utorak, 16.12.2008.

Zadnjih petsto kuna na svijetu

Nema većeg gušta nego voziti se po gradu, doći do nadvožnjaka i prepustiti se slobodnom padu.
Kiša pada. Razmišljam o njoj. Najljepši dio naše veze događao se nakon što mi je rekla da sam jako čudan, a prije nego je vrištala da sam čudovište. Da, to je definitivno bio najljepši dio naše veze. Sve ostalo je bezveze.

Vozimo se ja i mojih zadnjih petsto kuna na svijetu. Na radiju šumovi, Kurtis kao da plače. Odavno na zvučnicima zamro je bas, a nekako me strah i za kotače.
Moj život teče i teče, pokraj ceste prolaze reklame. Zabijam se u tipa ispred sebe i razbijam mu far. U prvi mah se nasmijem…pa i to je nekakav božićni dar. Izađem iz auta i ponudim mu zadnjih petsto kuna na svijetu, ali čovjek reče da odjebem, da sam će podmiriti štetu.

Na benzinskoj ista stvar. Sa djelatnikom igram par-nepar. Gubim, besplatno punim rezervoar.
Na pola puta do kuće škripe brisači. Pitam se što li to dovraga znači. Čak mi se učinilo u jedan tren kao da mi govore O-pu-zen.

U Opuzenu murjak mi palicom maše, kao oni u kukuruzištu kada vrane plaše.

- Koliko? – upitah
- 2:1 za naše!

Divio sam se njegovoj predanosti poslu, a u isto vrijeme čudio ozarenom licu dok mi je u ruku gurao ceduljicu na kojoj je adresa čovjeka koji najbolje mota tricu.

Mr. Miyagi živi u šumarku skrivenom gdje nema malih letećih medvjedića, jer svi su odavno pomrli od pića. Tamo gdje smo se sastali raste drvo bonsaija pokraj gnijezda punog orlića.

- Što imaš za mene? – reče Miyagi
- Zadnjih petsto kuna na svijetu. – rekoh
- Odlično! Prvoklasna roba. Daj da smotam.

Raskopao je zemlju oko bonsaija i izvadio lijek od čijeg djelovanja će biti bolje on, a bogami i ja. Pušili smo tako nekih pola sata dok nam na područje nisu banula dva brkata brata.
Prlja i Mrle, Mrle i Prlja, pitanje je samo tko će prvi da nadrlja. Hajde dođite, da vidim tko ima najvećeg u selu! Dođite da vas obojicu klepim KURCEM PO ČELU!

Dok smo im razvaljivali čmar Miyagi se usudio upitati :

- Strokewski, misliš li da smo mi, ako kurčine guramo u njihove šupčine, ipak pederi?
- Ne Miyagi. Mi smo konceptualni umjetnici. A sada šuti i tamburaj.
- Ohhhhhh, tako obožavam riječku scenu.
- I ja Miyagi. I ja! Forza fiume! Mmmmmmm….umglaublich!

I tako, dok se kod nas odvijalo bombardiranje Srbije i Čačka, negdje na drugom kraju Hrvatske Slaven je KURCEM PO ČELU udarao Modnog Mačka. Ovdje priči je kraj. Tačka.

U godini koja slijedi sprema se novi album velikana svjetske indie scene...


- 00:15 - Komentari (34) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>