SVID radio

Prije 61. sjednice gradskoga Poglavarstva održane 16. siječnja 2007. godine stigao je dopis Riječkoga ekološkoga pokreta u kojemu izražavaju neslaganje s urbanističkim planom gradskoga područja Lukovići-Brašćine-Pulac zbog uništavanja borove šume na južnom vrhu brda Katarina radi izgradnje ceste i zbog neprihvaćanja primjedbi koje su iznijeli građani. Članovi poglavarstva pak ističu da je 70% primjedbi građana prihvaćeno pogotovo onih koji se odnose na izbacivanje zatvora iz urbanističkoga plana čije je izbacivanje izglasano peticijom koju je potpisalo 1272 građana.
Na terenu Lukovica, Brašćine i Pulac koji je površine 136 hektara neće se graditi višekatnice, već će se gradnja očekivanih 2 000 stanova temeljiti na obiteljskim kućama ili manjim stambenim kompleksima te će se gustoća naseljenosti s 18 stanovnika po hektaru povećati na 44 stanovnika. Stanovi će biti namijenjeni mladim ljudima i onima srednje dobi te će se graditi i mikro centar koji će sadržavati objekte uslužnih djelatnosti poput Doma zdravlja, policijske stanice, vrtića, Doma kulture i sportsko-rekreativnog centra dok će se Dom za maloljetne delikvente, zbog pritužbi građana, smjestiti na rubnom području.
Iako je gardonačelnik Vojko Obersnel istaknuo zadovoljstvo što se urbanistički planovi donose uz suradnju građana, Riječki ekološki pokret smatra da će se stambena zona graditi upravo na prostoru velike borove šume na jžnome vrhu brda Katarina koje bi bilo idealna pozicija za gradnju rekreativnoga centra, šetnice, restorane-spomen područke na riječku bitku u Drugome svjetskom ratu. Usvajanjem urbanističkoga plana, zelena površina se suzila na trokut na križanju dviju cesta veličine 30 puta 30 metara što je, smatraju iz Riječkoga ekološkoga pokreta, nedopustivo te ne vide stručne razloge zbog čega bi se gradnja cesta i stanova morala baš tamo odvijati.
Isto tako, Riječki ekološki pokret ne slaže se s gradnjom cesta previđenu urbanističkim planom te će u veljači od vijećnika tražiti neizglasavanje Gradskoga urbanističkoga plana koji se odnosi upravo na ovu točku, a i brisanje četvrte ceste koja nije prolazila borovom cestom smatraju neutemeljenim potezom pa će uz zahtjev za neizglasavanje urbanističkoga plana Gradskom vijeću priložiti i peticiju koju je potpisalo 4 500 građana.
Jedna od odluka s kojom se Riječki ekološki pokret ne slaže je i odluka da se centralni stadion s Kantride prebaci na Rujevicu. Navodno bi stadiona na Kantridi trebao imati još pomoćna dva stadiona za koja su iz Riječkog ekološkoga pokreta našli mjesto, a izjava Milorada Miloševića da je gradnja novoga stadiona jeftinija varijanta koja stoji samo 15 milijuna eura nije opravdna jer takva gradnja stadiona stoji najmanje 80 milijuna eura, a doradnja stadiona na Kantridi stajala bi mnogo manje. Izuzetna lokacija centralnoga stadiona na Kantridi mogla bi postati svjetska atrakcija, drže u Riječkom ekološkom pokretu. Osim toga na tiskovnoj konferenciji županijskog HNS održanoj 22. siječnja, stranke koja je dio vladajuće koalicije u gradu Rijeci, dožupanica Nada Turina Đurić je izrazila neslaganje s izgradnjom stadiona na Rujevici te ga smatra ekonomski neisplativim i prevelikim da bi bio popunjen bar 200 dana godišnje, što je minimum da bi stadion opravdao sredstva uložena u njega. Međutim gradska vlast, u kojoj sudjeluje i HNS, je potpisala jamstva UEFA-i da će se stadion izgraditi u slučaju da Hrvatska dobije domaćinstvo Europskog prvenstva u nogometu. Dakle, postavlja se pitanje smatra li gradska vlast da Hrvatska neće dobiti domaćinstvo, pa potpisuje jamstva da bi održala dobar odnos s Hrvatskim nogometnim savezom, ili unutar koalicije ima različitih mišljenja oko stadiona, ili su ove priče momentalno podilaženje građanima (potencijalnim biračima) koji su nezadovoljni skandalom oko gradnje dvorana za Svjetsko prvenstvo u rukometu.
Ipak vratimo se Riječkom ekološkom pokretu. Naime, često se zaboravlja da su oni bili jedni od inicijatora, uz Društvo povjesničara umjetnosti, očuvanju starih lučkih skladišta (Metropolis), koja su bila predviđena za rušenje. Grad je odbio srušiti skladišta tek nakon što je Društvo povjesničara umjetnosti poslalo dopis Mađarskom ministarstvu kulture koje je izvršilo pritisak na Grad, te je poglavarstvo odlučilo sačuvati skladišta.
Je li Riječki ekološki pokret poduzeo sve što se moglo poduzeti ne bi li se Gradski urbanistički plan poboljšao ili eventualno promijenio reći će nam Milivoj Antolović.