supertajni blog

Ono što je nekad u narodu bila narodna predaja, priče koje su se prenosile s koljena na koljeno, to se izgleda u naše vrijeme pojavilo na internetu. Internet je dakle taj koji je ispušni ventil za sve veće nezadovoljstvo koje u narodu vlada. Svi vidimo isto ali iz toga što izčitavamo izvodimo različite zaključke. Pa tako i oni koji su sebi nose "narodnu žicu" i komentiraju stvari na svoj, narodu svojstveni način. Na nišanu takvih narodnih predaja su dakako oni koje svakodnevno gledamo u novinama i na TV kao istaknute predstavnike jet seta i koji su godinama u javnosti doživljavani kao uzor mladima i ponos starijima. Takvima pogreške mnogi nerado opraštaju. Pa se o jednom tenisaču na internetu brzo našla pjesmica, vrlo kreativna, iako vrlo malo umjetnička.

Sam sa sobom vodim borbu, svugdje nosim sportsku torbu.
U nju stvarno puno stane i kod kuće i sa strane.
Nikad ne znaš di je slađe, nek' je torbe, nek' se nađe.
Noću dok me prati sjena, ponavljam si ta imena.
Jedna Tanja, druga Sanja, treća valjda Anja Alavanja.
Kilometar linije je zračne
do postelje nevjenčano bračne.
I obrnuto ista je daljina,
al' kod srca neka je toplina.
I alibi dobar baš je teretana, umah stižem do rentanog stana.
Ali vani nema darling, schatzi, mirno stoji jedan paparazzi.
Odma tražim palicu u mraku, koja leži tu u portapaku.
Stani, gade, da se nisi maka, biran riči, na mistu mi svaka!
Serviram na crtu kao nekad asa,
Satra san mu kameru ka staroga pasa.
Biš ća vraže, da vidija te nisan, izist ću te cilog koliko san bisan.
A i ona borša sa početka priče,
sve mi je što iman, kad već niman sriće.
Napala me draga, novinari, svako, adio moj svitu ~ odoh u Monaco!
Hrvoje Regvar 20.02.2008.


Svak svakog poznaje. Doslovce gledamo jedni drugima u tanjur. I vidimo da nekima neobjašnjivo dobro ide dok se mnogi osjećaju kao da su uvijek na gubitničkoj strani. Takvi su to spremni pripisati višoj, nadnaravnoj sili pa je tako nastala ova karikatura, oštra i ubojita.



Svi kažemo da su u nas poremečeni sustavi vrijednosti. Mnogi to i vide i shvaćaju. Ima pak onih koji to vehementno odbijaju i negiraju. Karikaturist je pak zabilježio jednu takvu scenu totalnog poremečaja sustava vrijednosti, ali i sebičnost naših "novokomponovanih" bogataša koji se brinu samo za sebe i svoju imovinu.


O pravima žena se mnogo govori ali se malo čini. Svi znamo da su žene i dalje i na poslu i kod kuće i zapostavljene i uvijek u lošijem položaju nego muškarci. U nas nikakvi zakoni i deklaracije, izgleda, ne mogu promjeniti tu žalosnu činjenicu. Pa je narod progovorio ruganjem dovodeći borbu za ravnopravnost žena ad apsurdum.


Život je sve skuplji. Monopolisti nas dave povećanjem cijena a pogotovo mnoge boli povećanje cijena goriva za njihove plehnate ljubimce. I ta pojava našla je svoje mjesto u karikaturi.


Narod je nezadovoljan, ali budući da vidi da mu nema pomoći pribjegava karikaturiranju samoga sebe. Napeto će postati kad to narodu dojadi.

Sasvim je dobro sjediti, gledati TV i uživati u izvještajima iz Njemačke gdje se, zamislite molim vas, događaju škandali slični našima, samo što to tamo ne rješavaju novine i Internet portali nego policija i državno tužiteljstvo.

Na vrhu piramide novog poreznog lanca prevara nalazi se ni manje ni više Klaus Zumwinkel(64) dugogodišnji šef Deutsche Post (njemačke pošte) blizak vladi i član cijelog niza upravnih odbora u kojima država ima suvlasništvo. Za sada mu je dokazano oko 1 milijun utaje poreza i samo plaćanje velike kaucije spasilo ga je zatvora.

Njemački tisak se dakako zgraža. Netko tko je legalno zarađivao desetljećima toliko mnogo kao taj, sad već bivši, direktor pošte, je tako pohlepan da ide utajivati porez. Ne poznaju njemački novinari naše tajkune. Recimo Mudrinića?!

No „slučaj Zumwinkel“ je samo vrh sante leda koju je policija otkrila pretragom u jednoj banci. Državno tužiteljstvo u Bochumu je potvrdilo da već vodi istragu protiv 1000 prominentnih građana Njemačke, da je izdano 900 naloga za pretres kuća i ureda, te da su do sada došli do utajene svote od ukupno 3,4 milijarde eura. Najavljuju nova hapšenja i kažu da nova iznenađenja nisu isključena.

Tako oni, Kod nas je nezamislivo takvo postupanje pravosuđa iako je lako zamisljivo da i u nas ima dosta prominentnih koji se pouzdaju da se njima ne može ništa dogoditi. Pa, vjerojatno i ne može.

A Njemačka je za nas, barem za sada, nedostižan primjer funkcioniranja pravosuđa.

Od završetka Domovinskog rata do danas, uz zločine koje su počinili pojedini pripadnici hrvatskih OS kao crna mrlja vuće se i sramota lažnih invalida i lažnih mirovina te time i svih lažiranih povlastica koje braniteljima garantira Zakon o o pravima hrvatskih braniteljima i njihovim obiteljima.

Zakon je doista predvidio mnogo povlastica koje su vrlo detaljno vezane uz stupanj invalidnosti pojedine osobe. No kako je počelo dodjeljivanje vojnih mirovina tako je počela i kružiti priča o zloupotrebama tih mirovina, o zloupotrebama braniteljskog staža, o zloupotrebama pri dodjeli stupnja invalidnosti.

Bilo je više pokušaja da se izvrši revizija svih vojnih mirovina pa tako onda i svih invalidskih ali je svaki puta sve to završilo u jednom velikom ništa. Oni kojima je nered na tom području bio u interesu, bili su vrlo dobro umreženi i znali su sve trikove kako bi se izigrale kontrole koje su obično inicirane iz kojeg ministarstva. No dok su došle na teren već je sve bilo zaustavljeno i lažirano.

Zato nikoga nisu iznenadila najnovija hapšenja liječnika, namještenika HZZO-a i HZMO-a koji su, umreženi, fabricirali invalidske mirovine a uslugu skupo naplaćivali.

No, ovo što je policija sada otkrila to je poslovično samo vrh sante leda. Zanima me da li će itko u ovoj državi imati hrabrosti i ići do kraja. Pod tim mislim na ozbiljnu reviziju SVIH vojnih i invalidskih mirovina i drugih povlastica.

Upravo čitam na teletextu HTV-a da je Županijski sud u Vukovaru osudio urednika portala vukovarac.net Damira Fintića na plačanje odštete za duševne boli obitelji bivšeg vukovarskog gradonačelnika Vladimira Štengla.

Presuđeno je da Fintić mora platiti 71.000,00 kn zbog klevete.

Kako je već poznato nepoznati bloger napisao je sporni tekst na portalu vukovarac.net. Sud za taj tekst smatra da je klevetnički i da je odgovoran vlasnik portala.

Takva presuda baca mnogo pitanja, pravnih dakako, koje se postavljaju pred vlasnike portala, ali i kod nas koji imamo blogove, jer se netko može naći uvređen i nekim komentarom koji nam promakne.

Otvara se i široka mogućnost manipulacije, prije svega državnim službama, obavještajnom podzemlju i nadzemlju. Dovoljno je, recimo meni, ubaciti na moje blogove nekoliko uvredljivih tekstova. I onda me tužiti.

Otvara se i mogućnost manipulacije i drugim neprijateljima, protivnicima itd.

Nisam pravnik, pišem ovo kao laik koji se već opekao na "pravdi" hrvatskog pravosuđa. Moramo se pobrinuti da nas ne ušutkaju. Jer i m očito smetamo!