u petak se je održala deseta jubilarna humanitarna utrka za sportsku mladost "homo si teć" u kojoj je ove godine po lijepom vremenu nastupilo po nekim procjenama i preko 10 000 trkača svih dobnih uzrasta...trčalo je i mlado i staro,brzo i sporo,vrištavo i senilno....i svi smo bili pobjednici,jer opet je pobijedilo veliko srce riječana!
prije starta se svađam sa debilnim recepcionerom hotela "bonavia" jer mi ne dopušta da odložim na recepciji torbu sa stvarima za vrijeme trajanja utrke.pronalazim ostatak ekipe sa fakulteta i svi u znak raspoznavanja stavljamo kape na glave.moja je kapica pederski roze boje sa šiltom veličine osrednje tende i leptir mašnom.u kombinaciji sa sponzorskom majicom svezanom u čvor ispod koje mi viri dlakava škemba izgledam kao jeftina drolja!krećemo.............

na startu je gužva veća nego u gradskom autobusu tako da se mi sa začelja laktarimo u mjestu i psujemo gamad koja nam gazi po nogama.neki tek oprištavjeli klinci se odlučuju napraviti malo šaljivi pa namjerno postavljaju nogu snježani koja zakonom gravitacije nosom ljubi pod rasuvši se nasred korza koliko je duga i široka.kakva greška!snježa mu je zveknula takvu edukativno odgojno zidarsku da mu je zvonilo u uhu žešće od kanpanela sa katedrale svetog vida.ma kakav jetiš bajrami,nitko ne udara kao snježa!

na slici:jelena ko dvorska luda,boca sa sombrerom,sumohrvat sa svojom pederskom rozom šiltericom i jedna trećina petra
trčimo brzinom cvjetanja filodendrona u vrijeme suše tako da nas prestiže sve što hoda uključujući i sedmogodišnjeg shewchenka.
boca,snježa i jelena se odlučuju za kraću varijantu utrke dok petar i ja optimistično krećemo na puni krug u iznosu od 6885 metara.na trećini staze zaključujem da će se slijedeći jedanaesti maraton održati meni u spomen jer sam na najboljem putu da poberem infarkt,makar mi niti petar sa jezičinom isplaženom do kvadricepsa ne ostavlja dojam svježine.uspuhani smo i crveni u licu poput onog klinca kojem je snježa zalijepila kroše.
milimetar prije vješanja bijele zastave u znak predaje i odustajanja prestižu nas sise veličine osrednjeg planetoida koje mi daju dodatnu snagu.ubacujem u warp 7 i ostavljam iznemoglog petra razmišljajući kako dotična natjecateljka ne nokautira sama sebe tim preglomaznim vimetom prilikom trčanja.eat my dust suckers.....
ulazim u cilj četveronoške,odmah nakon metuzalema sa infuzijom u veni, sa kalendarskim zaostatkom za pobjednikom i muskulfiberom u svakom jebenom mišiću uključujući i očni kapak.

himna naše malonogometne ekipe je:
ekipa smo religiozno čista
sve ateist do ateista
i ne znamo mi baš
"zdravo marijo" i "oče naš"
a naš je moto:
nikad trijezan
ni obrezan
driblingom u stilu safeta sušića,nekadašnje velike zvijezde yu-fudbala,oslobodio sam se protivničkog igrača na lijevom krilu.driblingom prilikom kojeg mi otpada komad kartona kojim sam popunio rupu na džonu u svrhu spriječavanja bliskog susreta između čarape i tabana sa jedne i asfalta sa druge strane.po modelu"tko doda govno" odjebavam suigrače i krećem u solo akciju razjebavajući teoriju o nogometu kao kolektivnom sportu.da sam kao klinac bio ovoliko sebičan i da sam kojim slučajem dobio vodene kozice više ih niti jedno dijete ne bi imalo.jureći prema protivničkom golu slinim od sreće poput izgladnjelog psa pred izlogom mesnice.vidim samo gol i sebe na sutrašnjoj naslovnici lokalnih novina.nalijećem na nekog drvosječu prerušenog u fudbalera koji me faulom za haag,a ne za žuti karton spaja sa asfaltom i zaustavlja na mojem putu prema zvijezdama.spremno se dočekujem na kičmu i vratni kralježak i ateriram u jedinu lokvu vode na terenu.
ŠPLJAAAAASSSSS!!!!!!!
mokar sam do gole kože,a roba natopljena vodom teška kao mlado od kombajna.pogledavam prema sudiji koji dosuđuje samo aut pružajući mi ruku pomažući da se ustanem.
koji će mi kurac tvoja ruka,mogu se i sam ustati.....promrmljao sam sebi u bradu,ali izgleda ipak koji decibel preglasno.
fijuuuuuuuuuu!!!!!!zafućkao je u zviždaljku poput nagluhog otpravnika vlakova sa kapacitetom pluća olimpijskog bazena.
dvije minute isključenja zbog psovanja!ovo je katolička liga malog nogometa i psovanje nije dozvoljeno!
a jebiga,nisam znao.......
fijuuuuuuuuuu!!!!!!još dvije minute kazne........
prijavio sam se s ekipom iz eesteca(Electrical Engineering STudents' European assoCiation)za katoličku ligu malog nogometa koja se svake druge subote igra na igralištu selezijanske gimnazije.

kao što se vidi iz priloženog psovanje je strogo zabranjeno,a bogohuljenje se kažnjava direktnim crvenim kartonom i novčanom kaznom od 20 kuna.ako u slijedećim utakmicama ne odigram sa hanzaplastom preko gubice,mogao bi do kraja prvenstva upasti u žešće dugove i biti deložiran od strane vatikana zbog nemogućnosti vraćanja istih.
iako je prvenstvo tek na početku mogu sa sigurnošću tvrditi da smo već deklasirali konkurenciju u jednoj kategoriji......broju ateista u ekipi!!!prije početka svake utakmice se na centru moli "oče naš" i "zdravo marijo" koje pola nas nema pojma tako da svi nešto frfljamo i otvaramo usta poput degeneričnih šarana na suhom.neka na slijedećem sastanku stave na glasanje prijedlog o čitanju molitve sa blesimetra kao na karaokama jer inače postoji velika bojazan od udarca groma ne nekoj od slijedećih utakmica.čak je i pokušaj križanja prošao tragikomično jer sam zapetljao strane tako da se na kraju nisam niti prekrižio nego prerombio.
BERO:baš smo jučer pričali o tog ligi... katoličkoj.. jelte... čuo sam čak da nakon nekog broja psovki, nazovimo taj broj X, cijela ekipa nogometna bude diskvalificirana, pa sam ja kategorički odbio sudjelovanje u istoj jer ak nemrem poslat nekog u tripičkematerine, kurac, ako se lopti ne mogu obratiti sa kurvetino gadna ili pak suparničkom igraču davati nadu da ću mu sa rođenom majkom upoznati psa, a glede jebanja.... e jebem ti ja onda takvu ligu. mislim.... kaj onda veliš? navodno niti "kvragu" ne smiješ reći. o isustatiboga!!!!!
recimo:
- uh! pao sam! al ne marim za to. bog će oprostiti protivničkom igraču što je nesmotreno gurnuo lakat u moj pleksus.
- oh! umalo sam pogodio gol. al ne marim za promašaj. to mene bog iskušava i stavlja pred mene još veće izazove
- hmmmm.... sudac nije vidio prekršaj na meni! ne marim za to! sigurno bog ima neki plan za mene zbog čega ću sad prešutjeti to u potpunosti

lijevo,desno nigdje moga stana
oj ulico alaj si pijana
uvijek učim noću!nitko me tada ne drka na mobitel,nitko ne baulja po stanu,nitko.......od kada su nam ukinuli porno kanale više mi ni tv ne odvlači pažnju tako da niti stvaralačku pauzu ne upotpunjavam bacanjem drkice praveći od ruke pizdu,a od kurca budalu.noću imam svu koncentraciju usredotočenu na knjigu uz potrebnu tišinu koju eventualno naruši prduckanje radioaktivnog goluba pismonoše iz podkrovlja ili škripa guma nekog lokalnog heroja ulice.
sa količinom kave u sebi dostatnom za napuniti bazen olimpijskih dimenzija borim se sa nekom usranom matematikom koja mi je razumljiva koliko i svahili na šatrovačkom.pogleda tupog od nekuženja krećem prema wc-u na ritualno zapišavanje daske,pločica,veš mašine.....
prilikom pišanja sam ugledao njega.... svog pišulinca!provirio je ispod trbuha nakon duuuuugo vremena,što je ujedno najbolji znak da sam smršavio.doduše,provirio je samo sa prvih 17 cm,onako prestrašeno poput vojnika u nekom rovu na prvoj liniji fronta,ali je provirio.
SMRŠAVIO SAM!,SMRŠAVIO SAM!....urličem od sreće poput mornara koji sa vrha jarbola ugleda kopno nakon poduljeg zajebavanja po oceanu.
s osmijehom od uha do uha vraćam se učenju ne uzrujavajući se zbog zapišane nogavice.ubrzom počinjem kljucati zbog nespavanja poput izgladnjelog pileta pa odlučujem napraviti pauzu uz laganu šetnjicu na sviježem zraku.
nailazim na vidno pijanog starijeg čovjeka koji mi teturajući prilazi zakopčavajući šlic nakon zalijevanja obližnjeg grma i suženog vokabulara žica cigaretu.
objašnjavam mu da ne pušim i upozoravam ga da iznad oka ima rasjekotinu iz koje krvari.očigledno mi ne vjerujući prelazi rukom preko čela i onda tupim pogledom primjećuje krv na 2 kažiprsta desne ruke.da se ne bi rastavio na proste faktore daljnjim padovima na putu do kuće nudim mu svoju pratnju.ionako nemam pametnijeg posla:)
krećem se uz njega brzinom silovanog jazavca pridržavajući ga za rukav i moleći se svetom jeronimu da ne naiđe murija kojoj bi morao objašnjavati šta radim usred noći sa pijanim starcem razbijene arkade.nakon pola sata i prijeđenih pedesetak metara zaustavljamo se ispred račvanja puteva gdje postaje očigledno da on u stvari nema pojma gdje ide.
promrmljao je da živi iznad dispanzera i da krenemo putem koji tamo vodi??????????
slažem upitnik iznad glave i pokušavam mu objasniti da na gornjoj vežici uopće nema dispanzera.
al jebe lud zbunjenoga.....nastavio on mene uvjeravati da ima dispanzera,a ja poput njurgavog trogodišnjaka koji nije dobio željenu igračku urlam da nema.......
ima!
nema!
ima!
nema!
čovječe,na vežici te u ovo doba eventualno mogu poslati u dispanzer,ali izgrađenog dispanzera nema!!!!!!!!!!kao što nema ni mozga u mojoj fudbalerskoj glavi kada se prepirem usred noći sa pijanim starcem umjesto da učim za ispit!
molim ga da mi pokaže osobnu pa da sam saznam njegovu adresu.grizem usnicu do krvi od muke jer mi homo konjakus umjesto osobne karte vadi karticu od bankomata.imaš više sreće nego pameti,mislim si ja,kad od cijele vežice ti naletiš na poštenog.to ti je kao da sa povezom preko očiju ušetaš u starački dom prepun ocvalih babuskara i uhvatiš za sisu vesnu pisarović.iznervirano mu čupam novčanik iz ruku i na osobnoj čitam adresu ne vjerujući svojim očima:antuna jebenog španca.....
pa to je na drugom kraju grada,retarduse jedan!!!!!u susjedstvu nebodera one moje bivše,jebala te ona(ako je opet ne boli glava).ma jebo te i cijeli dispanzer i antun španac osobno.od muke tučem glavom u prometni znak.na žalost svojom,a ne njegovom.......

cijeli tjedan se u mom kvartu nije dogodilo ništa ozbiljnije.monotonija i učmalost su se uvukli pod kožu tako da je vežička svakodnevnica postala interesantna poput slušanja "vodostaja rijeka" .nitko nije prebijen,nitko nije opljačkan,nitko...čak ni kontejneri za smeće već dugo nisu zapaljeni pa pušteni po nizbrdici na potezu od toplane do osnovne škole....
i onda,odjednom...svjetlo na kraju tunela,stigla je informacija da je crkva odlučila graditi crkvu.(mislim crkva kao institucija odlučila je graditi crkvu kao građevinu.ne, nije ova plavuša što čuči zarobljena u mom fudbalerskom tijelu pomislila da je crkva poput amebe diobom odlučila povećat broj svetišta).tu bi kao sve trebalo štimat:gradi se crkva,hrvati su pobožan narod,penzioneri neće morat hodočastit do najbliže crkve niti 200 metara,kapnut će koja kuna i ovom i onom,ali.....
na gornjoj vežici već postoji crkvica.dobro,nije sad baš bazilika svetog petra,ali je crkvica.biskup lije krokodilske suze ožalošćen jer treba izgraditi veliku crkvu,a ova postojeća im je ispunjena poput mojeg seksualnog života u posljednje vrijeme.kao da NK "lučki radnik" iz fildžan lige ide graditi novi stadion za 50 000 ljudi jer im je ovaj premalen.a to što lučki gleda 3 pijanca,4 nadobudna roditelja koji se još uvijek nadaju transferu svoga sina u real madrid,1 novinar kojemu je to posao,stado ovaca sa obližnje livade i eventualno netko tko zbilja nema pametnijeg posla u životu nema veze...ma još bi to vežičani nekako i provarili,ali crkvu su odlučili graditi ni manje ni više nego na jednom drugom svetištu,vežičkom parkiću.
tu provodim dane izvaljen poput truta na jednoj od klupica,tu sam prvi puta ljubio,prvi puta se potukao, kao klinac aterirao sa tobogana na glavu,smijao se,plakao....nedam vam svoju oazu mira,nedam bagerom i betonom na moje uspomene,nedam....mater vam.
dosta mi je i svih onih policajaca,specijalnih policajaca,policajaca u civilu i ostalih srodnih zvjeri što ko muhe oko govna kruže oko našeg parkića.jebem vas glupe,koliko ste me puta legitimirali već ste mi jmbg mogli napamet naučit.
u nama je prokuhalo kao u ekspres loncu,pa smo se svi složno propeli na zadnje noge rigajući vatru,pokušavajući u zadnji čas spriječiti da nam od voljenog parkića ne naprave vatikan.kad su mogli srbi u kninu,mogu i hrvati na vežici dignut balvan revoluciju.vođa ustanka je beco koji nas je poveo u bunu poput matije gupca nekad.fudbaleri i svi budući kandidati za big brother,matija gubec vam je onaj što je digao nadrkane seljake na ustanak protiv franje tahija i na kraju završio raščerečen sa užarenom krunom na glavi.samo,ovaj suvremeni se neda razapet tako lako jer je krupan u tolikoj mjeri da i ja kraj njega izgledam kao bulin pokraj boće.ovo sada će biti urbana seljačka buna.ne mogu vjerovati da sam ovo napisao.pazi,urbana seljačka buna.kakva kontradikcija.možda budemo inspiracija za nastavak opere,guBECO beg:)
krenuli smo sa potpisivanjem peticija,osvanuli u nekoliko dnevnih novina,gostovali na radiju i televiziji......
ali,pojeo vuk magare.....ne treba biti nostradamusov rođak,znati gledati u kuglu ili proricati budućnost iz zrna riže da bi se saznao epilog ove naše borbe protiv vjetrenjača.crkva će se sigurno početi graditi.u početku će nas gubeco beg povesti u nekoliko gerilskih akcija protiv mehanizacije izabrane građevinske firme.sipat ćemo zaklonjeni mrakom šećer u rezervoare,krasti naftu,izvesti nekoliko samoubilačkih zalijetanja skateboardom na bagere.....onda će uslijediti nekoliko pendrekanja od strane organa reda i par neprospavanih noći u jednoj od ćelija okružog zatvora.crkva će se na kraju izgraditi,a mi ćemo biti protjerani poput indijanaca u rezervate.u rezervate u kojima nas neće više štititi krošnje drveća od radoznalih očiju drugova u plavom.pa će uslijediti još malo pendrekanja jer će biti hapšenja zbog pokojeg pronađenog jointa.
na kraju ćemo se opet svi naći u stanici i kao jedan zapjevati:
samo nemoj,nemoj po glavi
druže plavi
i pomoliti se onom istom bogu da promaše bubrege:)

pametna glava onaj miroslav radman!sa svojim je suradnicima, među kojima i tri hrvatske znanstvenice - Ksenijom Zahradka, Deom Slade i Mirjanom Petranović, otkrio da je bakterija Deinococcus radiodurans razvila sposobnost "preživjeti smrt". Naime, ekstremna zračenja i dehidracija pokidaju DNA svake stanice u stotine malih komadića, što je smrt za svaku stanicu. No, jedino je bakterija Deinococcus radiodurans "naučila" kako složiti natrag u korektnom redoslijedu svih stotinjak fragmenata svoje DNA.mogao bi slijedeće godine fasovat nobelovu nagradu.nešto mi smrdi da će onda naši susjedi sa druge strane barikade iskopati nekog njegovog pretka koji je bio pavoslavni svećenik ili tetku po šestom koljenu koja je bila pjevačica narodne glazbe i na osnovu toga ga bezuvjetno proglasiti srbinom i velikim navijačem crvene zvezde:)
kad sam već spomenuo crven zvezdu da se malo nadovežem na priču.....
zvao me neki dan prijatelj i zamolio za uslugu.ako mogu umjesto njega ići u HEP(za sve fudbalere, oni što iskapčaju struju:))) )i preko student servisa obavit jedan poslić.uglavnom,trebalo je preselit neke papire iz jedne u drugu kancelariju.dakle,jedno 3,4 sata posla+šta će oni pisati da smo radili 10 sati. i eto ga 50 eura,a ni oro ni kopo.pristao sam čisto da malo ubijem monotoniju trutovskog izležavanja u hladovini klupice lokalnog parkića.
naravno,već u startu trebalo je preseliti 3 prostorije iz prizemlja.jednu samo premjestiti nekoliko koraka ,a druge dvije na 3. kat.u ovoj prvoj rade dvije isfrustrirane foke od jedno 40 godina,sa idejom da su svi problemi svijeta srušeni baš na njihovu grbaču .s time da je bitno da jedna od njih ima ogromno vime.mislim,još bitnije je da njih dvije rade u 10 metara kvadratnih,a već 15 godina ne pričaju jedna sa drugom:)))))čak štoviše,između svoja dva stola su postavile ormare da se niti ne gledaju.meni je iskreno ova sa većim sisama bila simpatičnija:))))barem dok nas nije počela driblati sa svojim željama.te pomaknite mi stol malo ovamo,pa možda bi ipak bilo bolje malo ovamo...a ako biste stavili pod ovim kutem onda ovu kurvu uopce ne bi mogla vidjet,te.....mislim ono,je da imaš velike cice i vjerovatno bredavice promjera frizbija,ali i ovaj stol ima veliku kilažu.zato se odluči ženska glavo jer će mi kičma otići u kurac.
druga prostorija je vlasništvo cvele delije.proćelavi tip u ranim pedesetima koji je toliko fasciniran zvezdom da mu je cijeli ured obljepljen raznim crveno bijelim(ili da kažem crveno belim) ukrasima.na vratima kancelarije mu piše velikim štampanim slovima... ŠTA MI NEDAŠ KAD SAM ZVEZDAŠ.ima uokvirenu plaketu za naj deliju,crveno belu zvezdinu loptu,ulaznice sa zvezdinih utakmica i još štošta.dobro da i zidove nije ofarbao crvenom i bijelom ili polijepio tapete u zvezdinim bojama.raspizdio sam se odmah.mislim,ne mozeš vjerovat.usred hrvatske da postoji jedan takav moron koji navija za zvezdu.odmah sam počeo trgati sve zvezdine postere,dok je moj prijatelj šarafcigerom ilitiga odvijačem probušio i rasparao zvezdinu loptu.u taj trenutak je cvele delija ušetao u svoju kancelariju.odmah sam ga tastaurom iliti po novohrvatskom pravorijeku tipkovnicom zviznuo po ćelendari.srušio se okrvavljenog lustera na pod dok sam ga nastavio tući nogama po bubrezima i jebati mu mater četničku....
jesam te carla del ponte,ha:)))šta si se usrala,živ je cvele delija.živ i zdrav.možda me je jedna sa druge strane barikade i proglasila nacionalistom i bradonjomrscem(a njen stari nekulturnim kočijašem),ali na veliko razočarenje cvele je meni ful simpatičan i onih zadnjih par rečenica su bile samo šala.tako da će draga carla,jedna ćelija u haagu ipak ostat prazna....
ajmo mi dalje ozbiljno.tražili smo od nekoga da nam da odvijače(ne da bušimo cveletu loptu,nego da rastavimo stol i da ga lakše nosimo)kad čuješ ti gazdu,
pa šta oni hoće,prošli tjedan su iste takve stolove njih šestorica nosili bez problema??????
ali nas je dvoje kurvin sine!!!!!
kičmu sam ostavio negdje između drugog i trećeg kata,a nama onaj kreten rekao da ćemo samo malo papire premještat.ali tako mi i treba.lijepo sam mogao biti fudbaler,jedva se znati potpisati,u tablicu množenja gledati kao u hijeroglife i guziti manekenke sa inteligencijom praznog skupa.ali ne,ja sam htio u intelektualce........radmane,jebo Deinococcus radiodurans;usavršavaj vremenski stroj da se vratim u vrijeme kad sam prolupao i ostavio se nogometa:)))

morat ću staviti oglas u burzu:
traži se izgubljena insiracija.poštenom nalazniku nagrada.poštenoj nalaznici nagrada u naturi.postao sam ko bajaga,sve što napišem pocepam i obrišem......
vikend mi je bio za zaborav,jedan od onih bez okusa i mirisa.šta bi se moglo izdvojiti.........?hmmmmm...
susjed,prijatelj od djetinjstva je slupao auto star 2 dana.zaspao je usred vožnje zamjenivši volan za jastuk i frontalno se poljubio sa prometalom iz suprotnog smjera.ispada da mu je auto imao kraći rok trajanja od jogurta.osim prekinutog sna ostalih posljedica na sreću nije imao.naravno,ako ne računamo džep po kojem će ga osiguranje pošteno opaliti zbog premalog postotka krvi u alkoholu.
krenuo sam jučer na utakmicu svog novog kluba.u statusu promatrača poput unproforca.nisam još u konkurenciji jer imam snage taman toliko da bi se izrigao na pola zagrijavanja.izgubili su 1:0,ali s obzirom da smo cijeli tjedan vježbali pucanje preko onog živog zida koji je rađen na sliku i priliku vlade divca nije ni čudo da su dečkima sve lopte išle u stratosferu potrgavši usput sve kumuloninbuse nad kvarnerom.ionako se pobjede i porazi u ovom rangu natjecanja na isti način obilježavaju.....sa gajbom pive,minimalno.
eto,ovo je bio samo telegrafski report.žuriiiiiiiiiiiiiiiim

sasvim običan dan
mala bala pala mi na dlan
izvadim maramicu,obrišem
kakav dan ne mogu da ti opišem
pobuna u stomaku je razbudila bliže susjedstvo.krkljanje je zvučalo poput ljubavnog zova promuklog jelena lopatara usred sezone parenja.vratio mi se apetit!nakon 20 dana srkanja juhe sa brokulama konačno sam spreman za nešto konkretno.jurišam prema frižideru poput naših djedova na švapski bunker.prazan!mislim frižider,a ne švapski bunker!plastika za pravljenje leda i poluprazna vrećica parmezana su se raširili preko cijelog frižidera poput cigića kad šeta korzom držeći se ko narodni heroj i zauzimajući prostor ko cijela obitelj vragec u najavnoj špici smogovaca!
MAMAAAAAAAAAAAAA!!!!!!zašto je frižider prazan?
pa znaš koji je datum,još nije bila plaća!jedi ono što ima!
ali nema ništa,jeba mu pas oca i mater.šta da istresem parmezan u kalup za led,natočim vode,sačekam da se smrzne i onda cuclam kocke leda punjene parmezanom.ma baš krasno,prvo sam bio na dijeti iz medicinskih razloga,a sada sam iz financijskih.
jednom davno sam bio fudbaler.kažu perspektivan.onda mi se hrana omilila više od ganjanja lopte po travi zelenoj tako da sam uskoro trčao po terenu stisnut u dresu poput vakumirane riže.primjereniji sam bio sumo hrvanju nego nogometu,pa od tuda i moj nadimak.sada je kilaža krenula nizbrdo tako da se uskoro mogu kandidirat za kormilara u olimpijskom osmercu ili za džokeja na kasačkom derbiju.ako ovako nastavim mršaviti prodavat će me na slijedećem vašaru zavezanog konopom za nožni palac umjesto balona napunjenih helijem.
spuštam se u grad i pješke preko korza krećem prema treningu.neka riječka sponzoruša koja se nakon jedne revije umislila da je poznata manekenka šeće svog mopsa.u jednom trenutku se četveronožni buhodrom brutalno isere napravivši od pločnika minsko polje.ostajem zatečen količinom govna koje je ta mala beštijica ispustila.isro je preko 50% svoje težine,a ova foka se napravila blesava i produžila dalje.šlapa polupismena,majka priroda joj je podarila duge noge i za inteligenciju prazan skup,a misli da dok hoda sa nosom u oblacima ima pravo ostavljati kilo i pol govna nasred korza.
stižem na trening mljackajući mandarine i banane.molim se svim svecima sa katoličkog kalendara da trening ne bude trkački jer ću od napora isprdit koštice i izrigat frape.na sreću,trening je pucački.živi zid je izraz u nogometu kada kod izvođenja slobodnog udarca protivnički igrači stanu na udaljenost od 9 metara braneći vlastiti gol u pravilu se držeći za jaja,štiteći tako najosjetljiviji dio svoga tijela.glavu uglavnom nikada ne štite jer je poznato da tu kod nogometaša nema vitalnih organa:)))))

da se ne bi napucavali ko kreteni,na treningu se koristi željezna(ili drvena)maketa petorice igrača u zidu.u našem klubu je prilikom izrade makete netko zajebao malo žešće jer prilikom mjerenja visine nije uzeo u obzir visinu postolja i kotača.vježbaš slobodnjake,a imaš osjećaj da ti u živom zidu stoji petorka cibone.naciljaš preko zida suprotne rašlje i.....pobereš bananu:)a i glave su im napravljene po modelu glavatog bosanca sa zuboboljom.lakše ti prebaciti zid plača u jeruzalemu nego ovaj naš živi zid.a trener još urla kao hiperaktivni pavijan sa vrelim ugljenom u šupku.

rano jutro pola 6,jedne davne vežičke zime.bauljam prema toplini doma svoga vozeći slalom između bandera stilom janice kostelić.samo ona nikad nije toliko padala i zapinjala.ulazim u zgradu i spontano zarigavam stepenište.suočavam se sa bolnom činjenicom da sam negdje posijao ključeve i da ću ranom zorom morati lupati po vratima budeći ostatak obitelji.molim se svetom eustahiju da lupanje prva čuje sestra,ali molitva biva neuslišena(mater ti gluhu) jer vrata otvara mama.trudim se kontrolirati svoj suženi vokabular sveden na frfljanje nekolicine slova,ali je moje pijanstvo svejedno otkriveno.
sine,gdje ti je cipela?
spuštam pijani pogled prema podu i uočavam samo dvije cipele.znači istina,fale mi one dvije desne.sliježem ramenima dajući do znanja da nemam neko racionalno objašnjenje za nestanak obuće i produžujem prema krevetu uranjajući glavu u jastuk,niti ne trudeći se skinuti robu sa sebe.
buđenje nakon nekoliko sati slinjenja po jastuku sa prebrutalnim mamurlukom.osjećam bol u svakoj pori svoga tijela izmrcvaren kao da me silovalo krdo bizona nakon otužne sezone parenja.stajem pred ogledalo i krmeljavim očima primjećujem da mi je faca još uvijek razmazana u škotskim nacionalnim bojama,a da na sebi imam kilt i neku vreću od jute koja svrbi za popizdit.

prisjećam se maškara u kraljevici i žestokog razvaljivanja bambusom.junačkom desnicom krećem u jajočeš i primjećujem da poput pravog škota nemam gaćice.znam da sam ih jedno vrijeme teglio na glavi,ali njihova daljnja sudbina mi je potpuno nepoznata.

nadam se samo da su završile lansirane u nekom grmlju,a ne na nečijoj tacni sa ćevapima.prilikom skidanja kilta primjećujem neke brojeve na svojoj prdari,pa se naguzujem pred ogledalom radi daljnje analize.šesteroznamenkasti broj,dakle zasigurno broj telefona,ali porijeklo nepoznato.malo mi bilo glupavo okrenuti taj broj,pa upitati:
dobar dan,ja sam taj i taj....da li ste mi vi slučajno sinoć olovkom za oči upisali broj telefona na guzicu?
niste?a jel imate možda kćerku...?
tu....tuuuuuut......tuuu.....
slijedeće subote smo ponovo bili spremni za maškarano ludilo.uskočio sam u kostim dobre vile,ali sam zbog pretjerivanja sa šminkom više bacao na drolju vilu kojoj je prirodnije okruženje kakva štajga,a ne maškarana zabava.

upadamo u sportsku dvoranu u kraljevici i pridružujemo se gomili koja poskakuje u ritmu domaćeg vina i dvotaktnih poskočica.društvo se razilazi na sve 4 strane svijeta poput rakove djece sa namjerom što bržeg ubrložavanja.boris i ja krenuli smo prema pozornici gdje smo se sudarili sa grupom pičetine obučene u školarke sa neizostavnim torbama,maramama,kečkicama i pjegicama.prilazi mi jedna iz grupe tih homo sisusa,portablica sa sisama vlastite gravitacije.
da li me se sjećaš?
ahaaaaaaaaa,besramno lažem manirom naših političara,gledajući je u oči.
pa šta me nisi nazvao?
(aha,znači tvoj broj je osvanuo na mojoj krmi)maaaa,hm,hm...razmazao se,pa se nije točno vidjelo.sva sreća da prilikom laganja nos raste samo u bajkama jer bi joj inače nosom iskopao oko od količine laži.
u toku večeri smo se separirali,na jednu stranu portablica i ja,a na drugu boris sa karolinom!bilo je razgovora,bilo je plesanja(sa nespretnim gaženjem po nogama)i bilo je puuuuuno poljubaca,a onda je došlo vrijeme rastanka.valjalo je poći kućama.samo moje ekipe niotkuda.hmmmmmmmm.......pregledao sam dvoranu nekoliko puta temeljito poput kakvog fbi agenta,ali 0 bodova.zavirivao ispod stolova,upadao u wc,okretao zaspale pijance....ali od ekipe ni traga ni glasa.
početak je godine,temperatura je pala ispod nule poput pišulinca kakvog ishlapjelog penzionera,a ja oskudno odjeven čekam prigradski autobus iz kraljevice koji je nedjeljom misaona imenica.smrzo sam se ko djevojčica sa šibicama.
odrvenjen od zime sa jajima veličine zakržljalog ribizla sam opet zakucao na vrata od stana.makar je za buđenje cijelog susjedstva bio dovoljan i cvokot mog zubala.
di ti je ključ?
u jakni!
a di ti je jakna?
(slijeganje ramenima)
no more mascenbal for you!
slijedeći dan zove frend objašnjavajući da su oni otišli jer su mislili da ja želim ostati sa onom curom.usput radoznalo upita:
si jebo?
jebo sam ti mater,da sam ti jebo mater 100 puta,smrzo sam se ko kotlet u zamrzivaču!
tu...tuuuuut.....tuuuu
zašto sam izvukao ovu priču iz naftalina?boris i karolina su se oženili nedavno.bio sam pozvan na momačku,ali me ona usrana boleština spriječila da prisustvujem.ispada da će njihova ljubav trajati vječno(i iskreno im držim palčeve da tako bude)dok je moja ljubav trajala samo do fajronta:))))