sunlight

29.01.2007., ponedjeljak

Nešto o iskrenosti i otvorenosti...

Iskrenost i otvorenost... što bi to bilo... da li su to samo prazne riječi koje bi mnogi željeli da pripišu sebi... ili možda da ih drugi vide takvima... Lijepo zvuče, ne može se reći da ne... svima nam je drago ako nas kao takve poznaju... Pored svih ostalih osobina koje imamo, koje nas čine to što jesmo, iskrenost je ipak ono što nas čini posebnima.

Da bi iskrenost došla do izražaja, da bismo nekoga dovoljno dobro upoznali, da bismo mogli da si damo odgovor na pitanje da li pred sobom imamo iskrenu i koliko iskrenu osobu, uz iskrenost već sam na početku spomenuo i otvorenost. Lijepo je sa nekim biti otvoren, taj osjećaj međusobnog povjerenja koji vremenom stičemo kako se sve više i bolje upoznajemo dok razgovaramo, to je možda posebnost koja karakteriše naš svaki kontakt sa bilo kime. Nekada nam i sasvim slučajni sesret sa nepoznatom osobom negdje na ulici u nekoliko trenutaka, u samo nekoliko izgovorenih riječi može stvoriti neodoljiv utisak otvorenosti i iskrenosti... a opet možda sa nekime i godine druženja i upoznavanja da ne bude dovoljno da možemo sasvim biti sigurni u iskrenost riječi te osobe. Sve je individualno, ovisi o mnogo čemu, nikada i pored naizgled velike otvorenosti, pored puno vremena provedenog skupa, pored sati i sati razgovora ne možemo biti baš potpuno sigurni u izgovorene riječi. Ali postoji nešto što je od riječi puno pouzdanije... postoji taj neki osjećaj, to neko posebno čulo koje imamo, samo ga treba znati koristiti i ne zanemarivati to što nam želi reći. Možda je to teško objašnjivo, nekima možda neshvatljivo, ali ja imam povjerenja u sopstvene osjećaje, teško da su me nekada prevarili. Korisno je što kažu, čitati između redova, jer svaka rečenica, svaka izgovorena riječ ima svoju pozadinu iza sebe, ima neku unutarnju istinu, možda ne tako odmah vidljivu i prepoznatljivu, ali ipak istinu koju nije baš tako lako uvijek sakriti. Iza riječi koje su naizgled upućene nekome drugome, zapravo najviše govorimo o samima sebi, a da toga možda nismo niti svjesni. Jer sve što kažemo proizvod je našeg sopstvenog uma i temelji se na sopstvenom sistemu mišljenja i svim informacijama koje imamo. Samo sugovornike treba pažljivo slušati i ne zanemarivati tu činjenicu, sve tada biva puno jasnije. Još ako je razgovor u živo, ako smo u prilici sugovorniku gledati u oči, posmatrati izraze lica, gledati u gestikulaciju rukama, onda se o njemu puno toga može saznati.

Da ovo što pišem ne bi zvučalo suviše sumnjičavo, reći ću nešto o svemu onome što otvorenost i iskrenost predstavlja u pozitivnom smislu. To stvarno jesu osobine koje su nam jako bitne kod osoba koje nas okružuju i ako na nas ostave pozitivan utisak, takve osobe nam jako brzo postanu jako drage. Iskrenost se odmah prepozna, a to nas onda brzo zbližava, podstiče uzajamne osjećaje privlačnosti, razvija povjerenje... jednostavno mogu slobodno reći u međusobni kontakt dodaje onaj čarobni sastojak koji prijateljstki odnos dvoje ljudi počinje da pretvara u ljubav. Jer ljubavi nema bez otvorenosti i iskrenosti. Naravno sve ovo ukoliko se radi o muškarcu i ženi, mada je otvorenost i iskrenost bitna komponenta i prijateljskog odnosa osoba istog spola.

Ponekad, a možda u nekim slučajevima i češće desi se da je netko zbog svoje otvorenosti i iskrenosti doživio i neko loše životno iskustvo. To se naravno dešava, možda bi neki rekli da se iskrenost graniči sa naivnošću i slijepom vjerovanju u svaku izgovorenu riječ... Ipak, ne cijene svi ljudi te osobine na pravi način, možda su im puno važnije neke druge osobine, možda su više okrenuti sebi samima i svojim osobnim interesima, pa se u skladu sa time i ponašaju. Ne znam da li takve osobe treba osuđivati, da li uopće imamo pravo bilo koga za bilo što osuđivati... ali neki svoj stav o tome svakako možemo imati.

U svakom slučaju, ja jako cijenim otvorenost i iskrenost, trudim se da i sam budem takav, možda se ponekad u životu i opečem zbog toga, ali ipak mislim da time puno više dobivam na sopstvenom osjećaju zadovoljstva i sreće, a svi kojima je do mene stalo, to će znati da cijene...
- 14:28 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (6)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (7)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Free Website Counter


Komentari On/Off

Nešto o meni

Ne volim nešto posebno da govorim o samom sebi, kažu da je to skromnost... možda je... da li je to vrlina ili mana, ne znam... nekada je dobro ne isticati se, pustiti drugima da sude o nama, da nas gledaju svojim očima... mislim da nije potrebno govoriti o samom sebi, neka to govore drugi, ali isto tako i naša djela, naš karakter, naša razmišljanja, shvatanja...
Ali, pošto se ipak na neki način treba predstaviti, evo reću ću da sam muškarac koji je već dobro zagazio u zreliju dob života, odavno prebacio 40... neki bi rekli najbolje godine, pa možda i jesu... sada se nekako najbolje osjećam, dosta je toga iza mene, dosta iskustava... lijepih, radosnih... ali i onih koji to baš i nisu... ipak ne mogu reći da sam nezadovoljan svojim životom, sretan sam, osjećam se dobro, osjećam se mladim... zapravo i ne brojim godine, ne obraćam pažnju na vrijeme, puštam ga neka teče... želim da u svakom danu pronađem nešto lijepo, nešto radosno, nešto što će mi učiniti svaki dan vrijednim življenja... A ovo je jedno mjesto koje mi već sada puno znači, volim da sa svima podijelim svoje misli, poglede na život, iskustva, shvatanja... jednom riječju prijateljstvo...

O sreći

Mnogi pogrešno misle da okolnosti oblikuju osobu. To nije istina. Okolnosti otkrivaju osobu. Okolnosti nas ne određuju; one predstavljaju našu jedinstvenu biografiju, sačinjenu od prepreka koje moramo prevazići, iskušenja s kojima se moramo suočiti, ali i prilika za osobno usavršavanje. Naš uspjeh, kao ljudskih bića, ne leži u materijalnim dobrima koje smo stekli ili uspjesima koje smo postigli, već u načinu na koji se nosimo s onim što imamo i suočavamo se s izazovima, kako unapređujemo svoju jedinstvenu biografiju i tranformiramo je u život ispunjen ljubavlju.
Svima nam je data mogućnost da oblikujemo svoju sudbinu, učinimo svoj život čarobnim i božanskim, oslobodimo svoju svijest uticaja ega, a kao vrhovni cilj odredimo ljubav. Ali da bismo to postigli, moramo postići unutarnju ravnotežu i sklad. Sreća nije kraj put, već početak. Zadovoljstvo doprinosi unapređenju našeg duhovnog života.
dr Vejn Dajer

Uvijek ću rado pogledati...