SVID radio

Danas je ugradskoj vijećnici održan okrugli stol o zbrinjavanju i načinu postupanja s odraslim osobama društveno neprihvatljivog ponašanja kojeg su organizirali Udruga socijalnih radnika Rijeka i Grad Rijeka.
Osobama neprihvatljivog ponašašanja se smatraju oni koji bi se u svakodnevnom govoru nazvali skitnice ili klošari. Oni su uglavnom prodali svoju imovinu u bescijenje i zapili je, ali zakonom i dalje imaju poslovnu sposobnost jer im nije dijagnosticiran nikakav psihički poremećaj.
Svi sudionici skupa su se složili da je glavni problem kako zbrinuti osobu neprihvatljivog ponašanja, ako ona sama to ne želi. Naime, kao što je izložila Mirjana Vulin iz Psihijatrijske bolnice Lopača, nije svaka osoba neprihvatljivog ponašanja psihički bolesnik, prema tome oni ih zakonski ne mogu zbrinjavati na psihijatriji.
"Postoji veliki nedostatak u zakonu koji nije točno normirao pod kojim uvjetima neka osoba može biti zbrinuta." složili su se sudionici skupa.
Fedor Dorčić iz HZZO je rekao da ponekad neki od liječnika ne žele liječiti osobe neprihvatljivog ponašanja, stoga HZZO pokušava pojedinačnim razgovorima sa svakim liječnikom postići dogovor.
Ružica Milić, voditeljica odjela socijalne skrbi je kazala da su osobe neprihvatljivog ponašanja takve postale nakon što su doživjele neki veliki lom u životu, što ih je u potpunosti promijenilo.
Naglasila je da javnost pogrešno percipira Centar za socijalnu skrb kao svemoguću instituciju. Naime, oni ne mogu preporućiti psihijatrijsko liječenje ako to neka osoba ne želi, a nije joj dijagnosticirana psihička bolest zbog koje bi se zakonski smatralo da takva osoba živi životom koji joj ugožava život. Stoga je rekla da bi prvo liječnici opće prakse trebali uputiti neku osobu na psihijatrijsko promatranje. Na to se javila jedna liječnica iz publike, koja je na svom primjeru pokazala da unatoć tome što je dala preporuku da se osoba odvede u bolnicu, policija nije mogla ući u stan i odvesti osobu u bolnicu jer je osoba to odbila.
Ankica Perhat iz gradskog poglavarstva, je rekla da se razmatra osnivanje mobilnog tima socijalnih radnika koji bi uz članove nevladinih udruga na terenu pomagali osobama neprilagođenog ponašanja. Međutim, naglasila je da mali broj ljudi želi pomoći starijim osobama neprilagođenog ponašanja, dok kod djece ipak pokazuju veću osjetljivost.

Stoga, čini se da za skitnice nema pomoći jer i liječnici i socijalni radnici govore da su nemoćni u njihovom zbrinjavanju.
Ipak čini se da je tako bolje jer kada bi stavili točan kriterij normalnosti ne bi bilo dovoljno ustanova da zaprimi toliki broj nenormalnih.

A razlog njihovom ponašanju bi se prije mogao pronaći u kapitalističkom društvenom uređenju nego u krivom duševnom uređenju.