SVID radio

utorak | 18 30

Arcade Fire
Neon Bible
Merge, 2007



Pred nekih godinu, godinu i pol, svijet je zahvatila manija dizanja u zvijezde montrealskog višeljudnog benda Arcade Fire.

No, prije nego što nešto kažem o njima, htio bih samo na trenutak skrenuti pažnju na američkog komičara Willa Ferrella.

Will Ferrell (1967.) se počeo zanimati za glumu još u srednjoj školi u Irvineu, Kalifornija, gdje je i debitirao kao jutarnji najavljivač preko školskog razglasa, obračajući se razredima mnogim glasovima. Ubrzo po završetku Sveučilišta Južne Kalifornije postaje član losanđeleske komičarske skupine The Groundlings, u kojoj su, između ostalih, svoje karijere započeli i Ana Gasteyer, Maya Rudolph i bivši članovi legendarne Saturday Night Live emisije, kao što su Laraine Newman, Jon Lovitz i Phil Hartman.

U toj komičarskoj grupi upoznao je Chrisa Kattana, s kojim je zajedno 1995. i sam postao članom Saturday Night Live ekipe. Na početku djelovanja u toj emisiji Will je okarakteriziran kao najlošiji član ikad da bi tijekom prve godine, zahvaljujući svojim sposobnostima transformacije i imitiranja, postao jedan od omiljenijih ikad. Will Ferrell je u emisiji proveo sveukupno sedam godina što je okrunio nominacijom za Emmy. Nezaboravna je njegova imitacija Georgea Busha tijekom kontroverznih američkih izbora 2000. godine.

Zajedno sa Jack Blackom, Benom Stillerom, Vince Vaughnom, Steveom Carrellom i braćom Lukom i Owenom Wilsonom, Ferrell pripada onome što su novinari nazvali The Frat Pack, referirajući se, naravno, na Old School, film Todda Phillipsa, te na nemali broj filmova koji parcijalno okuplja ovu glumačku ekipu. Ferrellovi Frat Pack filmovi uključuju nezaboravno idiotskog Zoolandera u režiji (i glumi) Bena Stillera, Anchormana (The Legend Of Ron Burgundy) u režiji Adama McKaya, remake Starsky & Hutch buddy-buddy filma (gdje Ben Stiller i Owen Wilson zamjenjuju originalne detektive iz 1975. Paula Michaela Glasera i Davida Soula), te Wedding Crashers Davida Dobkina.

Njegov stil može se okarakterizirati jedinstvenim među mnogim modernim američkim komičarima. Ferrellov humor mnogi će otpisati kao glupav i plitak, no rijetko se javlja glumac koji takvom lakoćom i vrsnošću uspijeva odrađivati samo na oko plitke kreacije. Dovoljno je samo pogledati njegovu glumu u filmu Melinda&Melinda, Woody Allenovoj «svaka priča ima dvije strane» kombinaciji komedije i drame, gdje Ferrell glumi tipičan woodyjevski lik, samim tim Woodyja, u klasičnoj pozi nesigurnog nervčika koji bi htio prevariti svoju ženu al je previše usran.

Wilf, kako ga zovu prijatelji, svoje likove sa tv-a i filmskog platna, nerijetko prenosi i u svoje javne nastupe, a jedan takav primjer ekstremnog javnog humora je i priča koju je prije dvije godine pokrenuo I-Newswire.com a koja se tiče Ferrellove navodne pogibije u paraglajderskoj nesreći. Shodno šali Ferrell se nije pojavljivao u javnosti neko vrijeme da bi na kraju ispalo da je to promotivni štos jer njegov lik u komediji The Wedding Crashers upada na pogreb lika koji je stradao na isti način.

Iako se njegove glumačke kreacije često, dakle, otpisuju, prvenstveno kao glupave ili glupe (što ni ne čudi jer se Ferrell ne libi glumiti i u takvim potpunim bezvezarijama kao što je neuspjela IQ-vrijeđajuća komedija A Night At The Roxbury (kod nas prevedena kao Prave Face) Johna Fortenberryja), lik Rona Burgundyja, voditelja vijesti iz filma Anchorman bio je toliko uspješan da je krajem prošle godine snimljen svojevrsni «nastavak» Talledega Nights - The Ballad Of Ricky Bobby, koji odlično parodira svijet vozača Nascara, američkog pandana Formuli 1.

ek

Najbolje stvari: No Cars Go (..što je žalosno jer je to njihova stara pjesma koja je svoju prvu inkarnaciju imala na njihovom eponimnom ep izdanju iz 2003., što će reći da nakon genijalnog prvijenca Funeral, kojeg nisu mogli zgaditi i ultranaporni presinzi svjetskog glazbenog tiska, Arcade Fire nemaju više ništa zanimljivo za izdivljati. Dobro, ajde, dobra je i Keep The Car Running jer podsjeća na slavu Pogreba, a sve ostalo je dosadno do zla boga.)

Link: www.willferrell.org