Eto, Hrvatska je još jednom pobijedila i pokazala svijetu da nije država nastala na zločinu i nevino prolivenoj srpskoj krvi. Mnogi su slavi taj petak, kao da su se ponovo rodili, mnogi su se našli pozvanima komentirati oslobađajuću presudu, mnogi su ovo doživjeli posebno osobno, kao nešto što u njihovim životima ima jaku težinu, te im određuje smjer njihovog života. Bila je neka radost u zraku na zagrebačkim ulicama tog hladnog studenskog petka. Hm, ja nisam to baš tako doživio. Ne želi sada se ići naslađivati i soliti rane onim „mojim neprijateljima“, kao što su svetosavci, jugoslaveni, oficirska deca i ona iz mešanih brakova...jednostavno to ne želim, jer nisam željan osvete i činjena zla drugome. Mada bi mogao što se tiče ljudske logike i razuma, te bi to bilo opravdano, jer, samo kada se sjetim kako se tu duhovno zaostali ljudi vole naslađivati i rugati katoličkim, hrvatskim i svim ostalim vrijednostima Domovinskog rata, kao i samom mom hrvatskom narodu. Neću sudjelovati u tim i takvim nacionalnim i nacionalističkim orgijanjima, jer mi je draža i puno važnija riječ osobe Isusa Krista.
Nekako rat sam doživljavao prije više osobno, ali kada čovjek s vremenom više razmišlja i raste u duhovnom smislu, te doživi od te i takve Države koja(eto sada je potvrđeno nije stvorena na zločinačkom poduhvatu) svašta ružno i vidi da država nije ništa drugo, nego najobičnija ljudska zajednica koja ne štiti slabe, nego pogoduje onima koji su je podvrgnuli svojim mračnim ciljevima, onda o njoj razmišlja u sasvim drugačijim okvirima. Što bi bilo da je presuda u petak bilo nešto drugačija ili potpuno drugačija? Mene se osobno to ne bi previše ticalo, jer ja na ovoj Zemlji ne živim da bi se osvećivao, krao i živio na tuđi račun, te ne želim kako mnogi moji katolici živjeti svoje kršćanstvo na protestantski način, gdje se zaboravlja ljubav prema slabijima i potlačenima, te se zaboravljaju Isusove riječi, oprosta i ljubavi prema neprijatelju. Eto, sada braćo moja katolička imate priliku postati pravi kršćani, te se ostaviti svojeg trijumfalizma u najboljem trenutku za njega, kada je preuveličavanje i slavlje na najvišoj razini. Znači, mogla je kazna ostati ista tim generalima, ili umanjena, ili ovako oslobađajuća, nekog kršćanina koji svoj život želi živjeti na što većem stupnju kršćanske vjere, to se ne bi smjelo ticati, jer on ljubi sve ljude jednako i zna da je Nebeski Otac jedan i da mu je stalo do svakoga čovjeka.
Što uopće znače ljudske kazne?
Netko eto sada provede, i potjera nekog tko nije njegova krvi ili iz njegovog plemena, pa onda to protjerano pleme protjera ove druge, te onda neka veća plemena ili narodi sude i pametuju što se tu dogodilo, te tko je kriv, a tko manje kriv? Što kazna vrijedi onima koji su ubijeni ili onima koji su ostale bez ovih ubijenih? Čudni su ti ljudski sudovi, a kršćani bi trebali svugdje i svagdje širiti uvjeravanjem Kristov nauk. Što rade Kristovi pastiri, da li dobro vode svoja stada, ili pak raspršuju najniže nacionalističke strasti....?
Nekoliko crtica uz ovaj i okolo slučaja generalskog dua:
-neki tamo koji su u petak stajali oko Markača i Gotovine na pozornici na Jelačić placu, zasigurno imaju nedužne krvi na svojim rukama ili znaju za svoje suborce ili podređene da su ih činili. Ljudi, to je rat, ali su se neki eto izvukli, te se kao ubojice nalaze među nama.
-ah, što su ova žurnalska piskarala se stala pravdati, te prilagođavati novo nastalim uvjetima, gdje Hrvatsku više ne mogu optuživati za kolektivnu krivnju, nego eto sada šalju fotoreporter, te pišu o našim generalima kao najekstremniji nacionalistički autori, a do četvrtka, dan prije presude, su bili najgori pljuvači na sve što je mirisalo na istinu i prohrvatskim domoljubnim interesima. Pa, tako znamo čak da je Gotovina dijelio šampanjac i pršut...odnosno Gotovina, je postao Ana Begić koja pleše 13 kilograma lakša u Plesu sa niškoristima...
-da F. Tuđman je ostvario i utvrdio granice RH za nadolazeća stoljeća, jer je riješio srpsko pitanje u Hrvatskoj, te ih je sveo na svega nekoliko postotaka(negdje na tri posto, mada još nismo dobili službenu potvrdu za isto), te ne mogu oni biti više remetilački faktor na ovim prostorima. On je uspio ono što nije pošlo za rukom ni Starčeviću, ni Radići, ni Paveliću...
-Thompson može opet opjevati „naše vitezove koji opet jašu“(po I. Kosteliću)
-možemo kolektivno poslati čestitku velikom američkom prijatelju i pozdraviti njegov narod, jer nakon zaustavljenih akcija prema Bihaću, nakon ulaska u NATO savez, dobivanje još novih neprijatelja, okretanje ruskih bojevih glava prema našim gradovima, zaobilaženje plinovoda kroz našu zemlju, pretvaranje hrvatske u sanitarni čvor za njihove interese, ulaska u slavnu Europsku Uniju, prodavanja svega vrijednog, porobljavanja sa strane stranog kapitala cijelog našeg tržišta, duhovno uništenje Hrvatske, te debilizirano medijsko amerikaniziranje hrvatsko masmedijskog prostora, eto dobili mali, dobri, poslušni Hrvati malo mrkve. Super, nismo okupatori, ali smo okupirani, nismo zločinci, ali sudjelujemo u njihovoj zločinačkoj politici koju vode na svjetskoj pozornici(ili stejđu, kako bi rekao naš medijsko-estradni ološ...)
-200 milijuna koštao je haški račun za obranu naših od njihovih, da je Stepinac imao toliko novaca u ono vrijeme mogao, ne znam da li bi ga uzimao od hrvatskog naroda, ali zašto ovi generali i ostali naši haški dečki nisu uzeli usluge nekog hrvatskog odvjetničko ureda koji nudi pravno pomoć po slovu zakona, nego najbolje svjetske pravne stručnjake, ili su pak mogli trošiti svoj novac za svoje ratove.
-mnogi od ti generala i političara velikih Hrvata vodili su kroz Domovinski rat svoje male privatne ratove, kao meksički narkokarteli, pa neka ona izvole sami platiti svoje nepodopštine.
-velikosrpska ideja nije ovom presudom uništena, nego samo je zaustavljena na granici na Dunavu i Kupi, ona i dalje živi, te nije doživjela sudbinu nacionalsocijalističke ideje.
-nažalost mnogi pametni i čestiti ljudi shvati će krivo presudu, kao da je neka pravda zadovoljena.
-važno je rasti kao čovjek, a ne robovati prošlosti i željeti iz nje izvlačiti zlo, te time i činiti novo zlo.
-duhovan čovjek, kršćanin koji želi živjeti po principima Evanđelja, ne smije se dati ovladati od strane domoljubno-nacionalističkih strasti, te treba gledati na ovu generalsku stvar sa duhovne uzvišene razine, te ljubiti svog neprijatelja, a ne krenuti ustašovati ili domobraniti protiv već poniženog i savladanog neprijatelja.
|