SVID radio

U Zaljevski zvuk nam večeras dolazi skupina Father koja će pričati o novim pjesmama, novi bubnjar, album i ostalo. Osim razgovora svirat ćemo Father pjesme stare, novije.
A doći će i Mrtvi Kanal koji će najaviti koncert za 1. maj.




Nakon što su 2007. izdali kompilacijski album "Black Sabbath – The Dio Years" i snimili tri nove stvari s Pjevačem Ronnie James Diom, koji je preuzeo vokal od Ozzya na dva najuspješnija post Ozzy albuma Heaven and Hell i Mob Rules, Sabbathima se toliko dopalo što su snimili, točnije pjesme The Devil Cried, Shadow of the Wind i Ear in the Wall, da su odlučili snimiti cijeli album. I to s Dioom jer je Ozzy opet prolupao, nažalost na negativnu spiku, odnosno reality show. Javio se problem imena, budući se Ozzy ne želi odreći nasljedstva Black Sabbatha. iako Iommy ima prava na ime, pa je ekipa, Točnije Tony Iommi, Geezer Butler, Ronnie James Dio i Vinny Appice, iz kolegijalnosti spram Ozzya promijenila ime u Heaven and Hell, po najuspješnijem albumu s Diom.
I tako su snimili novi album The Devil you know.
Čim je izašao omot, odnosno slika imena Satan koju je napravio Per Haagensen, ekipa je popizdila i svi su rekli to je album godine.
Pa jeli?
Alum je jako dobar. To se vidi odmah na uvodnoj Atom and Evil koja nam daje presjek gotovo cijelog albuma. Dakle radi se o teškoj mračnoj pjesmi s fenomenalnim riffovima. Upravo su genijalni riffovi što karakterizira ovu ploču, oh da i totalni odlazak u doom metal. Ipak, iako Dio fantastično pjeva, ponekad pretjeruje sa svojim operetnim glasom, što zna ubiti mračnjaštvo Iommyjevih riffova. Također malo mi smeta predvidljiv aranžman pjesama, koji imaju klasičan raspored riff, pjevanje, most, refren, pa još jednom isto, pa solo, pa most pa refren i rif za kraj. To je čudno, budući su upravo Black Sabbath bili poznati po kompliciranim aranžmanima.
No kako god, svaka stva ima svoju draž i fanovi metala mogu uživati. Pogotovo u drugoj pjesmi Fear koju otvara opaki distorzirani flamenco riff. I tako se to vrti, do mosta i onda znate, slijedi refren, no ovaj nije melodičan, vać mračni i to uvjek dobro upali. Jedna od najuspjelijih stvari na albumeru, jel'.
Slijedi singl Bible Black koja počinje molovskim akustičnim introm, na tragu uspješnica Black Sabbatha kao što su Children of The Sea ili Th Sign of the Southern Cross. I onda se stvar pretvara u doom metal s ubojitim riffom.
Sve super, iako na momentima Dio pretjera sa operetnim fraziranjima.

Onda imamo pjesmu Double the Pain koja počinje bas gitarom provučenom preko flanger efekta. Nakon tog sporijeg uvoda stvar se razvija u hard rockericu srednjeg tempa.
Pjesma Rock and Roll Angel, kao što joj samo ime kaže, ima svjetlije riffove i malo odskače od tmurnih tonova što prevladavaju na albumu. Drugim riječima, to je jedna od lošijih stvari na albumu.
Onda se opet vračamo u tmurne vode s pjesmom The Turn on the Screw.
Nakon nje konačno imamo jednu pržilicu. Radi se o pjesmi Eating the Canibals. Bila bi genijalna kada me vokalna melodija ne bi podsjećala na Abba-u.
Slijedi Follow the Tears koja počinje orguljama kao iz nekog horor filma. Ima i orkestraciju koja baca na stvar Metallice Human s njihova albuma S&M. No ipak, stvar dobro zvuči i spada mi među tri najbolje na albumu.
Nakon toga slijedi druga pžilica Neverwhere i to bez Abba vokalnih linija.
Zadnja stvar je Breaking into Heavaen, za koju valja reći, kako je počelo tako završava- sporo.
Zaključak, The Devil you Know je jedan odlično isproducirani doom metal komad muzike. Zadovoljit će sve fanove Sabbatha i heavy metala, no fali mu malo više igre s aranžmanima do savršenstva.
Ipak super je što ponovno imamo Black Sabbath, makar se sada odazivaju na ime Heaven and Hell, žive i zdrave i u dobroj formi.



Šta se kuha 2. Novi album sprema i Marty Friedman, bivši i po mnogima najbolji solo gitarsista Megadetha. Album izlazi 20. svibnja i zvati će se Tokyo Jukebox. Naime tim albumom Friedman pokušava muzički dočarati život u tom velegradu.
A kad smo već kod Megadetha oni kreču na turnaju sa Slayerima, čime će ratne sjekire pokušati pokopati Kerry King i Dave Mustaine. Zanimljivo je i to što je Mustaine odbijao svirati sa antikrščanskim bendovima, a Slayeri su upravo takvi.
Dakle slušamo Megadeth i Slayer.



MT, MG i MZ šalju vam pozdrave.