rano jutro pola 6,jedne davne vežičke zime.bauljam prema toplini doma svoga vozeći slalom između bandera stilom janice kostelić.samo ona nikad nije toliko padala i zapinjala.ulazim u zgradu i spontano zarigavam stepenište.suočavam se sa bolnom činjenicom da sam negdje posijao ključeve i da ću ranom zorom morati lupati po vratima budeći ostatak obitelji.molim se svetom eustahiju da lupanje prva čuje sestra,ali molitva biva neuslišena(mater ti gluhu) jer vrata otvara mama.trudim se kontrolirati svoj suženi vokabular sveden na frfljanje nekolicine slova,ali je moje pijanstvo svejedno otkriveno.
sine,gdje ti je cipela?
spuštam pijani pogled prema podu i uočavam samo dvije cipele.znači istina,fale mi one dvije desne.sliježem ramenima dajući do znanja da nemam neko racionalno objašnjenje za nestanak obuće i produžujem prema krevetu uranjajući glavu u jastuk,niti ne trudeći se skinuti robu sa sebe.
buđenje nakon nekoliko sati slinjenja po jastuku sa prebrutalnim mamurlukom.osjećam bol u svakoj pori svoga tijela izmrcvaren kao da me silovalo krdo bizona nakon otužne sezone parenja.stajem pred ogledalo i krmeljavim očima primjećujem da mi je faca još uvijek razmazana u škotskim nacionalnim bojama,a da na sebi imam kilt i neku vreću od jute koja svrbi za popizdit.

prisjećam se maškara u kraljevici i žestokog razvaljivanja bambusom.junačkom desnicom krećem u jajočeš i primjećujem da poput pravog škota nemam gaćice.znam da sam ih jedno vrijeme teglio na glavi,ali njihova daljnja sudbina mi je potpuno nepoznata.

nadam se samo da su završile lansirane u nekom grmlju,a ne na nečijoj tacni sa ćevapima.prilikom skidanja kilta primjećujem neke brojeve na svojoj prdari,pa se naguzujem pred ogledalom radi daljnje analize.šesteroznamenkasti broj,dakle zasigurno broj telefona,ali porijeklo nepoznato.malo mi bilo glupavo okrenuti taj broj,pa upitati:
dobar dan,ja sam taj i taj....da li ste mi vi slučajno sinoć olovkom za oči upisali broj telefona na guzicu?
niste?a jel imate možda kćerku...?
tu....tuuuuuut......tuuu.....
slijedeće subote smo ponovo bili spremni za maškarano ludilo.uskočio sam u kostim dobre vile,ali sam zbog pretjerivanja sa šminkom više bacao na drolju vilu kojoj je prirodnije okruženje kakva štajga,a ne maškarana zabava.

upadamo u sportsku dvoranu u kraljevici i pridružujemo se gomili koja poskakuje u ritmu domaćeg vina i dvotaktnih poskočica.društvo se razilazi na sve 4 strane svijeta poput rakove djece sa namjerom što bržeg ubrložavanja.boris i ja krenuli smo prema pozornici gdje smo se sudarili sa grupom pičetine obučene u školarke sa neizostavnim torbama,maramama,kečkicama i pjegicama.prilazi mi jedna iz grupe tih homo sisusa,portablica sa sisama vlastite gravitacije.
da li me se sjećaš?
ahaaaaaaaaa,besramno lažem manirom naših političara,gledajući je u oči.
pa šta me nisi nazvao?
(aha,znači tvoj broj je osvanuo na mojoj krmi)maaaa,hm,hm...razmazao se,pa se nije točno vidjelo.sva sreća da prilikom laganja nos raste samo u bajkama jer bi joj inače nosom iskopao oko od količine laži.
u toku večeri smo se separirali,na jednu stranu portablica i ja,a na drugu boris sa karolinom!bilo je razgovora,bilo je plesanja(sa nespretnim gaženjem po nogama)i bilo je puuuuuno poljubaca,a onda je došlo vrijeme rastanka.valjalo je poći kućama.samo moje ekipe niotkuda.hmmmmmmmm.......pregledao sam dvoranu nekoliko puta temeljito poput kakvog fbi agenta,ali 0 bodova.zavirivao ispod stolova,upadao u wc,okretao zaspale pijance....ali od ekipe ni traga ni glasa.
početak je godine,temperatura je pala ispod nule poput pišulinca kakvog ishlapjelog penzionera,a ja oskudno odjeven čekam prigradski autobus iz kraljevice koji je nedjeljom misaona imenica.smrzo sam se ko djevojčica sa šibicama.
odrvenjen od zime sa jajima veličine zakržljalog ribizla sam opet zakucao na vrata od stana.makar je za buđenje cijelog susjedstva bio dovoljan i cvokot mog zubala.
di ti je ključ?
u jakni!
a di ti je jakna?
(slijeganje ramenima)
no more mascenbal for you!
slijedeći dan zove frend objašnjavajući da su oni otišli jer su mislili da ja želim ostati sa onom curom.usput radoznalo upita:
si jebo?
jebo sam ti mater,da sam ti jebo mater 100 puta,smrzo sam se ko kotlet u zamrzivaču!
tu...tuuuuut.....tuuuu
zašto sam izvukao ovu priču iz naftalina?boris i karolina su se oženili nedavno.bio sam pozvan na momačku,ali me ona usrana boleština spriječila da prisustvujem.ispada da će njihova ljubav trajati vječno(i iskreno im držim palčeve da tako bude)dok je moja ljubav trajala samo do fajronta:))))