u petak se je održala deseta jubilarna humanitarna utrka za sportsku mladost "homo si teć" u kojoj je ove godine po lijepom vremenu nastupilo po nekim procjenama i preko 10 000 trkača svih dobnih uzrasta...trčalo je i mlado i staro,brzo i sporo,vrištavo i senilno....i svi smo bili pobjednici,jer opet je pobijedilo veliko srce riječana!
prije starta se svađam sa debilnim recepcionerom hotela "bonavia" jer mi ne dopušta da odložim na recepciji torbu sa stvarima za vrijeme trajanja utrke.pronalazim ostatak ekipe sa fakulteta i svi u znak raspoznavanja stavljamo kape na glave.moja je kapica pederski roze boje sa šiltom veličine osrednje tende i leptir mašnom.u kombinaciji sa sponzorskom majicom svezanom u čvor ispod koje mi viri dlakava škemba izgledam kao jeftina drolja!krećemo.............

na startu je gužva veća nego u gradskom autobusu tako da se mi sa začelja laktarimo u mjestu i psujemo gamad koja nam gazi po nogama.neki tek oprištavjeli klinci se odlučuju napraviti malo šaljivi pa namjerno postavljaju nogu snježani koja zakonom gravitacije nosom ljubi pod rasuvši se nasred korza koliko je duga i široka.kakva greška!snježa mu je zveknula takvu edukativno odgojno zidarsku da mu je zvonilo u uhu žešće od kanpanela sa katedrale svetog vida.ma kakav jetiš bajrami,nitko ne udara kao snježa!

na slici:jelena ko dvorska luda,boca sa sombrerom,sumohrvat sa svojom pederskom rozom šiltericom i jedna trećina petra
trčimo brzinom cvjetanja filodendrona u vrijeme suše tako da nas prestiže sve što hoda uključujući i sedmogodišnjeg shewchenka.
boca,snježa i jelena se odlučuju za kraću varijantu utrke dok petar i ja optimistično krećemo na puni krug u iznosu od 6885 metara.na trećini staze zaključujem da će se slijedeći jedanaesti maraton održati meni u spomen jer sam na najboljem putu da poberem infarkt,makar mi niti petar sa jezičinom isplaženom do kvadricepsa ne ostavlja dojam svježine.uspuhani smo i crveni u licu poput onog klinca kojem je snježa zalijepila kroše.
milimetar prije vješanja bijele zastave u znak predaje i odustajanja prestižu nas sise veličine osrednjeg planetoida koje mi daju dodatnu snagu.ubacujem u warp 7 i ostavljam iznemoglog petra razmišljajući kako dotična natjecateljka ne nokautira sama sebe tim preglomaznim vimetom prilikom trčanja.eat my dust suckers.....
ulazim u cilj četveronoške,odmah nakon metuzalema sa infuzijom u veni, sa kalendarskim zaostatkom za pobjednikom i muskulfiberom u svakom jebenom mišiću uključujući i očni kapak.