Postoje ljudi koji su jednostavno idioti. Imaju glupe, glupe fore, misle da su smiješni, iako nisu, nego su jednostavno naporni, zamorni i, ukratko rečeno, dosadni. Idu na živce svima koji imaju imalo soli u glavi, i svi bježe glavom bez obzira čim se takva osoba pojavi.
Ima više vrsta osoba s takvim poremećajem.
Neki su glupi. Ne shvaćaju osnovne stvari o životu i nemaju ni L od logike u svom šupljem mozgu. Idu nam na živce zato što:
-pričaju gluposti
-teme su besmislene
-ne znaju što da rade pa valjaju gluposti
Sve se više-manje svodi na to da ispadnu pametnije sa zatvorenim ustima. Živciraju nas svojim upadicama i pametno zaključuju da se Zemlja vrti oko Sunca, a čarape imaju rupu. Onaj dio s logikom još uvijek analiziram u glavi... Al' dobro. Da, još sam samo htjela spomenuti da se budala po smijehu poznaje, ali koliko god mi to pokušavali nekom objasniti, neki put je to preteško, besmisleno i uzaludno. Oni to jednostavno ne shvaćaju! Što je najgore od svega, oni UOPĆE ne razumiju što mi time želimo reći!!
Neki rade gluposti. Ti su još gori. U biti nisu glupi. Samo se prave glupima, iako nisu, ali izvode takve gluposti da je to strašno. Odrasli su u takvom društvu da misle da su fora i zanimljivi, u krajnjem slučaju smiješni. I jesu, ali samo među sebi jednakima. Inače nisu ni najmanje. NITI NAJMANJE. Misle da je majmuniranje stvarno zanimljivo i smiješno. Moram li spominjati da nije?
Došla sam do poante.
U društvu se moramo prilagoditi, naravno, to svi znamo. Ali neki ipak idu predaleko s tim. Prihvate osobu kakva je, bla bla... Sve je to OK, samo, čemu pretjerivanje? Čovjek je idiot, OK, toliko mogu prihvatiti, ali zašto bih ga ja morala podnositi?? U svom zasad kratkom životu imala sam samo par prijatelja s kojima sam se razumjela i bez riječi. Ali ide mi na živce kada uz osobu koju volim moram PODNOSITI osobu koja se kao parazit prikrpa na moju dragu osobu, koja ju iz nekog boga-pitaj-kojeg razloga želi blizu sebe. Recite da sam sebična, ali baš me briga (barem znam što želim).
I onda slavna rečenica:
ON JE TAKAV UVIJEK...
??????????????????????????????????????????????
Kakvo je to opravdanje???
Ne može opravdanje biti da je on takav uvijek!! Pa to je još žalosnije!
I šta bih ja sada trebala reći? "Aha, on je takav uvijek, sad mi je sve jasno i sada mi je drag i želim se sprijateljiti s njim!:)"
Ne znam u kakvom bih uvrnutom svijetu trebala živjeti da bih to mogla reći?? Ne mogu to prihvatiti, i ne mogu se s time pomiriti. To što je netko uvijek takav nije opravdanje. I točka.
Nadam se da shvaćate što Vam želim reći.
Post je objavljen 10.09.2007. u 16:43 sati.