27
utorak
ožujak
2018
Kriva kava, draga...
Opet nisam ništa rekla. Ali ovo je zadnji put što nisam. Kava. S hladnim. Mlijekom. Neću s toplim jer mi je fuj. S hladnim popuni okus. I nisam dobila tu kavu badava. Za svojih 8kn imam pravo dobit ono što tražim. Dobijem prljav stol, prljavu pepeljaru, šalica je upitna... Pa bar mi kavu daj kakvu tražim, saslušaj gosta pa onda flertuj s drugim gostima koliko hoćeš.
komentiraj (0) * ispiši * #
Još jedno pusto sjećanje
Bez ikakvog razloga se sjetih te blatnjave nedjelje... nakon nekih sedam mjeseci braka udario je moje zlato... znam koliko iscrpljuju njeni tantrumi, ali nije imao pravo na to. Nakon njihove uzajamne simpatije od prvih dana kad smo se sretali na ulici, koja je s vremenom sve više jačala, malo je reći da sam bila potresena. Pokupila sam je i izvela van, bez da kažem kamo idemo, a on nije pitao. Padala je kiša i bilo je prilično hladno, bila sam trudna i uplakana, moje zlato zbunjeno. Nije ni provirio kroz prozor za nama, niti nas potražio, a sad mi je tek jasno da ga nije bilo ni briga.
komentiraj (0) * ispiši * #
12
ponedjeljak
ožujak
2018
Proljeće je stiglo, a ja u sobi živim...
Ma ne, to su samo stihovi pjesme iz moje rane ml
komentiraj (0) * ispiši * #
07
srijeda
ožujak
2018
Pa bome i hoću
Stvarno je zgodno kad ti muž kaže da odje*eš. Kao neću ja njega više je*at s tim. Pa nisam ja okolo tražila tuđe nježnosti i ismijavala svog bračnog druga. Dobro je to što me s vremenom zabole patka šta će, kom će i kuda će. Nadam se samo da će kreten pokupit sifilis.
komentiraj (2) * ispiši * #
05
ponedjeljak
ožujak
2018
Mjerilo savršenstva
Očekivao bi čovjek da će se to očitovati u razini brige za djecu, ili u tome kako dobro kuham, ili kako raspolažem novcem... lomila sam se da spremim zimnicu, prala krastavce dok nogom guram kolica samo da još malo odspava... Svaki dan bi ručak čekao na stolu kad on dođe s posla, kuća bi možda bila zabacana dječjim igračkama i odjećom, ali je bila čista, kao i djeca... Odjeća oprana, ispeglana, složena... Pa daj malo uzmi djecu i pusti ga da odmori... Pa noću uči i ustaj bebi kad konačno legneš... Pa se zapustiš samo da to sve stigneš...
Nisam se nikad šminkala, jer nisam htjela, nisam znala, nisam imala kad... Nisam kupovala lijepu odjeću jer mi je bilo žao novca... Svu ušteđevinu uložila u kuću, njegove plaće niti sam vidjela, niti sam od nje išta dobila, a tako ni djeca... I onda mi kaže da ja samo trošim kad je račun u trgovini 400kn... Mojih 400kn, a kupljene pelene, mlijeko, hrana...
Misli sam o svemu pa si kriv kad nešto zaboraviš...
Budi ignoriran kad imaš problem i kad ti je teško i kad živčaniš zbog svega...
A savršena je bila neka druga... neka ljepša i sređenija... sav trud i sva požrtvovnost svijeta ne mogu konkurirati tankom struku i velikim grudima.
komentiraj (0) * ispiši * #
28
srijeda
veljača
2018
Zar je pogrešno tražiti više?!
Ne više love ili više bilo čega materijalnog, nego ono... Jel to to? Jel to život? Volim svoju djecu više od ičega na ovom svijetu, volim i muža, i ovu kuću, i sve ovo... Al ne mogu se pomirit s time da je to život - kuhanje, pranje, čišćenje, mijenjanje pelena, pisanje zadaća, smirivanje plačeva i njegova šutnja na sve naše razmirice... Neka je to 99% života, ali želim taj stoti dio za nešto drugo, novo...
Jesam li možda idiot jer želim malo iskrenosti, neki stvarni odnos... Jer želim malo dosljednosti? Jer želim dobiti onoliko koliko sam uložila? Jer ne želim ustajati svako prokleto jutro i uz prvi gutljaj kave razmišljati o tome zašto mu je, uz sav moj trud, trebala druga?
komentiraj (0) * ispiši * #
27
utorak
veljača
2018
Nadam se da nećete...
Nadam se da moje kćeri nikad neće proći mojim putem. Da se neće smrzavati kao ja sad na autobusnom kolodvoru zbog prokletog fakulteta, da neće žaliti za ovih pola sata čekanja koje je moglo biti utrošeno na spremanje večere ili pokazivanje zadaće. Da navečer, kad se približi vrijeme za spavanje, neće imati dvojbe oko toga da večeras spavaju ili da uče. Da neće nakon naizmjeničnog listanja po knjigama, internetu i skriptama i trčanja po stepenicama da smire malo jednu pa malo drugu bebu, ujutro ustati napola sposobne za sve što nosi dan. Da neće razmišljati isplati li se to sve.
I da neće za sve proklinjati mene.
komentiraj (0) * ispiši * #
