Marketing
Vojnici od terakote
Bonnie "Prince" Billy ju je otpjevao prvi, a kasnije joj glasom koji dolazi iz bolje strane pakla završnu boju dao na, meni osobnom najboljem, American recordingu III, bog iz tog pakla, čovjek u crnom- Johny Cash.
Ta je boja tuge, ako tuga želi da je bojamo. Tako kaže i naslov, a naslovima pjesama se za razliku od onih novinskih, vjeruje.
Kad sam sjeban, konfuzan, zbunjen i naravno kad sam tužan, uvijek me sustigne...
Well, you're my friend
And can you see
Many times we've been out drinking
Many times we've shared our thoughts
But did you ever, ever notice, the kind of thoughts I got
Well you know I have a love, for everyone I know
And you know I have a drive, to live I won't let go
But can you see this opposition, comes rising up sometimes
That is dread full imposition, comes blacking in my mind
And then I see a darkness
And then I see a darkness
And then I see a darkness
And then I see a darkness
Did you know how much I love you
There's a hope that somehow you
Can save me from this darkness
Well I hope that someday buddy
We'll have peace in our lives
Together or apart
Alone or with our wives
And we can stop our whoring
And pull the smiles inside
And light it up forever
And never go to sleep
My best unbeaten brother
This isn't all I see
Oh no, I see your darkness
Oh no, I see your darkness
Oh no, I see your darkness
Oh no, I see your darkness
Did you know how much I love you
There's a hope that somehow you
You'll save me from this darkness
U jednom od postova napisao sam da je tuga nije letak da se dijeli. Pa ipak...
Ne znam jeli ovdje riječ o dijeljenju osjećaja, i ne znam da li je ovo pjesma o muškom prijateljstvu, možda čak i ljubavi ili samo urušenim svijetovim i nedosanjima snovima.
Manje bitno, jer ionako sve pjesme govore o tome.
Bitno je samo da ta pjesma sa svojim koncentratom tuge, na mene djeluje tako da razara moju.
Sjećam se jedne krasne viške noći kada sam je na discmanu slušao zapiljen u zvijezde. Ako možeš bit lijepo tužan, što je jednom u Sjajnoj sezoni spomenuo Škvorecky onda je to valjda bilo to. I zapravo, tada sam pomislio kako bi me pjesma ta pjesma mogla čuvati.
Zaštitni zid od tuge. Rečenica koja se može pročitati na dva načina, i najbolje da se na oba i shvati.
E sad, možda je ideja da ti pjesma bude čuvar, jednako luda kao ona kad je onaj kineski car sagradio vojsku od terakote da mu čuva stražu. A opet, vojnici od terakote nadživjeli su one prave i samog cara, pa ako ništa, svjedoče o svojoj uzaludnosti.
I can see a darkness.
Vidim je, i to počesto. Upravo zato se čudim kako mi iznova uspije da me pjesma ipak sačuva. Možda je napravljena od istog onog moćnog materijala kao i vojnici. Materijala kojemu je možda osnovni sastojak krhka tuga, ali je očvrsnuta glasom iz bolje strane pakla.
Post je objavljen 29.03.2007. u 18:38 sati.