sumo hrvat s kauča

subota, 18.11.2017.

Tuđmanova POŠALJITE MI TO FAKSOM !

Tako je pokojni dr. Franjo Tuđman odgovorio starijem Jastrebu, glavnom zapovjedniku obrane Vukovara u jesen 1991. god. kad ga je ovaj potonji tražio izvlačenje bar djece iz opkoljenog Vukovara. Ta izjava je vrlo dobar prikaz odnosa tadašnjeg hrvatskog vodstva prema obrani tog napaćenog grada. Sumnjati u autentičnost te snimke, kao što to mnogi s hrvatske desnice rade, u najmanju ruku je vrlo smiješna. Ovaj post pišem prigodno u vrijeme obljetnice pada Vukovara jer je ta snimka bacila potpuno novo svjetlo na pad Vukovara, te se time postavlja glavno pitanje: je li se moglo učiniti više s "naše" hrvatske strane? Ovim postom ni ne pokušavam dovoditi u pitanje tko je bio agresor, a tko žrtva. Agresor su bili JNA i paravojne četničke jedinice, a žrtva je bila RH. No, osobno nikad se nisam zamarao s onom "drugom" stranom jer kao prvo tu je sve jasno; zapovjednici i kreatori srpske politike koji su provodili etnička čišćenja i zlodjela trebaju odgovarati pred sudom. Drugo, ta "druga" strana je taako daleko, na udaljenosti od nekoliko stotina kilometara i običan građanin s ove strane granice ne može utjecati na "tu" stranu, dok je "naša" strana ovdje, gotovo pa nadohvat ruke. Je li "naša" strana učinila sve u svojoj moći da rat traje kraće, bude manje krvav i sa što manje žrtava? Nekako se ne mogu oteti dojmu da nije! Vukovar je samo jedan dobar primjer toga.
E sad, što predstavlja ta izjava iz naslova? Je li Tuđmana jednostavno bolilo briga za cijeli rat, pa tako i za vukovarsku bojišnicu ili je baš želio da Vukovar padne? I ako je u pitanju ovo drugo, zašto je to htio? Je li kao u neka srednjevjekovna vremena, od Vukovara htio namjerno učinit žrtvu koja bi potom ostatak puka motivirala na još veću borbu i otpor ratnoj agresiji? Ili ustvari nikad nije bio iskreno privržen obrani Vukovara? Neki neposredni svjedoci tog vremena govore da je Tuđman išao toliko daleko u svojim izjavama da je izjavljivao da "Vukovar neka padne jer nikad nije bio hrvatski". Takva vrsta izjave čak i nije toliko nemoguća poznavajući našeg prvog predsjednika s obzirom da je bio izraziti ksenofob i nacionalist. Također, demografski gledajući, u tim ranima devedesetima omjer hrvatskog i srpskog pučanstva na širem području Vukovara je bio gotovo 50:50. No, čak sve te demografske povijesne činjenice ne daju za pravo nikome da propusti spriječiti genocid i patnju masovnog pučanstva kao što je to izgleda učinio Tuđman. Čak je i sam heroj Siniša Glavašević u jednom od posljednjih javljanja iz Vukovara optužio tadašnji vrh RH za izdaju i pad grada. Što se generalno tiče rata, je li Vukovar pao jer je Tuđman htio što dulji rat zbog BiH? Općepoznato je da je Tuđman cijepao BiH u dogovoru s Miloševićem. Je li oružje potrebno za obranu Vukovara preusmjeravano za borbe u BiH kako mnogi tvrde? Da se Tuđman nije išao igrati velikog warlorda po BiH, je li rat u Hrvatskoj mogao završiti već početkom 92.'-e?
Najfascinantnije su mi izjave branitelja iz razno raznih dokumentaraca o Vukovaru (a što su ustvari kratki propagandni filmovi) kojima nas šopaju s HRT-a zadnjih godina. Njihove izjave idu u smjeru da je pokušano više proboja no da jedan nije uspio te da je bilo nemoguće probiti obruč oko Vukovara i doći do ranjenika i civila. Ja si postavljam pitanje: a što drugo mogu reći ti branitelji na prilogu koji će vidjeti cijela RH i šire? Nekako bi mi bilo vrlo teško za očekivati da kažu: "ma mogli smo to probiti bez problema ili probili smo, ali onda je došla naredba odozgo da se moramo povući i da ne smijemo nikoga izvući?!" To je vrlo smiješno za očekivati. Dapače, kada bi to rekli možda bi im se sudilo za izdaju, a tko zna, možda bi ih i "progutao mrak".
Možda i je taj nepoznati srpski vojnik na Ovčari okinuo okidač i ispalio metak na ranjenika iz vukovarske bolnice, ali ne mogu se oteti dojmu da je figurativno rečeno, sam tadašnji vrh hrvatske politike na čelu s Tuđmanom i Šuškom (glavnim kreatorima te politike), postavio kundak puške na rame tog srpskog vojnika...

net.hr: Fino mi to pošaljite na faks

Index: Siniša Glavašević 1991: Optužujem Sabor RH za zločin

Oznake: Vukovar, Vukovar Grad Heroj, devedesete, Tuđman, šušak, rat, domovinski rat, jna

nedjelja, 29.10.2017.

NO PASARAN!

Na temu katalonske neovisnosti nisam mislio ništa posebno pisat no ponukala me apsolutno nevjerojatna nepragmatičnost i generalno politička glupost trenutnog španjolskog vodstva.

Da bi se shvatila sva dubina problematike Katalonije u sastavu Španjolske, ipak se moramo (opet) vratit u malo bližu prošlost, ako ne i puno dalju. Španjolska država kao takva je izrazito umjetna tvorevina nastala tek trajem 16. stoljeća ujedinivši dvije kraljevine: Kastilju (Madrid) i Aragon (Barcelona). Tehnički, Aragon nikad nije bila "matična" kraljevina Katalonije nego se kraljevina Aragon ujedinila s kraljevinom Katalonijom zajedno s glavnim središtem Barcelonom još u 12. stoljeću. Iako su i Kastilja i Aragon bile kršćanske kraljevine i zajedno ratovale protiv muslimanskih Maura, između njih su uvijek postojali određeni animoziteti. Prije ujedinjenja Španjolske, sama kraljevina Aragon (i u njenom sastavu Katalonija s Barcelonom) je bila pomorska sila na Sredozemlju koja je trajala gotovo 1000 godina. Razdoblje između svjetskih ratova je također vrlo bitno za shvaćanje situacije. Franco se u Španjolskom građanskom ratu sa svojim fašistima izrazito beskrupulozno obračunavao sa španjolskim borcima na republikanskoj strani: antifašistima, anarhistima, trockistima, komunistima, anarhosindikalistima*. Anarhistički pokret je bio najjači baš u pokrajini Kataloniji i Aragonu, a u samoj Barceloni je gotovo cijeli rat vrlo funkcionalno djelovao anarhistički tip društvenog uređenja. Taj sukob u Španjolskoj je bio izrazito krvav i mučan u kojem se nije štedilo domaće civilno pučanstvo. Rat je i započeo 1936. godine jer se španjolski nacionalisti nisu mirili s lijevom vladom koja je pobijedila na izborima te godine. Nacionalisti-pučisti su u početku rata bili u nepovoljnijem položaju, no to se sve promijenilo nakon slanja vojne pomoći od strane Hitlera i Mussolinija. Događaji u tom ratu su ostali dosta u drugom planu zbog vrlo brzog početka drugog svjetskog rata. Vrlo dobar opis zbivanja u tom ratu možete pročitati u slavnoj knjizi Georgea Orwella "Kataloniji u čast". Nakon rata, Franco je ostao jedini Hitler nakon Hitlera u oslobođenoj Europi, no nije ga se htjelo dirati jer je Španjolska, kao i u prvom, bila neutralna i u drugom svjetskom ratu. Nacionalisti koji su nakon rata formirali vlast su sve do Francove smrti ugnjetavali očitu multikulturalnost u Španjolskoj te stopirali bilo kakav pokušaj autonomije tih pokrajina. Nije samo povijesni kontekst taj koji je uvijek razdvajao te dvije grupacije ljudi, općenito Katalonci i Španjolci iz središta zemlje (Kastiljci) su dva različita naroda, dvije različite kulture, dva različita jezika, dva različita mentaliteta.

Da se razumijemo, osobno sam generalno protiv cijepanja postojećih država u još manje ili da svaka regija koja je iole gospodarski jača mora dobit svoju državnost. Takav trend bi vodio u vrlo kompleksan novi poredak moderne Europe. Europe koja ima i previše problema i bez gotovo svakodnevnih zahtjeva za ustrojavanjem novih država. No, postoje iznimke kada za to postoje opravdane okolnosti! U relativno nedavnom slučaju Kosova je bila jedna iznimka, također u slučaju cijepanja Jugoslavije 91'-e godine je bila još jedna. Pa tako i u ovom novom slučaju Katalonije, po mom skromnom mišljenju je potrebno učiniti još jednu iznimku. Iz jednostavno razloga jer se te dvije grupacije ljudi, naroda, pokrajina i bivših slavnih kraljevina mrze do srži i ne mogu više funkcionirati zajedno. Time povlačim neke paralele s bivšom Jugoslavijom. Ta mržnja koja izbija iza svakog ugla se vidjela naročito nakon provedenog referenduma i objave rezultata kada je ogromna masa Katalonaca krenula pred glavnu zgradu Španjolske policije (one iste policije koja je tukla vlastite građane). U tom trenutku izlaze španjolski policajci u civilu pred ulazna vrata zgrade i iz nekakvog inata počinju uzvikivati: "Espana, Espana!". U tom primjeru se može vidjeti sva razina nesnošljivosti i jaza između ta dva naroda koja ne mogu više biti zajedno u istoj državi. Španjolski premijer Rajoy, ali i španjolski kralj su također napravili mnoge propuste posljednjih tjedana. Ne mislim pritom samo na onaj najpoznatiji da šalju policiju na vlastiti narod s ciljem sprječavanja referenduma, nego i na sve aktivnosti nakon tog referenduma. Oni su svojim potezima usmjerili Katalonce da proglase neovisnost jer sa strane španjolskog vodstva posljednjih tjedana se nije mogla čut nijedna izjava koja ide u smjeru kompromisa i pomirenja. S njihove adrese su samo stizale izjave o ukidanju katalonske autonomije te prijetnje o zatvaranju katalonskih lidera, dok je Puigdemont odmah nakon rezultata referenduma bio spreman sjesti za stol i postignut kompromis. Da je Rajoy nekim slučajem ponudio Kataloncima veću fiskalnu autonomiju problem bi bio riješen i dobilo bi se na vremenu, ovako su Katalonci imali samo 2 rješenja: neovisnost ili odustajanje od svega s čime bi ignorirali izraženu volju za nezavisnošću 90% Katalonaca s referenduma. Po ponašanju samog Rajoya, vlade i kralja se može vidjeti koliko je ustvari ta mržnja duboka. Ako španjolsko vodstvo pokazuje takvu neosjetljivost na očiti problem, kako onda to možemo očekivati od običnog malog čovjeka? Ako španjolsko vodstvo nema nikakvu želju za kompromisom, kako onda itko može očekivati da ta dva naroda ostanu u istoj državi?

*povijesni fun fact: vrlo popularni izraz "petokolonaši" je upravo iznikao u Španjolskom građanskom ratu jer je pri kraju rata Franco iskoristio Staljinove komuniste i anarhosindikaliste da iznutra potkopaju republikanske snage u obrani Madrida.

Oznake: Katalonija, španjolska, barcelona, Rajoy, Puigdemont, neovisnost

nedjelja, 17.09.2017.

"FENOMEN" Bernardić

Da…. Što reći (u ovom slučaju napisati), koju posluku porati??
Jednostavno, cijenjeni Davor Bernardić je takav lik na našoj političkoj sceni da da ga nema, trebalo bi ga izmisliti! Takav lik s toliko gafova (manjih i većih), a kao predsjednik jedne od najvećih političkih stranaka u RH, nije već dugo postojao.
S ovim zadnjim gafom oko "kurtoaznog" čestitanja Bujancu na njegovom vjenčanju je, mislim i počeo njegov konačni pad (ako već nije i prije počeo). Osobno smatram da Bero nije previše pogriješio, ali trebao je naravno više pazit s obzirom da su sve njegove izgovorene riječi pod velikim povećalom zadnjih mjeseci. Budimo realni, koliko god bio Bujanec takva spodoba, mislim da bi mu i ja čestitao. Ipak je to ljudski, iako se za Bujanca ne bi moglo tvrditi da ima neke sličnosti s ljudima. No, vratimo se mi malo unazad! Od kuda taj Bero i kakav je bio prije?? Pa nije valjda da je postao takav "gafičar" baš onda kad je postao predsjednik SDP-a.
Naime, Bero je takav već godinama samo što je onda bio "samo" predsjednik zagrebačkog SDP-a pa su sve njegove neke nesmotrene izjave mogle ostati u tom uskom lokalnom području. No, od kada su Bero i njegove izjave postao nacionalne, to nije više postalo moguće. E sad, meni su najfascinantniji ti ljudi koji ga okružuju. Naime, to je sve jedna te ista garnitura već 6-7 godina. Kako oni prije nisu vidjeli sve te njegove izvaljene gluposti, a sad su im odjednom otvorene oči?! Nisu vidjeli ili nisu htjeli vidjeti? Ili su bili totalni glupani ili su bili klasični klimavci u nadi da će im Bero nešto dati, a sad kad nije dao ("sredio"), jedan po jedan mu okreću leđa? Dođe meni tako jedan njihov pristaša preko facebooka: "podržavao sam ga jer su eto drugi ljudi govorili da je on dobar i da svi problemi koje ima su rezultat toga da mu Milanović radi o glavu". Na to sam ostao PAF! Ne razumijem gdje je tu nestao ikakav trag kritičkog i samostalnog promišljanja?
Osobno, smatram da za takve ljude kao što je Bero u SDP-u ima mjesta. Nije on toliko loš koliko ga mediji razapinju u zadnje vrijeme. Njegova uloga predsjednika zagrebačkog SDP-a je bila i više nego solidna, iako nije imao neke fascinantne rezultate zadnjih godina u gradu. Svake lokalne izbore, broj mandata u gradskoj skupštini je sve više padao, a on nikad nije bio prava konkurencija Bandiću. Osobno, Beru najviše cijenim zbog njegovog doista teškog djetinjstva i jer je sve to nekako prevladao. Smrt jednog pa drugog roditelja, život sa starom bakom i djedom, svakakvi honorarni poslovi: davao instrukcije iz matematike te paralelno studirao i bio jedan od najboljih studenata generacije. Posljednjih godina najveća Berina snaga su bili njegovi pristaše, tj. baza članova koji su ga gotovo pa histerično slijedili. To mi osobno nikad nije bilo jasno. No, zašto je to tako bilo? To je prije svega bila kombinacija svega pomalo: obećanja, simpatičnosti, populizma. Prije svega obećanja jer je Bero slijedio onaj stari prokušani stranački koncept koji je naučio od Bandića, ali koji su upotrebljavali i ostali političari: obećanja, obećanja, obećanja. I kada takav kao što je on pronađe dovoljno očajne ljude bez neke veće životne perspektive i obeća im brda i doline (uglavnom solidno plaćen posao u državnoj ili lokalnoj upravi), da će im dati nešto što nikad ne bi sami ostvarili tada dolazimo do mase sljedbenika čija je vjernost bila gotovo pa fanatična. Također, Bero pošto nije baš vičan govornik, on je to kompenzirao jako intezivnim radom na terenu, tj. bio je svugdje, u svakoj mjesnoj organizaciji, na svakom događaju i to ga je razlikovalo od ekipe s Iblera, a naročito od Milanovića koji je bio više elitistički političar. Beri se mora priznati da ima tu jednu dozu dječačke simpatičnosti, ali daleko je to od dovoljnog za jednog kvalitetnog lidera i jednog dana eventualnog državnika. Jedna poznanica, vrlo dobro involvirana u događanja u stranci, mi je prije par godina rekla da je najveći Berin problem u tome što je on: fizičar! Hm hm što to znači? Bero je završio PMF smjer fizike te je po struci fizičar. On jednostavno nije "društvenjak" te nema taj fini naučeni izglačani osjećaj za ljude i komunikaciju s njima. Njegova sva komunikacija s ljudima se svodi na par naučenih fraza. Svih ovih godina, Bero kao najveći problem za svoj loš rejting u javnosti optužuje, pazi sad ovo, PR i marketing (to je izjavio i u Stankovićevoj emisiji "Nedjeljom u 2"). Nekako je teško za vjerovati da sve ove zadnje godine, Bero nije mogao pronaći nekog vrsnog političkog marketingaša da od njega nešto učini. Moje godine koje sam honorarno proveo u marketingu, su me naučile da čovjek može prodati mnogo stvari, ali da ipak te stvari moraju na nešto ličiti i nešto vrijediti da bi bile prodane. Tako da je prije problem u samom materijalu, tj. Beri. Dapače, optuživanjem PR-a, Bero se još dublje zakopava i na kraju ostavlja taj osjećaj očaja kod običnog birača.
I sada dolazimo do završnog pitanja… Što je to Beri sve trebalo? Više je teorija, ali najvjerojatnija je ona da grupacija antimilanovićevaca nije imala drugog kandidata za suprotstavljanje Rajku Ostojiću i Milanovićevoj ekipi u prosincu 2016. godine na nacionalnoj konvenciji SDP-a. Naime, Komadina je bio izgubio par mjeseci prije od Milanovića, a Tonino Picula je sam sebi pucao u nogu diskvalificiravši se s najglupljom izjavom stoljeća da ako postane predsjednik SDP-a, da neće odustati od mjesta zastupnika u Europskom parlamentu. Tako da je jedini izbor pao na Beru. Po kuloarima se priča da Bero ustvari to nikad nije ni htio, nego da su ga prisilili na to. Ali o tom potom.
Što možemo očekivati u budućnosti? Najvjerojatnije Berin pad! Kada će se to dogoditi? To je pravo pitanje za milijun dolara! Do nove nacionalne konvencije SDP-a ima još duuuugo vremena, čak više od 3 godine! Može li toliko dugo čekat SDP? Vrlo teško! Najvjerojatnije će se sakupiti tolika masa nezadovoljstva u SDP-u da će situacija eruptirati na način da će mu stranačka tijela okrenuti leđa ili će Bero možda biti prisiljen da sam raspiše ponovne izbore u SDP-u. Rijetko tko smatra da Bero može biti kvalitetni kandidat za premijera, a rejting SDP-a je povijesno nizak. Stoga, živi bili pa vidjeli!

Oznake: Bernardić. SdP, bernardić, bero, SDP, politika, Hrvatska, ljevica, Milanović, konvencija, bujanec

subota, 02.09.2017.

ZAŠTO SUMO HRVAT I TO JOŠ S KAUČA?? (Priča jednog ratnika)

Tko je on? Taj hrabri Pokemon?
Sumo Hrvat je onaj stari pravi Hrvat porijeklom iz Hercegovine (a od kuda drugdje). Naravno zbog toga se smatra boljim i većim Hrvatom od ostalih, ne zbog njegovog kompleksa manje vrijednosti (u ovom slučaju manjeg hrvatstva) nego zbog toga što su svi veliki i istinski Hrvati-ratnici došli iz tog dijela BiH-a. Što se tiče odnosa prema ženama, gotovo da ga i nema, osim onda kada mu žena skuha i pripremi ručak nakon njegovog "napornog" posla, a on ju iz zahvalnosti prebije nakon što se vrati iz birtije, a prije odlaska na počinak.
S kauča zato što voli komentirati, ima svoj stav o svim problemima na ovom svijetu i posjeduje znanja o povijesti još od stoljeća sedmog. Što se tiče njega, za sve probleme na ovom svijetu krivi suuuuuu …. tko drugi nego MASONI! Politika? Glasa za HDZ još od 91'-e!
Živi u malom selu u Lici, 20 metara od rodne kuće iz koje ga je i rođena majka potjerala.
Radi, a gdje drugdje nego u državnom preduzeću. Kad se napiše "radi", to je samo uvjetno. Redovito kasni na posao, 3 sata je na marendi, a na radnom mjestu redovito igra igrice i gleda pornografiju i to sve opravdava s onom poznatom krilaticom "ne mogu oni mene toliko malo platit koliko ja mogu malo radit" iako prima iznadprosječnu plaću. Naravno do posla je došao tako što mu je rođak iz Hercegovine sredio štelu preko stranke, a svjedodžbu strukovne srednje škole, na temelju koje je posao dobio, je kupio. Naravno jer se to tako radi! Pravi Hrvat ne uči da bi stekao nego on kupi ono što mu treba!
Prijatelja objektivno nema, osim onih par birtijaša iz lokalne birtije u kojoj nakon kvalitetne pijanke skupi hrabrosti da svaku večer prebije ženu. On ne mari za druge i boli ga briga za druge oko sebe, samo mu je bitna lovaaaa!
Aktivnosti? Sportske? Naravno! To je cuganje gdje god stigne i pljuvanje po svima koji su po bilo čemu različiti od njega: pederima, srbima, crncima, muslimanima, židovima. Kao pravi 'rvat katolik on ima i crkvene aktivnosti. Pobožno svaku nedjelju je na misi i zna sve molitve i pjesme. Obilato potpomaže crkvu tako što nerijetko izdvoji i po 50 kuna za lemozinu. Naravno, ubaci tako da svi vide koliku svotu novca je ubacio. Redovito posjećuje i vojne mitinge i naravno da obožava oružje jer ga to podsjeća na njegovo "hrabro" jednodnevno sudjelovanje u Domovinskom ratu temeljem kojeg je i dobio razne povlastice, uključujući i udjele u braniteljskom fondu.
Glazba? Mozart, Bach? Naravno da ne! Samo Thompson! Jer pravi Hrvat sluša samo to! Bilo kakva vrsta umjetnosti, možete pretpostavit, ga ne zanima. I zašto bi ga uopće zanimala? To je samo za pedere i pičkice, a ne za prave Hrvate kao što je on!
U pogledu zdravlja, on se dobro osjeća i smatra za sebe da vrlo dobro izgleda. Iako je pretio i ima nekih 50-tak kila viška te naravno ćelu umjesto kose. Smatra da nema te žene na ovom svijetu koja može odoljet njegovom osebujnom dječačkom šarmu.
Njegov životni moto je sve ima svoju cijenu, a ono što se ne može kupiti, ukradi!

Dragi svijete, upoznaj se sa SUMO HRVATOM S KAUČA!

Oznake: jazavac, Hrvat, sumo

subota, 19.08.2017.

GDJE ĆE IDUĆE GRUNUT??

Hmm da, to je pitanje koje se postavlja ovih dana u Europi s obzirom da su ISIL-ovci razvalili Španjolsku posljednjih dana i to u jeku turističke sezone (čovjek bi pomislio da je slučajno).
No, ako stavimo na stranu taktiku ISIL-a i razlog napada na neku zemlju, postavlja se pitanje tko je kriv i kako to spriječiti u budućnosti?
Jesu li doista krivi ti zločesti teroristi koji su ugrozili "naš način života"? Iako doista ne razumijem što uopće znači ta sintagma "naš način života". Je li kriva ta islamska ekstremistička organizacija ISIL koja ne da mira cijelom svijetu već posljednjih nekoliko godina ili je možda kriva sama islamska vjera u kojoj eto teroristi pogrešno interpretiraju neke dvosmislene navode s ciljem traženja opravdanja za svoje aktivnosti? Koliko god većina (ako ne svi) medijski komentari i izvještaji idu k tom pravcu, jednostavno se ne mogu oteti osjećaju da ja te ISIL-ovce ne mogu ni krivit, a nipošto mrzit. Da se razumijemo, osuđujem njihova teroristička djela koja ne spadaju današnjem civiliziranom svijetu te vrlo mi je žao pobijenih nedužnih ljudi. No, smatram da su ti isti ISIL-ovci ništa drugo nego pogrešno zavedeni mladići od strane ISIL-a koja je samo iskoristila njihov gnjev i generalnu isfrustriranost svijetom. Uostalom, ako je potrebno bacit neke povijesne paralele, zar nisu i križari u 13. stoljeću bili pandan današnjim ISIL-ovcima? No, kako je njihova uloga ostala zapamćena u našoj povijesti? Križari su u svijesti velike većine ljudi ostali zapamćeni kao simpatični širitelji kršćanske vjere i borci za Jeruzalem i ostala sveta kršćanska mjesta. No, što su oni ustvari bili? Ništa drugo nego staleški gubitnici iz Zapadne Europe pogrešno zavedeni vjerom koji su u nedostatku prave perspektive u svojim sredinama krenuli osvajati islamske teritorije koje nisu mogli nikakvim pravom svojatati te su usput pljačkali i ubijali sve što im se našlo na putu. Primjećujete li neke sličnosti s trenutnim akterima?
No, vratimo se mi u današnje vrijeme. Kako bismo se mi građani RH ili bilo koji Europljanin osjećali da nas neka strana kolonijalna sila izravno iskorištava stoljećima, crpi naše prirodne resurse te nameće svoj "način života" do recimo polovice 20. stoljeća? Nakon toga nastavlja eksploataciju neizravno putem velikih kompanija koje bi ušle u vlasništvo prirodnih bogatstava putem marionetskih vlada koje bi opet bile postavljene djelovanjem obavještajnih organizacija tih istih neokolonijalnih sila te time samo produžavale neko novo neokolonijalno doba. Začarani krug, jel da? Pretpostavljam da bi reagirali isto onako kako su građani RH odreagirali početkom 90-tih. Branili bi svoje! Eto, to se događa cijelom Bliskom istoku od opadanja moći i raspada Osmanlijskog carstva. Hmmm, kad je to ono bilo? Da, jako davno.
Otegnuta okolnost su definitivno i neki unutarnji faktori kao što je demografski boom koji se događa u islamskim zemljama već desetljećima (koji će zasigurno jenjavat s vremenom) koji onda potom opet proizvodi nezaposlenost i neimaštinu koja tjera te ljude na ovakve poteze. No, svi ti unutarnji faktori bi se zasigurno opet lakše prebrodili da nema upliva stranih sila u ekonomiju i unutarnji ustroj tih bliskoistočnih zemalja.
U zadnjim statističkim izvještajima govori se da je u posljednjih nekoliko godina u terorističkim napadima u cijeloj Europi poginulo 600 ljudi. Neeeeeeeee 600 ljudi?! Za usporedbu, isto toliko ljudi je zadnjih 5-6 godina ginulo u Siriji i ostalim bliskoistočnim stratištima u samo NEKOLIKO SATI. Zar život Europljana toliko više vrijedi nego život jednog stanovnika na Bliskom istoku i ako nas zatucani mediji uvjeravaju da vrijedi, tko je točno odlučio tako nešto?

Otkuda odjednom taj ISIL?
Iz istog izvora kao i Al Qaida i njezin osnivač bin Laden, samo je različiti neprijatelj razlog njihovog pojavljivanja, ali metode su iste. Kao da se ništa nije promijenilo i kao da ti "veliki i moćni" kreatori svjetske politike ništa nisu naučili iz bliske prošlosti. Za ljudsku vrstu se inače kaže da vrlo dobro uči iz povijesti no iz nekog razloga u ovom se slučaju to nije dogodilo…
SAD i njegova produžena obavještajna ruka CIA su u 80-im godinama prošlog stoljeća naoružavali i podupirali islamističke organizacije (između ostalog i Al Qaidu) u ratu protiv Sovjeta. No, nakon nekog vremena, Al Qaida je toliko ojačala i paralelno s time postala "neposlušna" svojim američkim saveznicima te u skladu sa svojim izvornim vjerovanjima prestali surađivat s "nevjerničkim strancima" pa tako i s Amerima. Eto, i nakon 20 godina povijest se ponovila samo par tisuća kilometara zapadnije. Al-Asad je krenuo klat svoj narod i vidjeli Ameri priliku da bi mogli ući u Siriju pod razlogom humanitarnog djelovanja i zaštite nemoćnog stanovništva od surovog diktatora. No, nisu mogli riskirat otvoreni rat, još jednu bojišnicu i eventualni poraz pa su počeli obilato naoružavat pobunjeničke i sve ostale oporbene snage koje su ratovale protiv Asada. I eto nam ISIL-a! Organizacija ISIL se je kao i Al Qaida par desetljeća prije, razvila iz skuta SAD-a te je samo pametno iskoristila Amere i njihovu potporu da narastu i da onda počnu ostvarit svoje planove.

Tko je kriv?
Američka administracija naravno! Tko ju je vodio? Nažalost moram napisati, Obama. Mnogo su ljudi od njega očekivali, no izgleda da je i on tokom svojih mandata ozbiljno popuštao nekim vrlo upitnim unutarnjim lobijima i vrlo često donosio i loše odluke. Osobno, Obamu ne cijenim samo zato jer je bio prvi crnački predsjednik i jer pripada mojem vrijednosnom miljeu. Cijenim ga i zbog guranja Obamacare-a te vrlo konstruktivne suradnje s Europom (koja je sada s Trumpom pod vrlo velikim upitnikom), a zajedno s Clintonom mi jedan od najsimpatičnijih američkih predsjednika.
Time dolazimo do kraja posta i odgovora na pitanje tko je kriv i kako u budućnosti to spriječiti. Prije svega, potrebno je da se strane sile prestanu miješat u vođenje drugih država te ostanu u svojem civilizacijskom krugu (kao što je o tome i pisao Samuel P. Huntington u svojoj popularnoj knjizi).
A gdje će iduće grunut? Who knows!

Oznake: obama, spain, SAD

utorak, 04.07.2017.

2 LICA KOJA MOGU SPASITI HRVATSKU LJEVICU - ZORAN MILANOVIĆ i DOMINIK ETLINGER

Dva lica hrvatske politike koja su svojim istupima posljednjih dana podigli dosta medijske prašine te pokazuju da ljevica u Hrvatskoj još ima svoga konja (u ovom slučaju konje) za trku. Iako su stavljeni u isti naslov, ne pripadaju u kontekst zajedničkog političkog djelovanja. Dapače, gledajući odvojeno, svaki na svojem polju zasebno doprinosi ponovnom dizanju hrvatske ljevice (ako se to uopće može tako nazivati). Hrvatske ljevice koja je zadnjih tjedana doživjela teške poraze, prije svega na najnižim lokalnim razinama kao što su Vijeća mjesnih odbora i Vijeća gradskih četvrti, ali i onima za Skupštinu i gradonačelnika.
Prvi je sa svojim terminom "samozvanaca" podsjetio sve birače i građane RH koliko ustvari takva figura nedostaje na medijskoj sceni. Sa Zokijevim vrlo čestim slikovitim izražavanjem i s njegovim izjavama građani se mogu poistovjetiti te koji je, bez obzira na svakakve analize i mišljenja, bio daleko bolji predsjednik SDP-a te postizao bolje rezultate od današnje garniture. Zoki je u ovom trenutku možda i posljednji samuraj koji se na nacionalnoj sceni može muški pohrvati s hrvatskim desničarima te tu bitku možda i dobiti. Stoga su vrlo zanimljive kuloarske najave o njegovom mogućem povratku kao kandidatu za predsjednika države. Iako trenutno nije favoriziran među širom populacijom birača, 2015. godine na parlamentarnim izborima je pokazao kako kvalitetnom kampanjom može izvući bilo što. Smatram da će ga birači lijeve provenijencije sa zadovoljstvom dočekat da mu daju svoj glas, naročito nakon posljednjih loših rezultata lijevih stranaka na lokalnim izborima te nakon višemjesečnih Berinih brukanja po medijima. Smatram da se svakom hdzeovcu s malo sive tvari u mozgu tresu gaće od te pomisli. Zamislite samo te duele i tu kampanju između njega i trenutne predsjednice. I can't wait!

U subotu 1.7., na prvi dan mjeseca srpnja (znakovito?) mladi lav zagrebačke ljevice, Dominik Etlinger je najavio kandidaturu za predsjednika zagrebačkog SDP-a. Iako u nekim širim gradskim krugovima birača još uvijek relativno nepoznat, ovaj mladić (88' godište) sa svojim izjavama, istupima i akcijama već nekoliko mjeseci pokazuje da je najistureniji prvotimac gradskog SDP-a. U ovom trenutku moja malenkost je vrlo sklona ovom kandidatu uzeći u obzir osobno poznanstvo, generacijsku bliskost, ali i praćenje njegovih javnih istupa. Krase ga odlike koje su u moru pragmatizma izgubljene u SDP-u, kao što su otvorenost, izravnost, beskompromisnost, idealizam, želja za boljim društvom i pozitivnim promjenama. Zbog toga svega je izgleda i kažnjen tek 23. mjestom (naravno neulaznim) za Gradsku skupštinu na koalicijskoj listi SDP-a i ostalih stranaka. Listu koju je formiralo trenutno gradsko vodstvo kojom čvrsto upravljaju Davor Bernardić i Zvane Brumnić, a koji su poznati po tome da se baš i ne vole zamjerati gospodinu gradonačelniku Milanu Bandiću. Dapače vole i surađivati s njime kad im to odgovara. Etlinger je otvarao goruća pitanja, kao što je problem Jakuševačkog odlagališta te postavljanje metalnih konstrukcija na Cvjetnom trgu. Mnogi istaknuti SDP-ovci su mu izrazili podršku već na njegovom predstavljanju, ali najveću podršku, naročito u broju glasova, Etlinger može očekivati od članova zagrebačkog Foruma mladih iz kojeg i dolazi i čiji je još uvijek formalno član. Njegova povijest u Forumu mladih je bila i više nego turbulentna jer dugi niz godina nije pripadao većinskoj kliki okupljenoj oko Nenada Livuna (bivšeg predsjednika FM-a) te mnogo puta nije izabran za određene funkcije na gradskim konvencijama, a na koje je po logici i zaslugama trebao bit izabran. I Etlinger i Livun su uvijek glasili kao Berini ljudi, no recimo da je Livun ipak bio malo više "Berin". Inače, za informaciju, Etlinger i Bero dolaze iz iste mjesne organizacije (Novi Zagreb istok). U Forumu je Etlinger uvijek bio pomalo "persona non grata" jer je furao neku svoju priču i nije se htio slizat s većinom. Sve te dugogodišnje nepravde Etlinger je i više nego stoički i džentlmenski podnosio i čekao je svoje pravo vrijeme te postavlja se pitanje je li ga napokon ovom kandidaturom i dočekao? U međuvremenu su mu davane mrvice ili teške "šljakerske" funkcije kao što je mjesto tajnika Zagrebačkog SDP-a s ciljem da ga "namire" te da zadovolje njegovu visoko izraženu ambiciju. Pitanje koje se nameće je ima li Etlinger potporu Bere?
Najvjerojatnije ne, ali zbog toga i figurira kao jaki kandidat jer Berino vrijeme polako, ali sigurno dolazi svome kraju. Konačni odgovor na to pitanje će bit i više nego jasan u idućim tjednima ili mjesecima ako se, kako najave trenutno govore, Rajko Ostojić upusti u bitku za predsjednika SDP-a Zagreb. Rajko Ostojić, Berin čovjek ili je Bero Rajkov čovjek, te tanke granice su već davnih dana izgubljene, nema toliku potporu među običnim članstvom, ali će imat potporu gradske vrhuške. Ostojić generalno nije popularan te ne nudi ništa spektakularno socijaldemokraciji i ljevici, iako mu se ne može spočitnuti neuvjerljivost u istupima te nedostatak karizme. Najveći Rajkov problem je nedavna povijest u gradu, tj. ostvareni loš rezultat u drugom krugu u srazu s Bandićem na lokalnim izborima za gradonačelnika 2013. godine.
Kandidat koji se javlja u nekim kalkulacijama za istu funkciju je Bojan Glavašević za kojeg snažno lobira naš već prije spomenuti protagonist iz naslova - Zoran Milanović. Izgleda da će Glavašević biti kandidat Zokijevih ljudi te po mojim preferencijama je bolji kandidat od Rajka, ali ne bolji od Etlingera. Iako, Glavašević ako bude izabran za predsjednika SDP-a, mogao bi ne samo kvalitetno voditi gradski SDP nego i u ovom trenutku bi možda ipak bolje prošao na nekim hipotetskim izborima za gradonačelnika nego Etlinger. Sin jednog od najvećeg heroja Domovinskog rata bi mogao uspjeti ono što Zokiju nije uspjelo prošle godine na parlamentarnim izborima, a to je da okupi šire mase (desno biračko tijelo) da mu daju svoj glas na idućim izborima za gradonačelnika. Iako, potrebno je spomenuti da nekim krugovima, kao što su bili branitelji iz Savske, mladi Bojan ne zaslužuje ni tračak respekta kao sin poginulog heroja te za kojeg su punih 500 dana ti isti branitelji tražili njegovu smjenu te ga još i brutalno vrijeđali kad god su mogli.

Zoki i Etlinger nisu savršeni, ali u ovom trenutku mnogim SDP-ovcima i mainstream ljevičarima njih dvojica izgledaju kao zadnji tračak nekakve nade. Etlinger zato jer je mladi veliki "fajter" te je stao na žulj Bandiću, a Zoki jer su mnogi (ako ne i svi) shvatili da je bila greška njegov odlazak i dolazak Bere na mjesto predsjednika stranke.

Oznake: politika, Zoran Milanović, dominik etlinger, Davor Bernardić, bero, milan bandić, grad, Zagreb, izbori, SDP, unutarstranački, konvencija, stranka

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv