sunlight

13.01.2007., subota

Pa dobro... što se mora nije teško, a što je teško to se ne mora...

Hmmm..., nekada bih na nešto ovako rekao A ZAŠTO BAŠ JA... ali dobro, da ne prekidam čar ove igre, potrudiću se da ispunim postavljeni zadatak. A posebno mi je zadovoljstvo da to učinim jer mi je povjerenje i čast ukazala svima nama draga Clariss, koju izuzetno cijenim jer predivno piše...

1. Već u samom uvodu sam rekao nešto o sebi, pa da dopunim... Nikada, a posebno u djetinjstvu i mladosti nisam volio da se ničim ističem, nisam volio da budem u prvom planu, da se priča o meni... što bi se reklo bio sam stidljiv. Da li u školi ili negdje u društvu starijih kada se povede neka priča bilo mi je neprijatno ako sam ja tema razgovora... Mada nije bilo nekog konkretnog razloga za takvu moju reakciju, ali nije mi bilo prijatno slušati čak ni pohvale, često bih se tada zacrvenio... Eto, svi se kroz život mijenjamo, pa tako i ja, promijenio sam se, ali još uvijek nešto posebno ne volim da se guram u središte pažnje i razgovora.

2. Ipak volim da razgovaram, volim da se družim, volim da slušam i to aktivno da slušam sagovornike, ili da preciznije kažem sagovornice... jer da budem iskren neuporedivno više volim razgovarati sa osobama ljepšeg spola. Razgovori u muškom društvu su mi nekako površni, ne kažem da je to pravilo, ali ja imam takva iskustva... A nasuprot tome, nebrojeno puta mi se potvrdilo da su djevojke ili žene neuporedivo prefinjenije u potrazi za dubljim, životnijim, pa slobodno mogu reći i romantičnijim temama za razgovore. Naravno tema ljubavi je za mene tema broj 1, o ljubavi se toliko puno može pričati, a da se nikada ne kaže sve.

3. Ljubav..., taj nepresušni izvor inspiracije, ta lokomotiva kompozicije koja se zove život svih nas... za mene je osnovna pokretačka snaga koja mi svaki dan čini posebno vrijednim... Nekada se osvrnem i pogledam svoj život, upitam se da li sam sretan, da li sam postigao neki maksimum koji se od života može dobiti... I nisam nezadovoljan, sada sam jako sretan, ali nije uvijek bilo tako... ipak vrijeme čini svoje, ono bolno, ono tužno vremenom blijedi, a u sjećanjima ostaju samo lijepe uspomene. Te moje riječi složene u redove, mnoge od vas koje to čitate nazivate stihovima i pjesmama, zahvalan sam vam na tome, ali se pitam da li je to tako... Jer pjesme stvarno nikada nisam pisao, ako su ovo pjesme onda je to prvi put u mome životu da ih pišem...

4. I ponovno ljubav... ali želim nešto da kažem koliko mi se sviđa ta vječna tema kako sam je ja doživio gledajući film Titanik. Ne znam da li radi glumice Kate Winslet, koja mi se posebno sviđa ili radi posebnog akcenta na sve prave vrijednosti ljubavi, ali Titanik mi je posebno drag film, ne znam koliko sam ga puta gledao i opet bih ga mogao gledati. To prikazivanje njenog veličanstva ljubavi, koja pobjeđuje i nadvisuje sva materijalna bogatstva, sve titule, visoke položaje, društveni ugled... ništa od toga nije vrijedno koliko tih nekoliko dana ili sati provedenih u osjećaju iskrene, prave, čiste... LJUBAVI... za koju niti život nije velika cijena dati je...

5. Još jedna moja mala tajna koju želim da vam otkrijem... Izuzetno volim kolače... Kada sam u društvu ili u posjeti negdje i onda kako to biva ljubazno svi budemo počašćeni svime i svačime... Kavica... ne hvala... Piće neko... ne hvala... Cigarete, naravno isto ne... Ali onda kolači, e to ne odbijam... to mi je posebna slabost, tu ne znam što je dosta... Ali nemojte pomisliti da imam 100kg, nemam naravno, preko zime nabacim po neki kg viška... a otkriću vam još jednu malu tajnu, jedan ključni sastojak najboljih dijeta... pogađate nadam se... pa daaaaaaa... to je LJUBAV... biti zaljubljen i tada niti jedan problem nije nerješiv...


Što se weba tiče tu ću biti kratak:

1. Blog.hr gdje sam upoznao puno predivnih osoba

2. Neke druge stranice za upoznavanje, odakle je sve krenulo

3. Ljubimci-forum.com gdje sam isto tako upoznao meni drage osobe koje kao i ja vole pse

4. Google pretraživač broj 1

5. I nekada nostalgija.com sa koje se moglo skinuti puno predivne glazbe


Uz nadu da se neće naljutiti, a volio bih da nešto više i nešto novo kažu o sebi, štafetu predajem:

soul of love
život je duga cesta
osmijeh....
riječi tišine
Nimue

- 09:29 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (6)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (7)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Free Website Counter


Komentari On/Off

Nešto o meni

Ne volim nešto posebno da govorim o samom sebi, kažu da je to skromnost... možda je... da li je to vrlina ili mana, ne znam... nekada je dobro ne isticati se, pustiti drugima da sude o nama, da nas gledaju svojim očima... mislim da nije potrebno govoriti o samom sebi, neka to govore drugi, ali isto tako i naša djela, naš karakter, naša razmišljanja, shvatanja...
Ali, pošto se ipak na neki način treba predstaviti, evo reću ću da sam muškarac koji je već dobro zagazio u zreliju dob života, odavno prebacio 40... neki bi rekli najbolje godine, pa možda i jesu... sada se nekako najbolje osjećam, dosta je toga iza mene, dosta iskustava... lijepih, radosnih... ali i onih koji to baš i nisu... ipak ne mogu reći da sam nezadovoljan svojim životom, sretan sam, osjećam se dobro, osjećam se mladim... zapravo i ne brojim godine, ne obraćam pažnju na vrijeme, puštam ga neka teče... želim da u svakom danu pronađem nešto lijepo, nešto radosno, nešto što će mi učiniti svaki dan vrijednim življenja... A ovo je jedno mjesto koje mi već sada puno znači, volim da sa svima podijelim svoje misli, poglede na život, iskustva, shvatanja... jednom riječju prijateljstvo...

O sreći

Mnogi pogrešno misle da okolnosti oblikuju osobu. To nije istina. Okolnosti otkrivaju osobu. Okolnosti nas ne određuju; one predstavljaju našu jedinstvenu biografiju, sačinjenu od prepreka koje moramo prevazići, iskušenja s kojima se moramo suočiti, ali i prilika za osobno usavršavanje. Naš uspjeh, kao ljudskih bića, ne leži u materijalnim dobrima koje smo stekli ili uspjesima koje smo postigli, već u načinu na koji se nosimo s onim što imamo i suočavamo se s izazovima, kako unapređujemo svoju jedinstvenu biografiju i tranformiramo je u život ispunjen ljubavlju.
Svima nam je data mogućnost da oblikujemo svoju sudbinu, učinimo svoj život čarobnim i božanskim, oslobodimo svoju svijest uticaja ega, a kao vrhovni cilj odredimo ljubav. Ali da bismo to postigli, moramo postići unutarnju ravnotežu i sklad. Sreća nije kraj put, već početak. Zadovoljstvo doprinosi unapređenju našeg duhovnog života.
dr Vejn Dajer

Uvijek ću rado pogledati...