Štrumpf!
17.02.2013., nedjelja
Dinamovo srce
 Riječi Isusa Krista, danas se rijetko čuju medijskim prostorom, jer je vjera nasilnom sekularizacijom stjerana na margine društvenih događanja, te još samo ponekad, tu i tamo se pojavi medijski tračak vjere, kada treba pljuvati i uništavati Majku Crkvu. Evo ga, Papa je otišao, odrekao se moći, te je posramio „velike političare i ljude“ koji se drže vlasti, kao da im je bogomdana, a jedan Kristov Namjesnik, koji je na tu poziciju došao sa pravovaljanom Božjom voljo, odriče se te moći, jer vidi da nema jednostavno snage za tako odgovornu funkciju. Hrvatsku su posljednjih tjedana, mediji instrumentalizirali da krene pomagati jednom djetetu kojem je život ugrožen, te bi se možebitnim intervencijama, daleko na Zapadu, preko Velikog Oceana-Bare, američkom pameću, tom djetetu spasilo život, na način da se pokuša skupim operacijskim zahvatom nešto riješiti. Hrvati-čobani koji vole blejati kao ovce u svoje ekrane i monitore, medijskom histerijom su se krenuli natjecati u maniri najboljih balkanaca, tko će se više promovirati u pomoći za to malo dijete, koje možda zapravo i ne shvaća u kakvom svijetu ono živi. Onda je jedno drugo naivno dijete, koje je ostavljeno bez kontrole, išlo se malo igrati po netu, te je svekolikom čobanskom pučanstvu, reklo da novac za nju, skrenu prema onom prvom spomenutom djetetu, jer eto, to je dijete nema, toliko vremena kao ovo drugo koje se obratilo „javnosti“. Tak se cijeli igrokaz oko dobrih djela nastavio, te ja svatko htio malo medijskog prostora za sebe, pa čak i ona feministkinja neinteligentna književnica, Vedrana Rudan. U pomoći jednom djetetu izredala se cijela „plejada2 likova, od medijsko-estradnog šljama, preko šugavih „književnica“, do drugog djeteta kojem treba pomoći. Sada se dolazi do jednog iskrenog i otvorenog srca, koje je jednostavnim izlaganjem u pet-šest minuta izreklo cijelu mudrost i sve ono što se imalo reći o onima kojima treba pomoć. Dinamovo srce, pozvalo je ljude na utakmicu koja jamči dobar nogomet, da se odazovu u što većem broju, te tako pomognu djetetu kojem je potrebna pomoć. Cijela Dinamova velika obitelj nije mogla ostati po strani i gluha na pomoć koja se daje iz srca-Dinamovog srca. Tako da su svi oni koji redovito rade na Dinamovim utakmicama, odrekli su se svog honorara koji nije mali, bilo da se radi o pojedincima ili pak tvrtkama. Ukoliko BBB, purgeri, veliki Hrvati ne bi svojom nazočnošću uspjeli pokazati da ipak imaju nešto srca, veliki Dinamovac-ZM, obećao je da će on, iz svog džepa dati potreban iznos. Naš Zdravkec, nije prvi put pokazao koliko veliko srce ima, te što ga pokreće da čini dobra djela. To je Evanđelje Isusa Krista, koje prati katolički kalendar, te po Kristovom primjeru čini dobra djela. Vjernik Zdravkec ne skriva što je njemu esencija i bitna srčika života, a to je katolička vjera. Tako da ja, kao katolički kršćanin odobravam i pozdravljam njegovu ovakvu gestu. Ma, ja podržavam njega-Zdravkeca kao čelnog čovjeka Dinama, prvog među jednakima, da čini, sve što čini iz dobre nakane i sa pozicija katoličke vjere. Samim time, ne treba čuditi što je Dinamo pod njegovim vodstvom, tako brutalno progonjen sa strane raznoraznog podzemlja. Kada sam još čuo da će ispod južne tribine gdje Dinamo-Mamić United od svog novca radi i renovira gradsku imovinu, biti kapelica, mojoj sreći kao katolika nije bilo kraja. Zdravkec je u jednom mediju za našu dijasporu bio rekao da sve što čini, čini iz katoličkog uvjerenja, te da on to nastoji unijeti u Dinamo kao klub. To je jako lijepo i pohvalno. Ne treba ispustiti pri kraju ovog teksta, činjenicu da nitko, baš nitko javno ne govori o sebi da djeluje iz katoličkog uvjerenja, te da malo tko spominje Evanđelje, našeg Gospodina Isusa Krista bez bojazni da ga neće neprijatelji Boga napasti kao nekada Našega Učitelja. Naravno, za svete ljude-svećenike, posljednja rečenica ne dolazi u obzir, jer oni svojim poslanjem ionako to trebaju činiti. Pjevač Marko, Tomica-Strojnica, isto tu negdje spada. |