Štrumpf!
06.10.2012., subota
Studentski doma Sava – Pogrešno skretanje
 Sporni tekst Mediji su prenijeli zanimljivu vijest, o tome kako jedna savjesna studentica, kao žensko biće doživljava babilonski studentski dom kod Save. Ona ispravno opisuje muški dio populacije kao bijele miševe u labosu priključene na aparate, gdje se moja metafora susreće sa njezinom iskazanom činjenicom da isti samo igraju videoigrice(ne videoigre bugovci, nego igrice :)). Ah, a žene, da one jesu drolje ili uličarke, i to ne samo kada su studentice, nego po rođenju, ako iste ne prime kvalitetni moralni odgoj. Koliko god se netko ljutio, jednostavno je tako, kao što je i ustvrdila ogorčena studentica u svom dopisu i iskazu. Studentica ako nije ubačeni provokator ili pak jalnuš, onda je njezina duša poprimila slične osjećaje, kao što ih je svojedobno poprimio katolički blaženi Ivan Merz, kada je protiv svoje volje, bio upisao se na Vojnu Akademiju. On je tamo kao čestiti i pošten mladić bio suočen sa nemoralom i zlom okolinom koja je malo i nikako marila za vrijednosti i živjela kao stoka, koja će pak za koju godinu biti poslana na front kao govedo za klanje za slavu Austrije, koja je umrla iznutra, kao i što propadaju države i sustavi. Destrukcija i lom tih generacija tamo je razlog što je Austrija izgubila rat i propala. Vrlo slično bi ja opisao situaciju i po tim domovima, gdje se nedorasli mladi šalju, te tamo odvojeni od mamine suknje i tatinog remena, udruženi tvore destruktivnu, te špilju razbojničku. Koji su ideali, te i tih generacija koje uče samo koliko treba za prolaz ili bolju ocjenu, ili pak sakupljaju znanje da bi se mogli „bolje prodati“? Nikakvi, oni će postati još jedan slučaj izgubljenih generacija ili će pak postati robovi kapitalističke zvijeri koja proždire sve u ime većeg profita. Nemaju duše, nemaju duhovnosti, nemaju vjere, oni su sebični i oholi zombiji koji svoju ispraznost nastoje ispuniti dimovima duhana, hektolitrima alkohola, ili pak LSD-om, u ritmu glazbe za ples bauljajući od sobe do sobe u domu ili pak od krčem do malo bolje krmče. Užas! Pročitah, neki dan daje nedavno u Zagrebu-gradu, otvoreno osam noćnih klubova. I to sve u vrijeme krize. Ah! Što je kriza veća, ljudi više žele moralno propadati, pa im te krčme dolaze kao naručene, gdje mogu bludničiti i odavati se porocima do mile volje ili dok im Gospodin dozvoli. Studenskim domovima nedostaje kvalitetan kućni red i provođenje istog u najstrožoj mjeri. Naime, veliki dio studentske populacije dolazi sa raznoraznim sumnjivim lokalpatriotskim navikama, te primjerice to se karakterizira tako da se urla iz sobe u sobu, sa zgrade na drugu zgradu, da se ulazi i okupljaju po sobama kao čobani oko vatre kada istima zatreba druženje uz toplinu i milozvučni zvuk sa neke pastirske frulice. Samo što kod ovih čobana, izroda i potomaka Elvisa-divljaka i onih luđaka iz Liverpoola, nije više in frulica, nego gitara, pa se tako nađe nekoliko ferovaca primjerice, te iz obijesti počinju na neki akord, pjevati o matematičko broju pi, te pjesmica tako sročena od toplih ferovaca ide: tri, cijelo jedan, četiri...te tako do nekoliko znamenki, te tekst pjesmice, kreće isponova, tri...Kul, zar ne? Ne znam tko se usudi uljepšavati sliku o tim i takvim dripcima koji su se nakotili po studentskim domovima, ali ti uspješni, lijepi, poletni, seksi, koji često karikaju, koji se petkom i subotom „popravljaju“, te densaju kao onaj heodnist Đon Travolta, liberalni, tolerantni, otvoreni...nisu ništa drugo nego moralne ništice, te tako udruženi u čopor čine bagru koja kvari i loše utječe na nevine i čiste duše kao što je ova u dopisu inicijalno potpisana studentica. U tim i takvim generacijama leži propast Hrvatske kao države i katoličke zemlje. Što je činiti nama, neokaljanima? Ništa posebno, osim toga da ostanemo takvi dobri i moralni kakvi jesmo, te da dignemo jače svoj glas, jer nije da nas nema. Ima nas, ali smo suviše tihi, jer ne želimo biti proganjani, kao On. Ali onda nismo Njegovi. Ali, ja se samo sa Njim želim dičiti i za Njega poginuti. Amen. Š! |