|
Ono što je nekad u narodu bila narodna predaja, priče koje su se prenosile s koljena na koljeno, to se izgleda u naše vrijeme pojavilo na internetu. Internet je dakle taj koji je ispušni ventil za sve veće nezadovoljstvo koje u narodu vlada. Svi vidimo isto ali iz toga što izčitavamo izvodimo različite zaključke. Pa tako i oni koji su sebi nose "narodnu žicu" i komentiraju stvari na svoj, narodu svojstveni način. Na nišanu takvih narodnih predaja su dakako oni koje svakodnevno gledamo u novinama i na TV kao istaknute predstavnike jet seta i koji su godinama u javnosti doživljavani kao uzor mladima i ponos starijima. Takvima pogreške mnogi nerado opraštaju. Pa se o jednom tenisaču na internetu brzo našla pjesmica, vrlo kreativna, iako vrlo malo umjetnička.
Sam sa sobom vodim borbu, svugdje nosim sportsku torbu.
U nju stvarno puno stane i kod kuće i sa strane.
Nikad ne znaš di je slađe, nek' je torbe, nek' se nađe.
Noću dok me prati sjena, ponavljam si ta imena.
Jedna Tanja, druga Sanja, treća valjda Anja Alavanja.
Kilometar linije je zračne
do postelje nevjenčano bračne.
I obrnuto ista je daljina,
al' kod srca neka je toplina.
I alibi dobar baš je teretana, umah stižem do rentanog stana.
Ali vani nema darling, schatzi, mirno stoji jedan paparazzi.
Odma tražim palicu u mraku, koja leži tu u portapaku.
Stani, gade, da se nisi maka, biran riči, na mistu mi svaka!
Serviram na crtu kao nekad asa,
Satra san mu kameru ka staroga pasa.
Biš ća vraže, da vidija te nisan, izist ću te cilog koliko san bisan.
A i ona borša sa početka priče,
sve mi je što iman, kad već niman sriće.
Napala me draga, novinari, svako, adio moj svitu ~ odoh u Monaco!
Hrvoje Regvar 20.02.2008.
Svak svakog poznaje. Doslovce gledamo jedni drugima u tanjur. I vidimo da nekima neobjašnjivo dobro ide dok se mnogi osjećaju kao da su uvijek na gubitničkoj strani. Takvi su to spremni pripisati višoj, nadnaravnoj sili pa je tako nastala ova karikatura, oštra i ubojita.
Svi kažemo da su u nas poremečeni sustavi vrijednosti. Mnogi to i vide i shvaćaju. Ima pak onih koji to vehementno odbijaju i negiraju. Karikaturist je pak zabilježio jednu takvu scenu totalnog poremečaja sustava vrijednosti, ali i sebičnost naših "novokomponovanih" bogataša koji se brinu samo za sebe i svoju imovinu.
O pravima žena se mnogo govori ali se malo čini. Svi znamo da su žene i dalje i na poslu i kod kuće i zapostavljene i uvijek u lošijem položaju nego muškarci. U nas nikakvi zakoni i deklaracije, izgleda, ne mogu promjeniti tu žalosnu činjenicu. Pa je narod progovorio ruganjem dovodeći borbu za ravnopravnost žena ad apsurdum.
Život je sve skuplji. Monopolisti nas dave povećanjem cijena a pogotovo mnoge boli povećanje cijena goriva za njihove plehnate ljubimce. I ta pojava našla je svoje mjesto u karikaturi.
Narod je nezadovoljan, ali budući da vidi da mu nema pomoći pribjegava karikaturiranju samoga sebe. Napeto će postati kad to narodu dojadi.
|
