| < | ožujak, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Svibanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
zagreb
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
suburbanaut
PRAVO NA TRG /Saša Šimpraga/
- 17:42 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Kukuriku koalicija je obećavala, a Zoran Milanović tijekom izborne kampanje opetovano ponovio i najavio ukidanje zabrane protestiranja na Markovom trgu. Što se sada promijenilo? Umjesto ukidanja zabrane, najavljuje se nominalno oslobađanje trga ali s nekim novim restrikcijama, poput ograničenja kretanja i ograničenog broja prosvjednika. Inicijalnu odluku o zabrani demonstriranja na Markovom trgu donijela je Vlada Ive Sanadera te su od tada svi pokušaji većih prosvjeda na trgu spriječeni. U tome je vremenu trg poslužio tek kao pozornica govoru tadašnjeg američkoga predsjednika Georgea W. Busha te za jednokratnu opernu izvedbu. Te iznimke potvrđuju tezu da su navodni sigurnosni razlozi zabrane tek puka izlika, pa je jasno da je antidemokratska zabrana mirnoga demonstriranja na trgu motivirana isključivo sprečavanjem prosvjeda pred nosom Vlade i Sabora. Unatoč tome, formalna zabrana nije npr. spriječila da se 2008. godine iz protesta jedan građanin autom zaleti u vrata saborske zgrade, ili performans Siniše Labrovića koji se 2010. godine posred Zabranjenog trga i usred bijela dana - pomokrio. Nastojanja građanske inicijative ''Matija Gubec'' da se zabrana s trga ukine nisu naišla na odjek, pa odluka za posljedicu ima da se danas na tome trgu ne odvija nijedna manifestacija niti se one potiču. Tako taj drugi najstariji zagrebački trg umjesto živosti i optimizma zrači represijom od koje ga treba osloboditi, a to se neće postići drugačijim restrikcijama. Atentati Za razliku od danas, Markov je trg je kroz prošlost bio mjesto intenzivne interakcije. Tamo se od 1256. godine održavao i Markov sajam. Zlatna bula Bele IV. striktno navodi da se sajam odnosno ''svečani trg održava dva dana u tjednu, to jest u ponedjeljak i četvrtak, i da je osim toga svakoga dana trg svakidašnji''. Unatoč stoljetnoj tradiciji lokacije moći, činjenica da je Gornji grad političko središte Hrvatske tek je u novije vrijeme bitnije utjecala na karakter same plohe trga. Znatni dio dvadesetoga stoljeća trg je bio parkiralište za potrebe tamošnjih institucija. Prvi službeni vladin automobil koji se nazivao ''zemaljskim'', parkiran je pred banskom palačom od 1912. godine. Bio je marke Austro-Daimler i koštao je otprilike kao dvokatnica u Zagrebu, a kupiti ga je dao ban Slavko Cuvaj. Baš će taj Cuvajev auto biti poprište i prvoga političkog atentata u modernoj hrvatskoj povijesti kada je na bana u Mesničkoj ulici pucao i promašio Luka Jukić. Čin će imati i kratkoročne posljedice po vladin vozni park budući da je dotadašnji ''upravljač'', kako se nazivalo službenoga vozača i kojega je Vlada jedva našla, nakon atentata dao ostavku ne želeći nositi glavu u torbi. Lokacija atentata ubrzo će postati i sam Markov trg na kojem je iste godine navodno još jednom neuspješno pucano na Cuvaja, a navodni atentator Stjepan Planinšak na licu mjesta izvršio je samoubojstvo. Novi se atentat dogodio već iduće 1913. godine kada je Stjepan Dojčić u Markovoj crkvi ranio bana Ivana Skerlecza. Tom je prilikom sama crkva bila deskarirana pa ju je trebalo ponovo posvetiti. Zadnji i neuspješni politički atentat na trgu bilo je raketiranje Banskih dvora 1991. godine od strane JNA. Zagrebačka kriza trgova Događaj s najvećim smrtnim ishodom koji se dogodio na Markovom trgu do danas su ostale ''Srpanjske žrtve'' iz 1845. godine. Bio je to pokolj tijekom demonstracija na kojima su se sukobili mađaroni i simpatizeri Narodne stranke, a na potonje je pucala vojska. Na i oko trga ubijeno je petnaest osoba. Kroz 20. stoljeće trg je bio i mjesto masovnih okupljanja poput onoga prilikom proglašenja Države SHS ili oslobođenja Zagreba 1945. Ime je mijenjao dvaput. Nakon atentata u beogradskoj skupštini imenovan je u čast Stjepana Radića, a povijesno ime vraćeno mu je 1990. godine. Trg je obnovljen 2006. godine, no loše i bez javnoga natječaja. Na trgu koji je i središte turističkoga interesa, npr. ne postoji nijedna klupa, a to je slučaj i sa svim drugim gornjogradskim trgovima. Sve to potvrđuje tezu o zagrebačkoj krizi trgova kada trgovi odavno više nisu primarno “mjesta zaustavljanja i trajanja” već roba koju se iznajmljuje ili u slučaju Markova trga - prisvaja. Nulta točka javnosti Upravo zbog svoje povijesne uloge i suvremenog značenja javni prostor Markova trg je mjesto gdje se polažu predsjedničke prisege. U tamošnjoj su crkvi prisezali gradski suci, zastupnici i banovi. U zgradi Sabora prisegnuo je i prvi predsjednik prve hrvatske republikeVladimir Nazor, a prvi koji je predsjedničku zakletvu položio na samome javnom prostoru trga bio je Franjo Tuđman s kojim je takva tradicija i započela. Inauguracija na mjestu gdje je po legendi užarenom krunom u veljači 1573. godine okrunjen veliki hrvatski borac za pravdu Matija Gubec na neki način dodatno obvezuje trg vratiti u službu javnosti, a to onda svakako uključuje i pravo na prosvjed pred ustanovama predstavničke demokracije. Sve drugo osim ukidanja bizarne zabrane i potpune slobode kretanja i protestiranja na Markovom trgu, posve je neprihvatljivo. Nema tih sigurnosnih razloga koji bi ograničili pravo na trg kao nultu točku javnosti. Objekte valja štititi, ali ne na način da se građanima ukidaju ili ograničavaju temeljna prava. Problem čini se i nije u tome da se na trgu nalaze državna tijela, već u odnosu prema građanima. Pravo na civilizirano izražavanje neslaganja s bilo čijom politikom na Markovom trgu trebalo bi biti neupitno. A upravo zbog toga što su na tome povijesnom trgu smješteni Vlada, Sabor i Ustavni sud, odnosno činjenica da je Markov trg stoljećima stvarno i simboličko središte hrvatske vlasti pa i demokracije, to je mjesto snažno nabijeno značenjem. Kao takvo, upravo je to lokacija gdje mirni prosvjedi i sva druga slobodna okupljanja spadaju. Konačno, „trg nije samo javni prostor, već i prostor za javnost.“ Oko temeljnih ljudskih prava poput prava na slobodu kretanja i govora nema pregovora, a povijest i uloga Markova trga u hrvatskom političkom, društvenom i kulturnom imaginariju to samo dodatno naglašavaju. Objavljeno u Tjedniku Novosti od 2. ožujka 2012. |
