Marketing
jučer bilo
sasvim običan dan
mala bala pala mi na dlan
izvadim maramicu,obrišem
kakav dan ne mogu da ti opišem
pobuna u stomaku je razbudila bliže susjedstvo.krkljanje je zvučalo poput ljubavnog zova promuklog jelena lopatara usred sezone parenja.vratio mi se apetit!nakon 20 dana srkanja juhe sa brokulama konačno sam spreman za nešto konkretno.jurišam prema frižideru poput naših djedova na švapski bunker.prazan!mislim frižider,a ne švapski bunker!plastika za pravljenje leda i poluprazna vrećica parmezana su se raširili preko cijelog frižidera poput cigića kad šeta korzom držeći se ko narodni heroj i zauzimajući prostor ko cijela obitelj vragec u najavnoj špici smogovaca!
MAMAAAAAAAAAAAAA!!!!!!zašto je frižider prazan?
pa znaš koji je datum,još nije bila plaća!jedi ono što ima!
ali nema ništa,jeba mu pas oca i mater.šta da istresem parmezan u kalup za led,natočim vode,sačekam da se smrzne i onda cuclam kocke leda punjene parmezanom.ma baš krasno,prvo sam bio na dijeti iz medicinskih razloga,a sada sam iz financijskih.
jednom davno sam bio fudbaler.kažu perspektivan.onda mi se hrana omilila više od ganjanja lopte po travi zelenoj tako da sam uskoro trčao po terenu stisnut u dresu poput vakumirane riže.primjereniji sam bio sumo hrvanju nego nogometu,pa od tuda i moj nadimak.sada je kilaža krenula nizbrdo tako da se uskoro mogu kandidirat za kormilara u olimpijskom osmercu ili za džokeja na kasačkom derbiju.ako ovako nastavim mršaviti prodavat će me na slijedećem vašaru zavezanog konopom za nožni palac umjesto balona napunjenih helijem.
spuštam se u grad i pješke preko korza krećem prema treningu.neka riječka sponzoruša koja se nakon jedne revije umislila da je poznata manekenka šeće svog mopsa.u jednom trenutku se četveronožni buhodrom brutalno isere napravivši od pločnika minsko polje.ostajem zatečen količinom govna koje je ta mala beštijica ispustila.isro je preko 50% svoje težine,a ova foka se napravila blesava i produžila dalje.šlapa polupismena,majka priroda joj je podarila duge noge i za inteligenciju prazan skup,a misli da dok hoda sa nosom u oblacima ima pravo ostavljati kilo i pol govna nasred korza.
stižem na trening mljackajući mandarine i banane.molim se svim svecima sa katoličkog kalendara da trening ne bude trkački jer ću od napora isprdit koštice i izrigat frape.na sreću,trening je pucački.živi zid je izraz u nogometu kada kod izvođenja slobodnog udarca protivnički igrači stanu na udaljenost od 9 metara braneći vlastiti gol u pravilu se držeći za jaja,štiteći tako najosjetljiviji dio svoga tijela.glavu uglavnom nikada ne štite jer je poznato da tu kod nogometaša nema vitalnih organa:)))))
da se ne bi napucavali ko kreteni,na treningu se koristi željezna(ili drvena)maketa petorice igrača u zidu.u našem klubu je prilikom izrade makete netko zajebao malo žešće jer prilikom mjerenja visine nije uzeo u obzir visinu postolja i kotača.vježbaš slobodnjake,a imaš osjećaj da ti u živom zidu stoji petorka cibone.naciljaš preko zida suprotne rašlje i.....pobereš bananu:)a i glave su im napravljene po modelu glavatog bosanca sa zuboboljom.lakše ti prebaciti zid plača u jeruzalemu nego ovaj naš živi zid.a trener još urla kao hiperaktivni pavijan sa vrelim ugljenom u šupku.
Post je objavljen 05.10.2006. u 13:33 sati.