| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
 Bonnie "Prince" Billy ju je otpjevao prvi, a kasnije joj glasom koji dolazi iz bolje strane pakla završnu boju dao na, meni osobnom najboljem, American recordingu III, bog iz tog pakla, čovjek u crnom- Johny Cash. Ta je boja tuge, ako tuga želi da je bojamo. Tako kaže i naslov, a naslovima pjesama se za razliku od onih novinskih, vjeruje. Kad sam sjeban, konfuzan, zbunjen i naravno kad sam tužan, uvijek me sustigne... Well, you're my friend And can you see Many times we've been out drinking Many times we've shared our thoughts But did you ever, ever notice, the kind of thoughts I got Well you know I have a love, for everyone I know And you know I have a drive, to live I won't let go But can you see this opposition, comes rising up sometimes That is dread full imposition, comes blacking in my mind And then I see a darkness And then I see a darkness And then I see a darkness And then I see a darkness Did you know how much I love you There's a hope that somehow you Can save me from this darkness Well I hope that someday buddy We'll have peace in our lives Together or apart Alone or with our wives And we can stop our whoring And pull the smiles inside And light it up forever And never go to sleep My best unbeaten brother This isn't all I see Oh no, I see your darkness Oh no, I see your darkness Oh no, I see your darkness Oh no, I see your darkness Did you know how much I love you There's a hope that somehow you You'll save me from this darkness U jednom od postova napisao sam da je tuga nije letak da se dijeli. Pa ipak... Ne znam jeli ovdje riječ o dijeljenju osjećaja, i ne znam da li je ovo pjesma o muškom prijateljstvu, možda čak i ljubavi ili samo urušenim svijetovim i nedosanjima snovima. Manje bitno, jer ionako sve pjesme govore o tome. Bitno je samo da ta pjesma sa svojim koncentratom tuge, na mene djeluje tako da razara moju. Sjećam se jedne krasne viške noći kada sam je na discmanu slušao zapiljen u zvijezde. Ako možeš bit lijepo tužan, što je jednom u Sjajnoj sezoni spomenuo Škvorecky onda je to valjda bilo to. I zapravo, tada sam pomislio kako bi me pjesma ta pjesma mogla čuvati. Zaštitni zid od tuge. Rečenica koja se može pročitati na dva načina, i najbolje da se na oba i shvati. E sad, možda je ideja da ti pjesma bude čuvar, jednako luda kao ona kad je onaj kineski car sagradio vojsku od terakote da mu čuva stražu. A opet, vojnici od terakote nadživjeli su one prave i samog cara, pa ako ništa, svjedoče o svojoj uzaludnosti. I can see a darkness. Vidim je, i to počesto. Upravo zato se čudim kako mi iznova uspije da me pjesma ipak sačuva. Možda je napravljena od istog onog moćnog materijala kao i vojnici. Materijala kojemu je možda osnovni sastojak krhka tuga, ali je očvrsnuta glasom iz bolje strane pakla. |