Još jedno pusto sjećanje

Bez ikakvog razloga se sjetih te blatnjave nedjelje... nakon nekih sedam mjeseci braka udario je moje zlato... znam koliko iscrpljuju njeni tantrumi, ali nije imao pravo na to. Nakon njihove uzajamne simpatije od prvih dana kad smo se sretali na ulici, koja je s vremenom sve više jačala, malo je reći da sam bila potresena. Pokupila sam je i izvela van, bez da kažem kamo idemo, a on nije pitao. Padala je kiša i bilo je prilično hladno, bila sam trudna i uplakana, moje zlato zbunjeno. Nije ni provirio kroz prozor za nama, niti nas potražio, a sad mi je tek jasno da ga nije bilo ni briga.