Marketing
Daj naspi još jednu za streljački vod
U Titovoj Jugoslaviji(eto da se zna na koju Jugu se misli, iako svi misle na nju, obično) smrtna kazna izvršavala se streljanjem. Pri tom je bio upotrebljavan vrlo originalan štos. Naime u streljačkom vodu u kojem se nalazi između 8 i 10 izvođača najstrože kazne(kao da pucaju penal), jedan, samo jedan, (ne)sretnik u cijevi nije imao pravi metak, nego školski, odnosno ćorak. Tko je odlučivao tko od momaka ipak neće ispasti ubojica(jer onaj koji ubija, makar samo po naredbi, opet ubija pa je shodno tome ubojica zar ne? Oni iz smeđih kožnih fotelja uvijek su znali kako breme savjesti prebacati drugome) ne znam, možda su uoči čina izvačili tikete ili slamke, ili bi svaki član voda sam odabrao svoju pušku uoči streljanja, pa kom obojci a kom ćorci. E sad, zanimljiv je taj sustav koji ti ostatak života omogućava da se s šansama 1/8 (ako si streljao samo jedared), tješiš da ipak nisi ispalio metak ni u koga, pa bio i taj drugi ubojica. Dug je put od puščane cijeve do onog u kog se puca, ali ga metak prealzi prebrzo da bi se o prazninama u životu razmišljalo. Imaš cijeli život da živiš s time, pa uzmi ponuđenu šansu.
Ja pak, zamišljam brkatog komandanta streljačkog voda, kako se igra boga, i dobro se zabavlja dok odlučuje kome će od ekipe dodijeliti ćorak. Što se tiče upucanog, njemu je u toj priči sasma svejedno, 7 od 8 je i više nego dosta, ionako je dovoljno da samo jedan dobro gađa.
Nije lako biti član streljačkog voda. Cijeli život se zapravo nadaš, da si jedino baš ti u cijeloj priči bio potpuno nepotreban. Za razliku od tebe, svi drugi pak strahuju- da im se cijeli život ne pretvori u ćorak. Šanse nisu ni tako loše, 1/8 barem....
Post je objavljen 04.03.2007. u 12:07 sati.