SVID radio

Eduard Nodilo je dobio šest godina i šest mjeseci zatvora.
Naime, on je optužen da je od 1997. do 2002. počinio štetu pravnoj osobi, odnosno Riječkoj banci, današnjoj Erste Steiermarkische jer je uništavao temeljnu dokumentaciju o svom poslovanju i mijenjao iznose i evidentirao fiktivne iznose na ino bankama, a stvarne gubitke nije knjižio, već ih je daljnje transferirao kako bi ih prikrio.
Ukupna šteta koju je počinio Rječkoj banci iznosi oko 96 milijuna dolara.
Stoga je zbog sklapanja štetnog ugovora dobio maksimalnu kaznu od 5 godina, te zbog krivotvorenja isprava dobio je 3 godine zatvora. Kako mu se u kaznu računa vrijeme provedeno u pritvoru, osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od 6 godina i šest mjeseci. Osim toga na pet godina mu je zabranjen rad, u što se ne računa vrijeme provedeno u zatvoru.
Nakon obrazloženja presude Nodilo ide u pritvor, te u petnaest dana ima pravo na žalbu.
U obrazloženju presude sutkinja Ika Šarić je rekla da Nodilu dodatno na teret ide to što je nakon registriranih gubitka nastavio trgovati, te je u dnevnim izvješćima prikazivao pozitivno stanje čime je u zabludu doveo svoje nadređene, pa čak i Hrvatsku narodnu banku, stoga su članovi uprave na sastancima govorili «Opet su dečki iz deviznog napravili dobar posao.».
Dodatno ga tereti i činjenica što se u poslovanju nije pridržavao etičkog i moralnog kodeksa za dealere koji propisuje da se ne trguje ako se time nanosi šteta banci. Uz to na teret mu ide i to što je iznevjerio povjerenje kolega i koristio njihove passworde, konkretno od Mirte Vlah i Snježane Podobnik, bez njihova znanja, čime je na kraju svoje kolege doveo na optuženičku klupu.
Naime, ostali optuženi za aferu Riječka banka, Mirta Vlah, Snježana Podobnik, Ivan Štokić, Milojko Tankosić i Borislav Perožić su oslobođeni optužbi.
Mirta Vlah i Snježana Podobnik su oslobođene optužbe da su omogućile Nodilu sklapanje štetnih ugovora, jer prema obrazloženju Ike Šarić, apsurdna tvrdnja optužbe da su Vlah i Podobnik pomagale Nodilu prije nego što su u listopadu shvatile da Nodilo nešto lažira i nakon što su ga dva puta prijavile, nastavile mu pomagati u radnjama. Šarić je to popratila riječima «Da čovjek ne povjeruje».
Štokić, Perožić i Tankosić su oslobođeni optužbe da su s Nodilom skopili ugovor, te da su mu uklanjali prepreke u počinjenju kaznenog dilela i prikrivali njegovo poslovanje. Ika Šarić je zaključila da optužba ničime nije potkrijepila da su svi znali za Nodilove gubitke i njihova prikrivanja.