalo vježbamo. Odjednom me uhvati neka struja i zavučem takav solo kakv nikada u životu nisam odsvirao uživo. Tih sedam ljudi tako je pljeskalo da mi i danas prolaze trnci kroz hrptenjaču. Možda sam tad trebao održati propovijed. I postati novi Mani. Zaraditi karizmu i na njoj mirno živjeti. U veljači 1999.godine raspustio sam Animatore. Nakon koncerta zavukao sam se u garderobu i sam sjedio. Puno je ljudi došlo. Bilo je lijepo. Veselo. Kao nekada `82 ili `83. Da probam ipak ponovo? No smirio sam se za dan ili dva i prepustio Animatore onima koji ih vole.... U nekom paralelnom svemiru, Animatori bi bili velik i značajan bend. Svako ko je bio na ovom oproštajnom koncertu, zna da su to zapravo bili i u našem... |
Stiff little town/dirty old fingers
- 11:12 -
Komentari (23) -
Isprintaj -
#
Nekad se Svemir uroti da baš sve ispadne kako treba. Karte su preko neta bile davno rasprodane, a kad su dva zbunjena Hrvata na sam dan koncerta stigli u Dublin, ipak odlučili da prije nego ostave svoje torbe u hostelu procunjaju do Temple bara, i pronađu klub u kojem će se odvijati svirka, zapravo ni onda nije bilo mnogo nade da karata ima. I uistinu u cd shopu preko puta, prodavač nas je dočekao s odriješitim "sold" , ali kao što rekoh, nešto odozgo nije dalo da tu priča bude završena. Jerbo se cura koji isto tamo radi okrenula i rekla da ipak ima, jer je neko malo prije vratio par komada(od tog trenutka volim Irkinje, iako su zapravo ružnjikave). Nisam puno slušao Stiff Little Fingerse, ono što jesam bilo mi je jako dobro uvijek, ali iako prvoborci punka, Belfastski Clash u mom punk svemiru nisu zauzimali mjesto kao neki drugi bendovi iz tog razdoblja. Ali biti u Rimu i ne vidjeti Papu(iako, ako ikad odem u Rim nemam ama baš nikakvu namjeru ići gledati papu, pogotovo ne ovoga) znate već... U krajnjoj liniji slavili su 30-godišnjicu postojanja-Irski punkeri u Irskoj, a novi album im odlično zvuči, bilo bi zbilja šašavo to propustiti usprkos karti od 25 €. Uglavnom nakon razgledavanja grada, nekoliko uvodnih Guinnessa, došli mi na lokaciju, kupili majice i oburužali se pivom. Starih pankera ko u priči, mladih pankera ko u bajci, dobrohotnih kreatura(uključujući DMJ-a i mene) i pijanih Iraca ko u epskoj pjesmi. Klub vrhunski, na dva kata, akustika sjajna. Predgrupa Blood & Whiskey, momak s irokezom piči po bendžu, a tu je i harmonikica. Čisti punk, čisti folk, na tragu Poguesa, gomila je već raspjevana, a DMJ i ja komentiramo kako to dobro zvuči , pogotovo ovdje u matičnom zelenilu, te da bi ih Mate ili neko drugi , trebao dovesti na gostovanje u HR, prije nego što postanu slavni, a mogli bi. Svaka čast momcima iz Belfast Fooda, oni su odličan zabavljački bend, ali fali im jedna mala sitnica-nisu Irci. A onda glavna stvar. Matore pankerčine se pojavljuju, i forumaškim rječnikom rečeno, šutaju dupe. Stvar sa SLF je u tome da ne šibaju mrtvu kobilu, poput Vibratorsa i UK Subsa, bendova koje na nekakvu otužnu pankersku misu stanovoti promotor svake godine dovede u Hrvatsku, nego imaju nov materijal, koji je dobar i zvuči svježe. I iako je to čisti, korjenski punk, ne prave se da se 30 godina u glazbi nije događalo ama baš ništa. A opet sve je na trenutke izgledalo kao da je opet 1977, i da sudjelujemo u nečem velikom, a da ni sami toga nismo svjesni. A zapravo i jesmo, sudjelovali smo na odličnom obljetničkom koncertu sjajnog benda, u srcu Irske. Dobar je osjećaj biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. A može li biti luđe od pjevanja Alternative Ulster, s pijanim i sjajno raspoloženim Ircima oko sebe, na kraju regularnog dijela koncerta. Atmosfera luda, i moram priznati, da sam se kao zagovornik one teze da je zagrebačka publika jedna od najboljih na svijetu(iako kad je usporedite s austrijskom svakako jest), morao malo potumplati po ušima. Pri tom navodim jedan ključni trenutak, vraćam se ja kroz gomilu s dva Guinnessa u rukama držeći ih visoko iznad glave, kako ne bih zalio rasplesanu gomilu, u strahu da će mi neki rabijatni Irac polomiti zube ako se to dogoditi(zapravo uopće me nije bilo strah, ali moram dati malo dramoleta cijeloj priči). I tad me jedan tip poškaklja ispod ruku i pola piva, plaćenih cca 5 € svaka, razlije se po gomili. Koja me pogleda i poviče "yeaaahhh" i smije se. Hoću reći nema onih mrkih, jebemti mater pogleda, koji bi u domaji doživljvao kad bi nekog samo malo gurnuo probijajući se kroz gomilu, ili ga ne daj bože zalio pivom. Na punk koncertu smo zaboga, i rizik se mora preuzeti. A o tome da ako nekog ulove na stage diving, uredno ga prenesu s jednog kraja dvorane na drugi, da ne govorim. Uz Boys are back in town i Clash city rockers posvetu Strummeru , koncert se pomalo primakao kraju. Poslije njega smo pili, i pomagali pijanom Ircu koji je ljesnuo koliko je dug i širok, na vlažnom podu u predvorju kluba. Poslije njega smo otišli vidjeti dali još nešto radi u Temple baru(a neko nam je prodao foru da sve radi samo do 23, aha kak ne), i završili u istoimenom pubu,odmah iza ugla, popivši još jedno pet, šest rundi, pogađate- Guinnessa. Pa smo gledali raspjevane Irce, razgolićene Irkinje i sisatog transseksualca, sjedili za šankom i bili sretni. I gdje me tip u wc-u, kad je vidio koju majicu imam upitao, "Stiff Litlle Fingers, pa zar su ti još živi"? "Pa jesu rekoh ja, upravo sam bio na koncertu preko" smijući se paradoksalnosti situacije, da ja to objašnjavam jednom Ircu. Pa smo na polusatnoj šetnji do hostela, u dva ujutro, na svakom uglu vidjeli ekipu pijanih Iraca i još pijanijih razgolićenih Irkinja, kako doslovno ispadaju van iz raznih pubova i klubova, u sličnom raspoloženju u kojem smo bili nas dvojica(dok sam ja cugao iznešeni Guinness iz puba, a cuganje na cesti je, kakti, strogo zabranjeno). Pa smo zaključili -uštogljena zemlja, neljubazni ljudi i nemaš gdje popiti piće, jedino sreća da je sve jeftino, a i klima je dobra. Shvatili ste, bit će... Mogao bih vam još pričati o posjeti Guinnesss pivovari, o Porterhousu pivnici/pubu na 4 kata, koja proizvodi vlastitu pivu,te o njihovoj čokoladnoj pivi i janjećem gulašu, o homemade burgeru u Portobelleu i o tipu koji je naručio isti kad je vidio kako mi jedemo, o nepostojećoj rodnoj kući G.B. Shawa, o tome kako pijani Hrvati urlaju "A vetar duva..." u srcu Dublina uz svesrdno odobravanje prolaznika, o sjajnom gaža bendu također u Porterhousu koji su otpičili Gimme car od Violent Femmmesa, o tome kako sam dobio pljesak ženskog društva na izveden ples na pitaj boga koju stvar, o još jednom čaganju sa simpatičnom Irknjom u jednom drugom klubu poslije, gdje su meni i Ribafishu, čim smo ušli, dvije cure skinule jaknu i pol sata plesale u njima(poslije ih ipak dobili natrag, ja s nečijom kapom pride...)... No mislim da ste shvatili o kakvom gradu se radi, a ako baš hoćete klasičnu reportažu, nju sam napisao za novi Klik, pa ga kupite, ili barem ukradite kad izađe... No ono što je za mene esencija Dublina, je upravo ovaj koncert ( benda iz Belfasta, jeli) na kojem sam shvatio da ovom putovanju, ništa ne može poći krivo... Dublin smo osvojili, točnije on je osvojio nas... Idemo dalje... Recimo u Gabon! Sa SLF bedžom na reveru.... FINNEGANS WAKE BONUS(i novi prilozi shvaćanju neshvatljivog):  Ribafish: Što znači ovaj citat gore? DMJ: Baš ništa, uostalom kao i čitava knjiga... Ne znam zašto, ali mislim da mi je ovo najbolja fotka na kojoj se pojavljujem ikad(snimljeno na vidikovcu Guinnessovog muzeja, uz Guinness),,, |
Dublin short preview
- 10:59 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
Kako sam u gunguli, zasad samo kratki pogled na mjesto u koje nismo ušli , a možda smo trebali... Osim ovoga u Dublinu je malo toga bad naprotiv. A ponajmanje je bio to sjajan koncert Stiff Little Fingersa, o kojem će biti, kao i svim ostalim impresijama iz najotvorenijeg i najpijaneg grada na svijetu, nešto više rečeno u nadalozaćem postu... Dotad popijte pokoju.... |
Svijet u kugli
- 09:36 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
|
I sav sam kao ona staklena stvar u kojoj veje kad je pomeris Reče jednom Đole  I sad se tu postavljaju neka pitanja 1. Kak se to čudo uopće zove? 2 Što ostane od njega kad ga razbiješ(osim paramparčadi)? i at last but not at least 3. Čemu ta stvar uopće(osim što veje kad ju pomeriš)? |
Daj naspi još jednu za streljački vod
- 12:07 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
 U Titovoj Jugoslaviji(eto da se zna na koju Jugu se misli, iako svi misle na nju, obično) smrtna kazna izvršavala se streljanjem. Pri tom je bio upotrebljavan vrlo originalan štos. Naime u streljačkom vodu u kojem se nalazi između 8 i 10 izvođača najstrože kazne(kao da pucaju penal), jedan, samo jedan, (ne)sretnik u cijevi nije imao pravi metak, nego školski, odnosno ćorak. Tko je odlučivao tko od momaka ipak neće ispasti ubojica(jer onaj koji ubija, makar samo po naredbi, opet ubija pa je shodno tome ubojica zar ne? Oni iz smeđih kožnih fotelja uvijek su znali kako breme savjesti prebacati drugome) ne znam, možda su uoči čina izvačili tikete ili slamke, ili bi svaki član voda sam odabrao svoju pušku uoči streljanja, pa kom obojci a kom ćorci. E sad, zanimljiv je taj sustav koji ti ostatak života omogućava da se s šansama 1/8 (ako si streljao samo jedared), tješiš da ipak nisi ispalio metak ni u koga, pa bio i taj drugi ubojica. Dug je put od puščane cijeve do onog u kog se puca, ali ga metak prealzi prebrzo da bi se o prazninama u životu razmišljalo. Imaš cijeli život da živiš s time, pa uzmi ponuđenu šansu. Ja pak, zamišljam brkatog komandanta streljačkog voda, kako se igra boga, i dobro se zabavlja dok odlučuje kome će od ekipe dodijeliti ćorak. Što se tiče upucanog, njemu je u toj priči sasma svejedno, 7 od 8 je i više nego dosta, ionako je dovoljno da samo jedan dobro gađa. Nije lako biti član streljačkog voda. Cijeli život se zapravo nadaš, da si jedino baš ti u cijeloj priči bio potpuno nepotreban. Za razliku od tebe, svi drugi pak strahuju- da im se cijeli život ne pretvori u ćorak. Šanse nisu ni tako loše, 1/8 barem.... |