Očekivao bi čovjek da će se to očitovati u razini brige za djecu, ili u tome kako dobro kuham, ili kako raspolažem novcem... lomila sam se da spremim zimnicu, prala krastavce dok nogom guram kolica samo da još malo odspava... Svaki dan bi ručak čekao na stolu kad on dođe s posla, kuća bi možda bila zabacana dječjim igračkama i odjećom, ali je bila čista, kao i djeca... Odjeća oprana, ispeglana, složena... Pa daj malo uzmi djecu i pusti ga da odmori... Pa noću uči i ustaj bebi kad konačno legneš... Pa se zapustiš samo da to sve stigneš...
Nisam se nikad šminkala, jer nisam htjela, nisam znala, nisam imala kad... Nisam kupovala lijepu odjeću jer mi je bilo žao novca... Svu ušteđevinu uložila u kuću, njegove plaće niti sam vidjela, niti sam od nje išta dobila, a tako ni djeca... I onda mi kaže da ja samo trošim kad je račun u trgovini 400kn... Mojih 400kn, a kupljene pelene, mlijeko, hrana...
Misli sam o svemu pa si kriv kad nešto zaboraviš...
Budi ignoriran kad imaš problem i kad ti je teško i kad živčaniš zbog svega...
A savršena je bila neka druga... neka ljepša i sređenija... sav trud i sva požrtvovnost svijeta ne mogu konkurirati tankom struku i velikim grudima.
Post je objavljen 05.03.2018. u 09:27 sati.