| < | rujan, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Svibanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
zagreb
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
suburbanaut
Zagreb opet ima Prolaz sestara Baković
- 20:57 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Novi je sastav zagrebačkoga Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova odlučio da se Miškecovom prolazu vrati devedesetih ukinuto staro ime, odnosno da se taj prolaz ponovo nazove u čast sestara Baković, heroina antifašističke borbe. Da odluka Odbora postane službena treba još proći glasanje na prvoj idućoj sjednici Gradske skupštine, što je u ovome slučaju tek puka formalnost. Ime prolaza promijenjeno je na inicijativu gradske zastupnice Morane Paliković - Gruden, odnosno zagrebačke organizacije Hrvatske narodne stranke, koja je zahtjev za vraćanje staroga imena unazad nekoliko godina podnijela čak tri puta. I danas kolokvijalno poznat kao Balkan prolaz, kako se službeno zvao pedesetih budući da se tako nekad zvalo današnje Kino Europa pored kojega se nalazi, novo je ime dobio u valu preimenovanja zagrebačkih ulica devedesetih. Prolaz je tada nazvan po gradskom lutalici Miškecu koji je često boravio oko kina, da bi pritom nepravedno bilo ukinuto ime sestara Baković kako se prolaz službeno zvao od 1961. godine. Razloge toga preimenovanja treba više tražiti u masovnom brisanju ulica s antifašističkim predznakom nego što se htjelo odati počast jednome beskućniku. Iako su tadašnjim preimenovanjem zagrebačkih javnih površina neke ulice s pravom promijenile ime te su ispravljene i brojne ranije nepravde vraćanjem nekih povijesnih imena gradskih ulica, istovremeno je ukinut i veliki broj javnih površina nazvanih po osobama i pojmovima vezanim uz antifašističku borbu, a za koje nije bilo nikakvoga objektivnog razloga da ih se mijenja. Devedesetih su godina zagrebačke i hrvatske ulice također „etnički očišćene“ od Srba, pa i nekih istaknutih hrvatskih velikana srpskoga roda, i to samo zato jer su bili Srbi. Te činjenice zorno ukazuju na duh vremena iz kojega se rodio rat. Preimenovanje ulica devedesetih bilo je najveće u povijesti Zagreba. Tada je u naletu radikalnih intervencija u gradsku arhiteksturu čak preimenovan i stoljetni Kaptol, na što je reagirao sam nadbiskup Franjo Kuharić te su ploče s novim imenom Trga Alojzija Stepinca drugi dan skinute, a povijesno ime odmah vraćeno tome najstarijemu zagrebačkom trgu. Uslijed hadezeovskoga primitivizma, ostavku na mjesto stručne savjetnice za imenovanja javnih prostora podnijela je jedna od najvećih povjesničarki grada Zagreba dr. Lelja Dobronić. Kao otpor preimenovanju nekih ulica koje je zapravo bilo prekrajanje povijesti, jedan će zagrebački trg postati i svojevrsni simbol otpora tuđmanizmu kroz redovite godišnje demonstracije za povrat imena ukinutoga Trga žrtava fašizma. Ime toga trga vraćeno je nakon autokratove smrti, odnosno kad je HDZ izgubio vlast. Nakon što je Zagreb ove godine ponovo i na novoj lokaciji dobio Ulicu Ive Lole Ribara, konačnim vraćanjem imena Prolazu sestara Baković ispravljena je još jedna nepravda. Neprimjerenim političkim intervencijama u javni prostor, a time i u kulturu sjećanja, generira se određena nepravda kakva je sada nanesena i Miškecu koji je aktualnim preimenovanjem izbrisan iz gradskog stradarija. Iako je to osoba o kojoj ne postoje ni osnovni podaci, on svakako jest dio zagrebačke urbane povijesti, jednako kako je to bila i primjerice Magdica, još jedna beskućnica koju je najveća živuća hrvatska pjesnikinja Vesna Parun označila i svojom životnom učiteljicom. Heroine Baković Inicijalni odabir lokacije za imenovanje javne površine u čast sestara Baković nije bio slučajan, a vezan je uz njihov život. Stanovale su u Gundulićevoj ulici, a radile u obiteljskom kiosku u bivšoj Nikolićevoj, odnosno današnjoj Teslinoj ulici. Prolaz se nalazi na potezu između te dvije ulice. Sestre Zdenka i Rajka Baković rođene su u gradu Oruro u Boliviji 1918. i 1920. godine u obitelji hrvatskih iseljenika s Brača. Cijela se obitelj 1921. godine vratila u zemlju, a nastanili su se u Zagrebu gdje su se sestre i školovale. Rajka je dočekala početak Drugoga svjetskog rata kao studentica Filozofskoga fakulteta gdje je bila izrazito politički aktivna. Znatno pogoršano imovinsko stanje nakon smrti oca uvjetovalo je da obitelj 1939. godine otvori mali kiosk u Nikolićevoj br 7. gdje su sestre i radile, a koji je postao okupljalište ilegalaca. U noći 20. prosinca 1941. ustaška je policija upala u obiteljski stan Bakovićevih u Gundulićevoj i privela sestre. Mučene su od početka, dok namjera ustaša da pohvataju komuniste dovodeći sestre kroz nekoliko idućih dana u kiosk nije uspjela budući da su i vidno zlostavljane odbijale odati drugove. Detalji užasa koji se kroz nekoliko dana odvijao u ustaškoj policiji vjerojatno će ostati zauvijek tajnom. Znaju se tek posljedice. Bez da su ikoga odale, Zdenka se bacila sa četvrtoga kata policijske zgrade, a Rajka je preminula od posljedica brutalnog mučenja. Sačuvani medicinski izvještaji potvrđuju teške prijelome kostiju i lubanje, izbatinana i spaljivana tijela. Hrabrost Rajke i Zdenke Baković koje ni pod najtežim okolnostima nisu popustile, svjedok je snage ljudskoga karaktera i trajna inspiracija na koju sada ponovo podsjeća ime prolaza u središtu Zagreba. Spomenik sestrama Baković koji je postavljen u istoimenom prolazu devastiran je devedesetih. Tijekom manifestacije Operacija grad 2008. godine upravo je taj spomenik poslužio kao polazište Sanji Iveković za umjetnički rad koji je skrenuo pažnju ne samo na oštećeni spomenik, preimenovani prolaz i dvije zaboravljene heroine već i općeniti odnos (post)tuđmanovskoga društva prema nasljeđu i vrijednostima antifašizma. Naše su ulice naša kultura „Spomenici i spomen-ploče, a to onda uključuje i nazive javnih površina u urbanom krajoliku doprinos su semoiološkom prisustvu vladajuće ideologije“, reći će etnologinja Dunja Rihtman - Auguštin. Gradska toponimija, osim svoje primarne praktične uloge, neminovno funkcionira i kao sustav političkih simbola te je izraz kulture koja ju određuje. „Imena ulica konkretizacija su povijesti i mjesta gdje se strukture vlasti susreću s praksom svakodnevnoga života“, navodi Rihtman – Auguštin. Zato se imena ulica ne mogu svesti na pismoslikarski zadatak, niti bi o tome smjele odlučivati nekvalificirane osobe budući da je ulično nazivlje, sukladno zagrebačkoj tradiciji često i dio smislenoga urbanističkoga sklada, a nedvojbeno jest dio kulturne baštine i živa memorija grada. Imenovanjem ili promjenom naziva ulica definira se kultura, društvene vrijednosti, svjetonazor pa i intima poimanja mjesta. Zato neke ulične nazive iz devedesetih kao što su primjerice one nazvane po Mili Budaku u Slavonskome Brodu ili Gojku Šušku u Zagrebu tek treba ukinuti. Vraćanje imena Prolazu sestara Baković važno je i u kontekstu rodne ravnopravnosti budući da je sustav imenovanja ulica u Zagrebu i Hrvatskoj izrazito rodno neuravnotežen, odnosno postoji radikalno mali broj javnih površina nazvanih u čast žena. To zorno ukazuje na civilizacijski standard koji je očit i kroz činjenicu da ni primjerice spomenuta Dunja Rihtman – Auguštin, iako je to odavno predloženo a njen doprinos hrvatskoj znanosti i kulturi ogroman, do danas nema svoju ulicu u Zagrebu. Saša Šimpraga Objavljeno u Tjedniku Novosti, broj 509 od 18. rujna 2009. |
