SVID radio

utorak | 18.30

Stephan Bodzin
Liebe Ist...
Herzblut, 2007.



Dosta gitara, došlo je ljeto. Ili – jebeš ljeto – zovem se Polpetto. Ili tako nekako.

Namirisao sam, uz kleine hilfe svojih prijatelja, drugi tehno (sva elektronika je u neku ruku tehno, da riješimo problem operativnih pojmova odmah na početku) superalbum ove godine.

Tehno mjuza na životu je nekih trideset ili više godina i sa sadašnjom revolucijom glazbene produkcije, softverima, a pogotovo pričom o internetu, više nije potrebno imati skupi studio – to već znaju i vögeln und kindern. Zbog svega toga, zbog velikog, uvijek-rastućeg broja ljudi uključenih u priču, prava kvaliteta je ili sve rjeđa ili sve luđa, jer malo je onih koji imaju za reći nešto novo u velikom moru koje se zove scena. Tip koji se zove Stephan Bodzin je pravi primjer individualca koji se svježinom istaknuo daleko iznad i ispred ostalih, barem što se plesnjaka tiče.

Stephan Bodzin (šezdesdeveto godište) proveo je mnoge godine iza vidljive fasade scene, producirajući glazbu za druge ljude, sve dok nije uzeo stvari u svoje ruke i pokrenuo svoju izdavačku kućicu u cvijeću, Herzblut. Rođen je u glazbenu obitelj gdje je njegov stari imao studio koji je sadržavao sve drangulije onog vremena (a i danas su to drangulije!) – Arp2600, Memory Moog, Polysix i ostale sprave koje današnji sobni maheri mlađe generacije znaju samo kao plug-in varijante. Sa sedamnaest kupuje svoj prvi Atari a uskoro se auf der grünen Wiese preselio u Bremen gdje je počeo raditi, između ostalog, i kazališnu glazbu.

Kako mu je brat Oliver bio dj, tako su njegove prve elektronske stvari odmah testirane na Tanzfläche, čime je u startu preskočio demo fazu. Upoznavši glazbenog istomišljenika, još jednog Olivera, ne Dragojevića nego Huntenmanna, upoznaje dugogodišnjeg suradnika i frenda. U zadnjih deset godina Bodzin i Huntenmann producirali su zajedno mnoga imena tipa Marc Romboy i Thomas Schumacher (Elektrochemie), te su remiksirali imena tipa Binary Finary, ali čak i Frankie Goes To Hollywood i Sinead O'Connor.

No, tek krajem 2004. dogodila se mala revolucija, eksplozija Bodzinovog talenta. U dvanaestom mjesecu te iste godine malo prije spomenuti Schumacher pitao ga je da mu producira projekt Elektrochemie, inače suradnju sa Schumacherovom curom Caitlin Devlin, kao i neke njegove solo stvari. Ono što je nastalo od tog Verhältnisa izašlo je na Get Physical i Spiel Zeug Schallplatten etiketama i pogodilo je scenu, kako kaže jedan kritičar, «poput bombe», jer ono što se u biti dogodilo bio je jedan novi i vrlo zanimljivi stil odnosno zvuk.

A taj zvuk je, da skratim kronologiju, prije svega poseban zbog Bodzinovog nepogrešivog osječaja za melodiju. Kako je uz starog koji se bavio eksperimentalnom glazbom (Alo! Stari mu se bavio eksperimentalnom glazbom u Njemačkoj šezdesetih!! Nikad nije bilo bolje vremensko-prostorne kombinacije za bavljenje takvim nečim!) odrastao uz vrlo široke poglede prema glazbi – Bodzin nije u svom radu ograničen skoro pa ničim. Ono što se danas zove «Bremenskim zvukom» ili čak «Bodzinovim zvukom» karakteriziraju prljavština, melodioznost koja se ne libi neuštimanosti i minimalizam – vor allem.

Tipično za Bodzina, a to se tako lijepo čuje na ovom mjesec i pol dana starom dugosvircu «Liebe Ist..» (koji u vinilnoj verziji dolazi u obliku trostruke ploče), je i vrlo rasplesana bas linija koja neprestano raste i nerijetko kroz kompoziciju preuzima ulogu glavne melodije. Tu su i bijeli šum, metalni udarci i glitch špičoke koje su često u vrlo bezobraznim, čitaj - proizvoljnim sinkopama. Njegove skladbice cijelo vrijeme «rastu», radi li on to pomoću dub melodija, otvaranjem release-a na basu, trance-astim vozilicama, tipičnim rave stani-kreni rješenjima u aranžmanu koje onda netipično produžuje ili skraćuje itd.

Zadnjih nekoliko godina zvuk tehna kakvog je proslavio Carola i ostali Talijani, ali i drugi Europljani, polako zamjenjuje tzv. minimal, koji je, kao i Bodzinova varijanta, dosta sporiji od žestine dosadašnjih dj setova glazbopuštalačkih superstarova, a samim tim i pitkiji, odnosno više tanzlich. Bodzinov minimal je emotivan, organski, koliko to programirana glazba može biti, programiran je nelinearno i uvijek je iznenađujuće maštovit.

Stephan Bodzin stvorio je svoj jedinstveni i prepoznatljivi zvuk elektronske glazbe, koji kombinira funkcionalnost i znoj klubova sa glazbenom emocijom. Glazba je to koja može iznenaditi fana četiri kroz četiri elektronike svojim außergewöhnlich rješenjima i zaista ju je teško svesti na jedan žanr ili podžanr.

Kupiti, posuditi, skinuti, ukrasti, snaći se – verbindlich – jer «Liebe Ist...» stvarno je, poslije The Field i njegovog «From Here We Go Sublime» za Kompakt, drugi najbolji elektronski album godine. Ko ne vjeruje - der Obstkuchen.

Najbolje stvari: Mondfahrt, Liebe Ist..., Turbine, Leuchkraft, Vendetta

Link: www.stephanbodzin.de

Das Wörterbuch/Rječnik:

Liebe Ist... – Ljubav Je...
vögeln und kindern – ptice i djeca
auf der grünen Wiese – sa zelenih livada (selo)
Tanzfläche – plesni podij
Verhältnis - veza
vor allem – prije svega
tanzlich – plesan
außergewöhnlich – neobično
verbindlich – obavezno

Tschus!
ek.