Štrumpf!
15.08.2014., petak
Zanimljivosti o Dinamu
 Tema druga. Opet, Dinamo za kratko vrijeme, ali ne više problem stadiona i njegov lokacije, nego nešto drugo, ali opet u i oko Dinama. Nekoliko crtica, zabilježenih misli, koje neka putuju bespućima Međumrežja. Ode, još jedan wunderkind, koji je „trebao“ ostati nekoliko sezona u Dinamu, te se prodati za velike novce, te dati nekoliko mjeseci života onim obiteljima koje žive od genijalnosti velikog vođe Zdravka Mamića, kojima je on svojim kvalitetama i sposobnošću donio da oni imaju posla radeći za Dinamo. Sve što oni trebaju da rade, svodi se na to rade svoj posao za koji su plaćeni, ne pitajući kako i zašto, nešto radi veliki vođa. Kao u pravim totalitarnim sustavima funkcionira GNK Mamić United. Velik vođa je Zdravko Mamić koji je za jedne gangster, za druge genijalac, za treće nužno zlo. Totalitarizam u Dinamu ide dotle da se sve svodi na obično raspoloženje Zdravka Mamića. Ako je on imao loš, dan, onda svim njegovima podanicima treba biti loše i trebaju se osjećati loše, jer ne može podanik biti iznad uzdignutog. Negdje oko 800 tisuća kuna mjesečno koštaju Zdravka Mamića brutto plaće njegovih djelatnika. Kada se to pomnoži sa 12 mjeseci jedne godine, dolazi upravo do cifre koju grad plaća GNK Mamić Unitedu za tobože neprofesionalni pogon. Eh, da, veli Zdravkec da ono što daje grad Dinamu, odnosno njemu, za njegovu vladavinu, ide za odgoj djece u športskom duhu, te da nekih 500-ak dječurlije svakodnevno čak i pod reflektorima vježba kako bi se jednog dana prodali, te omogućili Mamiću i da dalje bude kralj maksimirske šume. Istina je pak, da na svim silnim terenima koje je GNK izgradio treniraju samo odabrana djeca(znači ona koja ispred sebe znaju gurati loptu, te ona sa popisa) i ona djeca antitalenta otvorene škole gdje roditelji plate par stotina kuna i onda mali sa dvije lijeve noge gura loptu, te svim prijateljima govori da igra u Dinamu, a u stvari radi se o nenatjecateljskom dijelu Dinama(prijateljske tekme, čudnovati turniri izvan nogometnog saveza...). Postoji popis gdje, osim stvarno dobrih gurača lopti ispred sebe, još u prvih 11 i na klupi, mora biti određen dio podobnih dječaraca, kojim su tateki dobri sa Zdravekcom ili nekim članom GNK Mamić Uniteda ili pak po HDZ-ovoj stranačkoj liniji igra neki sin vrlog hadezovca. Znači, silni novci lokalne zajednice grada Zagreba idu samo za odabrane, te športske terene na kojima mogu igrati samo ONI. Obični, mali ljudi nemaju igralište za sebe, jer je GNK privatna igračka političkih moćnika i velikog vođe. Sada čitam, ode i mali Brodić Inače, njegov je apa, bahati, nestrpljiv čovjek, do jučer dobar sa Zdravkecom, ali izgleda da su svrbili prsti za šuškave novčanice, te se poveo za primjerom Murića(grkljana iščupanog), te otišao negdje van igrati. A ovaj mu mali Murić čestita. Sve više mladih igrača odlazi prije reda iz Dinama, prije nekog Zdravko zaradi lovu kojom može kupovati ljude oko sebe i biti velika mecena i spasitelj svega hrvatskog i katoličkoga. Ako se ovako nastavi sa tim mladim igračima, prijeti egzodus dinamove mladosti, te više se neće moći financirati mamićeva mašinerija, odnosno krčma. I on, će propast. Možda je to upravo što on želi, kako bi opet po drugi put u povijesti kluba, On-Zdravko Mamić spasio njega od propast ovaj put na način da ga privatizira, te postane apsolutni gospodar GNK Dinama-Mamić Uniteda, mada je to on već odavno. Samo što bi onda oni huligani, komunjare i raznorazni rušitelji GNK ostali na suhom, jer više ne bi mogli zazivati „jedan član-jedan glas“ i ostale igrice samo kako bi srušili Mamića sa vlasti u GNK. Obični navijači nemaju nikakve šanse da dođu do ikakvog glasa, te da se uopće čuje njihov glas, jer klub ne ovisi o novcima istih, jer malo ljudi dolazi na Maxić, te puni klupsku blagajnu kroz kupnju ulaznica ili suvenira. Tako da gangsteri i ostali tipovi sumnjivog morala mogu raditi što ih je volja. Kao i sa hrvatskom državom. Obespravljen i potlačen hrvatski čovjek, a kamoli ne i onda hrvatski navijač, a u našem lokalnom slučaju dinamov. Neki dan sam čitao intervju novo pridošle managerice za ljudske resurse, neke „vatrene“ crvenkose koja je u međuvremenu postala plavuša, te koja uz aut liniju pokazuje ravan struk. Između ostalih „vrlo važnih“ podataka koji su iznese u tom novinarskom uratku, saznao sam da je sa Mamićem strogo na „vi“, al' ono što je posebno odvuklo moju pažnju, je to što je izjavila da je njoj Zdravko Mamić uzor. A joj, Zdravko Mamić, pa uzor. Čovjek koji laže čim zine. Npr., njega kontrolira skupština, tobože i to čak osamdeset skupštinara. Laž, jer je to samo krinka, jer u toj skupštini nema nikoga tko nije voljom velikog vođe izabrana da bude broj i da čkomi, samo šuti i diže ruku za već unaprijed donijete odluke sa strane interesa Zdravka Mamića. Kleveće, prijeti, psuje, vrijeđa, bavi se obrtanjem love u privatne džepove. Pa, kako onda nekom može biti uzor. Čini se da može, dok daje veliku plaću, te mu ona još duguje respekt i strahopoštovanje. Njega se čak i u klubu zove svi jednostavno Šef. Svaki kršćanin mora se boriti protiv zla. To je najteža borba života. Valja, znati razlikovati nijanse skrivenog zla svuda oko nas. Nažalost, u GNK i oko njega je samo zlo. Malo je lijepih stvari, puno ružnih. Mala skupina ljudima ima koristi od Dinama, a većina niti radost prave pobjede svojega kluba. Sigurnost manjine temelji se na nesigurnosti većine. |