Sinoć sam na raskrižju skužio tog drota,
oko moga auta zla kob se naglo smota.
Gleda mi u tablice k`o u brojeve lota,
izvući me neće sav šarm i ljepota.

Izvući me neće čak ni gorska služba,
ne gine mi sud, a na sudu tužba.
Skužio je drojo crvene mi oči…
"moji signali u noći, drote kada ćeš doći?!"

O, gdje je sinoć bila moja dobra vila
da mi u krv vrati nula tih promila?
Pola soma jutros lakši sam ja bijedan,
vrijedan kao nula trideset i jedan.

(Radim teško, a rasipam lako
Đrk sam ja u duši, ne može to sva`ko.)