SVID radio

Danas ćemo u zaljevskom zvuku ugostiti jedan od momentalno najboljih riječkih punk rock bendova Diskurz. Oni su pobjednici gitarijada, sudionici Hartere i imaju vjerno sljedbeništvo mlađe generacije Riječkih punkera.
Nakon njih, svoju najnoviju pjesmu Kate Moss predstavit će HC bend Donar Go vs Nobel.



Nakon toga Prženje etera

Večeras ćemo vam predstaviti dva genijalna nova albuma, zapravo jedan je album drugi EP. No krenimo redom prvo s novim albumom prog metal, death metal progresive deat itd sastava Opeth nazvan Wathershed.
Opeth su nastali 1990. godine u Stockholmu – Švedska. Izdali su devet albuma. Možemo reći da su miljenici metal publike, a ovaj album to svakako potvrđuje. Naime, od kada je izašao 30. svibnja ove godine, Wathershed dočekuju samo hvalospjevi metal kritike.
Album otvara melankolično melodična pjesma Coil odsvirana na dvanaest žičanoj akustičnoj gitari . Coil je ujedno najkraća pjesma na albumu, traje 3 i nešto minuta. Na njoj imamo duet s pjevačicom Natalie Lorichs, inače djevojkom bubnjara Opetha. Onako lijepa pjesma za uvod, da bi nas nakon togha prestrašilo something completely different sa svojim doom rifovoma i death glasom – pjesma Heir Apparent.
Ja bih osobno izdvojio treću pjesmu Lotus Eater. Prvo sam izbor imena za pjesmu bazira se na mitu iz Odiseje, kada Odisej and kompa dođu na otok blizi Sjeverne Afrike i tamo sretnu čudne ljude koji ništa ne rade jer im je super od žderanja Lotosa, pa se eto zato zovu Lotphagi ili na engleskom Lotus Eaters ili na hrvatskom konzumenti. Onda se dio Odisejeve kompe navuče na Lotose i odbije se vratiti doma na Itaku, a on jedva se spasi s tog ovisničkog, “boli me ono za svašta stvar” otoka.
Sad dosta edukacije, malo o pjesmi. Dakle u pjesmi se spojilo nespojivo, death metal, malo Toola, malo heavya, klasična gitara i dosta psihodelije, odnosno simfo rocka u stilu Emerson Lake and Palmera, tako da na momente stvar podsjeća na neki psiho bend iz sedamdesetih.
No ima tu malo pop momenata poput pjesme Burden, ali nju može spasiti činjenica, da ipak više naginje King Krimsonima i pjesmi Epitaph, nego, šta ja znam Paul Youngu, zapravo miljama je daleko od njega, a pjesma završava dobrim trikom tako da gitarista svira svoju dionicu na akustari, dok mu netko sa strane raštimava gitaru. Da utjecaj King Krimsona se zbilja proteže preko cijele ploče.
Onda imamo opake Floydovske harme na pjesmi Porcelain Heart. Da metal psihodelija.
Nakon nje slijedi pjesma Hesian Peel koja je ujedno pjesma s najdužim trajanjem na albumu, nekih 11 minuta.
Uglavnom album je prepun izmjena akustično – električno, tako da je preporučljiv za sve koji se ne zadovoljavaju bilo harmonijskim ili dinamičkim minimalizmom.
A album zatvara pjesma puna mračnih I prekrasnih melodija – Hex Omega.
Ocjena, pet plus.


Stoner kutak. Ah konačno, moj omiljeni bend Nebula je ovo ljeto izdao EP Heavy Psyche. Iako im je prošli album Appolo bio potpunosti rock usmjerenja sa bržim i kračim pjesmama, na Heavy Psycheu se vraćaju ponovno psiho rocku, sa sporijim i atmosferičnim pjesmama, no uz neizostavni wah – wah i flanger.
EP sadržava sedam stvari, pa bi mogao proći i kao album, no vjerojatno to nije tako odlučeno jer je Eddie Glass, gitarista i pjevač Nebule, promijenio cijelu ritam sekciju, pa će biti da se sada postepenu uvježbavaju.
Kao što rekoh, ako je suditi po EP-u, iako se po jutru dan ne poznaje, idući album bi mogao biti teška psiha, kao ovaj EP.
Zanimljiva je i geneza imena Heavy Psyche. Naime, Nebula je svirala na nakom koncertu skupa s Iggy Popom, koji je fan benda pa je poslje nastupa svratio do njih izjavivši da sviraju Heavy Psych music što ga podsjeća na stare dane Stoogesa kada je na tripu zabijao glavu u zvučnike.
Album otvara Hendixovska pjesma The Dagger iliti bodež. Onako zamislit Foxy Lady odsviranu u molu s Black Sabbatovskom forom E-Ais – Sympthom of the Universe. Oni koji kuže kuže, a onima koji ne samo ovo što sam napisao zvuči svemirski (čitaj nepoznato).
Onda ide još mračnija, ali i sporija Pulse. Tu imamo osim gitara krcatih psihodeličnim efektima i vokal preko chorusa. Total Spacey. Kad čujem tu pjesmu čudim se kako Nebula nisu poznatiji bend, a da da je tako ne bi imali retardirane figure kao Whitney, Britney, Madona, Beyonce, Ricky Martin, Michael Bolton, Tony Centinski, još stavi njih dvoje u duet, pa ti vidi.
Sva sreća što još uopće ima super muzike.
Nakon sporije Pulse, ponovno se malo ubrzava za doom rockericu Aphrodite. Tu riff neodoljivo podsjeća na riff pjesme Black Sabbatha Sweet Leaf, no može se oprostiti, jer je Sweet Leaf za stoner rock ono što je za krščane fraza “U početku bijaše riječ”.
Onda nam slijedi pomalo indijski pomalo indijanski instrumental Dream Submarine. Znate već malo egzotičnih melodija, eho u pozadini i letim, odlijepim, sve za što je psihodelija stvorena.
Pjesma In the Depth's je kao miješanje Beatlesa s Sabbathima I Hendrixom.
Nakon toga idemo na drugu stranu, odnosno još dublje u psiho rock. Pjesma The Other side je tamna poput lošeg tripa, što ne znači da je pjesma loša. Upravo suprotno, tamne harme, eho, Doors Slide gitara i nagla promjena dinamike – brrr...
Na kraju imao zanimljivu, zapravo više zajebantsku pjesmu, jednostavno nazvan outro.
A bit će još toga masu, stoga pripremite svoje zvučnike u 20 sati na 98,4 MHz ili nas slušajte preko streama.