sunlight

20.11.2006., ponedjeljak

Na krilima ljubavi

Image Hosted by ImageShack.us
Da li je ljubav i sposobnost da volimo dar od Boga... da li je to poklon koji je dat samo nama... nekome možda manje, a nekome više... naravno da nismo svi jednaki, ne doživljavamo svi jednako tu čarobnu moć da od života uzmemo uvijek nešto više od običnog življenja... ljubav, taj dar od Neba moramo znati čuvati, pronaći ljubav u sebi, pronaći je i prepoznati u nekome tko nam tako slučajno ušeta u život, pokaže nam koliko život može da bude lijep, pokaže nam da svaki dan može dobiti toliko čudesno sjajan i vedar, da nam sve izgleda sasvim drugačije, da nas nosi, da nas diže, da nam koraci postanu laki, da nam tijelo nekako lebdi na krilima sreće... a noći, noći ne moraju da budu tako duge i tamne, kada ostanem sami sa svojim mislima, kada se osvrnemo na protekli dan, kada nas umor počne savlađivati, kada se opustimo i prepustimo sređivanju utisaka proteklog dana, ljubav je ta koja nam daje neiscrpnu snagu da sve što je teško nestane u trenu, a ostane taj osjećaj ispunjenosti, osjećaj zadovoljstva, ostane taj nevidljivi osmjeh na licu sa kojim utonemo u san...
Da li se nekada možda uplašimo ljubavi, da li se uplašimo da se nećemo znati nositi sa tim prejakim osjećanjima... o čemu se zapravo radi... da li se plašimo da će nam biti suviše lijepo, toliko lijepo da ćemo se izgubiti u svemu tome, da će nestati osjećaj realnosti, da će nam java izgledati kao san... Ili se možda plašimo da ćemo bez toga jednom ostati, da ćemo se morati vrati na ono prije... Da, ljubav ponekad zna i da zaboli... ali ponekad, to je tako... i sa time se moramo pomiriti... Ali pitanje je da li se unaprijed predati i odustati od potrage za pravom ljubavlju, samo zbog toga što ona nekada može i da zaboli... NE, ja se nikada ne predajem unaprijed, neka i zaboli, ali što je život bez ljubavi... ipak je život samo jedan. Malo samo hrabrosti i prepustiti se vjetru ljubavi, srce će da se uznemiri, tijelo da zadrhti, ali osjećaj je neponovljiv i vrijedi smoći malo hrabrosti, malo povjerenja u voljenu osobu, kako bi se osjetila ljepota leta na krilima ljubavi.
- 11:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (6)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (7)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Free Website Counter


Komentari On/Off

Nešto o meni

Ne volim nešto posebno da govorim o samom sebi, kažu da je to skromnost... možda je... da li je to vrlina ili mana, ne znam... nekada je dobro ne isticati se, pustiti drugima da sude o nama, da nas gledaju svojim očima... mislim da nije potrebno govoriti o samom sebi, neka to govore drugi, ali isto tako i naša djela, naš karakter, naša razmišljanja, shvatanja...
Ali, pošto se ipak na neki način treba predstaviti, evo reću ću da sam muškarac koji je već dobro zagazio u zreliju dob života, odavno prebacio 40... neki bi rekli najbolje godine, pa možda i jesu... sada se nekako najbolje osjećam, dosta je toga iza mene, dosta iskustava... lijepih, radosnih... ali i onih koji to baš i nisu... ipak ne mogu reći da sam nezadovoljan svojim životom, sretan sam, osjećam se dobro, osjećam se mladim... zapravo i ne brojim godine, ne obraćam pažnju na vrijeme, puštam ga neka teče... želim da u svakom danu pronađem nešto lijepo, nešto radosno, nešto što će mi učiniti svaki dan vrijednim življenja... A ovo je jedno mjesto koje mi već sada puno znači, volim da sa svima podijelim svoje misli, poglede na život, iskustva, shvatanja... jednom riječju prijateljstvo...

O sreći

Mnogi pogrešno misle da okolnosti oblikuju osobu. To nije istina. Okolnosti otkrivaju osobu. Okolnosti nas ne određuju; one predstavljaju našu jedinstvenu biografiju, sačinjenu od prepreka koje moramo prevazići, iskušenja s kojima se moramo suočiti, ali i prilika za osobno usavršavanje. Naš uspjeh, kao ljudskih bića, ne leži u materijalnim dobrima koje smo stekli ili uspjesima koje smo postigli, već u načinu na koji se nosimo s onim što imamo i suočavamo se s izazovima, kako unapređujemo svoju jedinstvenu biografiju i tranformiramo je u život ispunjen ljubavlju.
Svima nam je data mogućnost da oblikujemo svoju sudbinu, učinimo svoj život čarobnim i božanskim, oslobodimo svoju svijest uticaja ega, a kao vrhovni cilj odredimo ljubav. Ali da bismo to postigli, moramo postići unutarnju ravnotežu i sklad. Sreća nije kraj put, već početak. Zadovoljstvo doprinosi unapređenju našeg duhovnog života.
dr Vejn Dajer

Uvijek ću rado pogledati...