Sve je veći mrak u mraku,,,

EMO


"WTF?! ŠTA SI REKLA??"

To je bila otprilike moja reakcija kad sam čula što mi ta mala ima za reći.
"Ja nisam emo. Jest da sam stalno depresivna ko emo... I da se oblačim ko emo... I da slušam emo muziku, ali ja nisam emo."

WTF??!!
Tko je ovdje lud??

OK, počnimo ispočetka. Ja ovako luda kako jesam, za glazbom, naravno, odmah sam se bacila na tumačenje. Najdalje što sam do sad stigla s tim bilo je WTF??, ali sad to na stranu, i da vidimo kako stvari stoje.

Kad je glazba postala to čime je mnogi danas smatraju? Sve je postalo faking šminkerski, a to me tako ljuti! Kad vidim punkera na ulici, padne mi mrak na oči. Naravno, ne zato što ne volim punk, dapače, nego zato što nemam što drugo pomisliti. Kad vidim punkera, pomislim "yoy, koji šminker". Ironično, zar ne?
Punkeri danas ne postoje zbog glazbe, barem ne onako kako bi trebali, nego zato da bi mogli pokazati da i oni to mogu. Negdje na prijelazu stoljeća (valjda!), glazba je izgubila jedino svojstvo koje ju je držalo vrijednom slušanja - kako da se izrazim - koliko-.toliko nije bila iskomercijalizirana. Danas ne postoji više band koji se nije već komercijalizirao, a ako postoji to su obično još djeca koja ne znaju kako svijet radi, a kad-tad će i oni zaploviti vodama prodanih duša (ihih). Ističem obično, jer mi se znaju naći budale pa se vuku za slamke da bi se mogli suprotstaviti mom mišljenju.
Uglavnom... Kada je glazba postala samo usputni attachment pri preseravanju u poderanim hlačama i šarenim irokezama na glavama licemjera? Kada je glazba postala samo izgovor za pijanke i pokazivanje nove mode? Jednom je sve bilo zbog glazbe... Ona je bila ta koja je pokretala odrone u shvaćanju ljudi i različitosti. Ona je bila prva u svemu, pokreti su nastajali zbog glazbe, ona je bila medij koji je sve nosio sa sobom. Mladi su se binili protiv autoriteta i to su izražavali glazbom, a danas se izražavaju odjećom, a niti se ne bune protiv njega, već se samo "modernno odijevaju", a od glazbe ne slušaju glazbu nego misle da su face ako slušaju "što je moderno", a ne što im se stvarno sviđa. Velik dio takvih nema pojma o glazbi. Glazba je bila razlog života mnogih, a isto tako i jedini način izražavanja. Nisi morao biti glazbenik da bi se izrazio, za razliku od danas, bilo je dovoljno biti što jesi. Danas nismo što jesmo, nego smo ono što se prodaje. A oni koji se razumiju, znaju da se smeće prodaje, što bi značilo da smo smeće.

Što je to s emo glazbom?? Malo sam se bacila na istraživanje na Netu, i evo što sam pronašla: Jimmy Eat World, AFI, Alexisonfire, Brand New, Bright Eyes, Coheed and Cambria, Death Cab for Cutie, Fall Out Boy, From First to Last, Funeral for a Friend, Hawthorne Heights, My Chemical Romance, Panic! at the Disco, Senses Fail, Something Corporate, The Starting Line, Story of the Year, Taking Back Sunday, Thursday, The Used, Underoath... Poznato išta od ovoga? I zbog takvih nakaza glazba gubi vrijednost? Emo glazba nije ništa drugo do komercijala.

Depresivna kao emo?? Kad je glazba spala na duševno stanje? Odijevam se kao emo?? NO WORDS NEEDED...

Najiskrenije se nadam da će glazba jednog skorog dana opet doći na svoje, ali s tim da neće, mogu zaključiti da je nada kurva.







Nisam mogla odoljeti...

Postoje ljudi koji su jednostavno idioti. Imaju glupe, glupe fore, misle da su smiješni, iako nisu, nego su jednostavno naporni, zamorni i, ukratko rečeno, dosadni. Idu na živce svima koji imaju imalo soli u glavi, i svi bježe glavom bez obzira čim se takva osoba pojavi.
Ima više vrsta osoba s takvim poremećajem.

Neki su glupi. Ne shvaćaju osnovne stvari o životu i nemaju ni L od logike u svom šupljem mozgu. Idu nam na živce zato što:
-pričaju gluposti
-teme su besmislene
-ne znaju što da rade pa valjaju gluposti
Sve se više-manje svodi na to da ispadnu pametnije sa zatvorenim ustima. Živciraju nas svojim upadicama i pametno zaključuju da se Zemlja vrti oko Sunca, a čarape imaju rupu. Onaj dio s logikom još uvijek analiziram u glavi... Al' dobro. Da, još sam samo htjela spomenuti da se budala po smijehu poznaje, ali koliko god mi to pokušavali nekom objasniti, neki put je to preteško, besmisleno i uzaludno. Oni to jednostavno ne shvaćaju! Što je najgore od svega, oni UOPĆE ne razumiju što mi time želimo reći!!


Neki rade gluposti. Ti su još gori. U biti nisu glupi. Samo se prave glupima, iako nisu, ali izvode takve gluposti da je to strašno. Odrasli su u takvom društvu da misle da su fora i zanimljivi, u krajnjem slučaju smiješni. I jesu, ali samo među sebi jednakima. Inače nisu ni najmanje. NITI NAJMANJE. Misle da je majmuniranje stvarno zanimljivo i smiješno. Moram li spominjati da nije?

Došla sam do poante.
U društvu se moramo prilagoditi, naravno, to svi znamo. Ali neki ipak idu predaleko s tim. Prihvate osobu kakva je, bla bla... Sve je to OK, samo, čemu pretjerivanje? Čovjek je idiot, OK, toliko mogu prihvatiti, ali zašto bih ga ja morala podnositi?? U svom zasad kratkom životu imala sam samo par prijatelja s kojima sam se razumjela i bez riječi. Ali ide mi na živce kada uz osobu koju volim moram PODNOSITI osobu koja se kao parazit prikrpa na moju dragu osobu, koja ju iz nekog boga-pitaj-kojeg razloga želi blizu sebe. Recite da sam sebična, ali baš me briga (barem znam što želim).
I onda slavna rečenica:

ON JE TAKAV UVIJEK...

??????????????????????????????????????????????
Kakvo je to opravdanje???
Ne može opravdanje biti da je on takav uvijek!! Pa to je još žalosnije!
I šta bih ja sada trebala reći? "Aha, on je takav uvijek, sad mi je sve jasno i sada mi je drag i želim se sprijateljiti s njim!:)"
Ne znam u kakvom bih uvrnutom svijetu trebala živjeti da bih to mogla reći?? Ne mogu to prihvatiti, i ne mogu se s time pomiriti. To što je netko uvijek takav nije opravdanje. I točka.

Nadam se da shvaćate što Vam želim reći.

MANEKENKE


Većina ljudi koje poznajem ima mišljenje o manekenkama. Uglavnom su premršave, glupe, sigurno anoreksične i samo idu za lovom. Godinama i godinama slušam te gluposti i razmišljam na koji način bih mogla uspjeti iznijeti svoje mišljenje. I šta mi nije to palo na pamet kad sam smišljala temu za post. To me već dugo dugo muči, i sad ću si konačno olakšati dušu;). Neka se glas građana čuje! GONNNNG...


Manekenke su žene koje nastoje biti samostalne i pritom zaraditi dobru lovu. Lijepe su i nije ih strah to pokazati. Mislim da ne postoji djevojčica koja nije poželjela barem jednom biti manekenka. Ako ipak postoji takva, onda ta ima ozbiljan psihijatrijski problem osjećaja manje vrijednosti, ili su je jednostavno roditelji krivo naučili.
Djevojke danas su iskompleksirane ako imaju koju kilu viška i onda zamisle da su J.Lo i Beyonce predivne žene s zamamnim oblinama. Imam novosti za vas!! NISU!! One su jednostavno debele (žao mi je što ih ponižavam, zapravo nije, ali htjela sam reći da su mi one prve pale na pamet, nekako strše). Ako se ipak želite diviti njima dvjema, divite se njihovim drugim osobinama koje imaju (i tako svesrdno pokazuju), a ne njihovim debelim guzicama.
BIG-ASS-BITCH COMING THROUGH!
Uglavnom, djevojke zamisle da su zamamne obline seksi i divne, pa si dozvoljavaju 20 kila viška, i dalje misleći da su zgodne. Misleći to, ne pada im na pamet da nisu, te da su i dalje u društvu koliko-toliko razvijenog svijeta predmet poruge. Tako dobivamo društvo seljančica koje misle da su sa svojih cca 200 kila zgodne i one koje to stvarno jesu, a zbog prijateljstva ili nekih drugih razloga ne žele naglas reći djevoci u facu "kužiš, debela si". Iskreno, ni ja to ne govorim ljudima u facu, ali to definitivno mislim.
Najgora stvar u ovom slučaju je kad te BIG-ASS-BITCHES počnu pljuvati po supermodelima. Te su premršave, te su sigurno anoreksične, te su sigurno bulimične, te sigurno ništa ne jedu danima, te se sigurno fiksaju da bi to izdržale, te nisu vidile mrtvu kravu na tanjuru godinama... I takve gluposti. Istina je: mnoge to čine, barem za jednu sigurno znamo, ali ima ih i koje ne. Vjerovali Vi ili ne, ima ih i koje jedu redovito tri obroka na dan, i svejedno se ne debljaju. Pa ne zovu se one uzalud supermodeli, za Boga miloga. Pritom mislim na one prave, 86-61-86, 172, 50 - ako znate na što mislim, a ne na one koje postoje da bi se skinulo komplekse debelim ženama diljem svijeta. Shvaćam ja da nije svima lako zadržati prihvatljivu težinu jer se na njih više "hvata", ali nije stvar samo u tome. Pazi foru: neandertalci nisu znali što je dijeta, jeli su kad im se jelo, pa svejedno nisu bili debeli. I onda mi se nađe neka faca koja se čudom čudi zašto svi kažu da su Amerikanci ružni jer su debeli (još mi po mogućnosti i ubaci da su na televiziji lijepi). Formula je jednostavna: McChicken sa svim prilozima + prženi krumpir + sjedenje cijeli dan pred TVom i računalom = prosječni Amerikanac. Ta-da. Misterij riješen.
Hoću reći, nemam ja ništa protiv debelih ljudi, dapače, ali mirne duše i mirnog sna mogu reći Ko Vam kriv??. Zadnja stvar koju ću ikad učiniti po tom pitanju je sažalijevati debelu osobu. Ako vidim nekoga na ulici, neću pomisliti ništa, jer znam da postoji šansa da je to bolest, ali ako postoji osoba koju dobro poznajem, i znam da nije bolest u pitanju, neću se ni najmanje potruditi objašnjavati bilo što toj osobi. Nije vrijedno mojih živaca. Istina je: nije lijepo vidjeti debelog čovjeka na cesti. I mnogi će reći, ne sudi ga/ju po debljini. Ma nego po čemu? Ako vidim osobu prvi put u životu, A SVI ZNAJU DA JE PRVI DOJAM NAJVAŽNIJI, po čemu da je sudim ako ne po izgledu. Dok ne otvori usta, moj prvi dojam, je izgled. I ne samo meni, ima ih koji ne sude po ničem drugom nego po izgledu, a mislim da si malo tko može dopustiti da ga sude samo po izgledu. A i za mnoge je poslove izgled jedan od važnijiih faktora, npr. barmen, recepcioner, tv voditelj... I slični uslužni poslovi. Modele neću ni spominjati.

Što sam htjela reći ovim postom:
Cure, ne živite u zabludi! To što se neka ubojica mekog srca iz Vašeg sela usudi reći da su obline sad u modi, ili da je koja kilica viška seksi, ne daje Vam pravo da se ugojite. Niste svinje, ljudi ste, i potrudite se da na to i sličite. Razmislite samo koliko dobrih stvari vjerojatno propuštate zbog debljine: izlaske s dečkom, nježne poljupce, sex... To su stvari koje se ne propuštaju, i zašto biste dozvolili da Vas Nutella spriječava u stvarnim životnim užicima. Zamislite kako biste se samo osjećali kad bi Vam osoba ispred nosa zgrabila posao jer je ljepša. Te stvari se događaju, ako ste dovoljno pametni da živite u stvarnom svijetu. Koliko je ružnih cura stvarno dobilo lijepog dečka?


Nemojte pljuvati po modelima da biste se Vi bolje osjećale u svojoj koži i svome salu, ugledajte se na njih i barem se pokušajte potruditi da shvatite da su one ljepše od Vas (ovo je upućeno debelim curama).


Htjela sam još reći da se supermodelima divim, zato što su lijepe i bogate, a pamet im ne treba zbog gore navedenih razloga. Još kad zgrabi dobrog frajera, što joj više treba? Da ne spominjem koliko je njima lako dobiti u krevet (ali ne niti samo u krevet - ovo nije perverzno) svakog kojeg požele!


Moj osobni favorit, ne samo iz osobnih razloga:
NEKAD:
http://img403.imageshack.us/img403/8492/twiggydownload2to1.jpg
http://img204.imageshack.us/img204/5346/twiggydownload3bp4.jpg
I SAD:
http://img204.imageshack.us/img204/5656/gallerypictl9.jpg
Pogledajte slike jer su baš lijepe.


Sad mi je palo na pamet, da možda netko ne zna tko je ona. Upišite u Wikipedia, free encylopedia Twiggy i divite se. Jasno?

Ovo su slike do kojih vode linkovi gore:






Desnom tipkom na sliku, View Image. Ta-da.